Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4899/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Dubravke Penić Lukač, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužiteljice JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Daniela Jurić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko–upravni odjel, OIB: 52634238587, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-404/2019 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-404/2019 od 8. srpnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij prethodnoga postupka.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. O trošku žalbenoga postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Usvaja se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 29.075,06 eur, sve zajedno sa zateznom kamatom od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena tekući na iznos od: 793,88 eur počevši od 15. travnja 2016.; 793,88 eur počevši od 15. svibnja 2016.; 793,88 eur počevši od 15. lipnja 2016.; 793,88 eur počevši od 15. srpnja 2016.; 793,88 eur počevši od 15. kolovoza 2016.; 793,88 eur počevši od 15. rujna 2016.; 793,88 eur počevši od 15. listopada 2016.; 793,88 eur počevši od 15. studenog 2016.; 793,88 eur počevši od 15. prosinca 2016.; 793,88 eur počevši od 15. siječnja 2017.; 793,88 eur počevši od 15. veljače 2017.; 793,88 eur počevši od 15. ožujka 2017.; 793,88 eur počevši od 15. travnja 2017.; 793,88 eur počevši od 15. svibnja 2017.; 793,88 eur počevši od 15. lipnja 2017.; 793,88 eur počevši od 15. srpnja 2017.; 793,88 eur počevši od 15. kolovoza 2017.; 793,88 eur počevši od 15. rujna 2017.; 793,88 eur počevši od 15. listopada 2017.; 790,11 eur počevši od 15. studenog 2017.; 790,11 eur počevši od 15. prosinca 2017.; 790,11 eur počevši od 15. siječnja 2018.; 790,11 eur počevši od 15. veljače 2018.; 790,11 eur počevši od 15. ožujka 2018.; 790,11 eur počevši od 15. travnja 2018.; 790,11 eur počevši od 15. svibnja 2018.; 790,11 eur počevši od 15. lipnja 2018.; 790,11 eur počevši od 15. srpnja 2018.; 790,11 eur počevši od 15. kolovoza 2018.; 761,28 eur počevši od 15. rujna 2018.; 761,28 eur počevši od 15. listopada 2018.; 761,28 eur počevši od 15. studenog 2018.; 761,28 eur počevši od 15. prosinca 2018.; 761,28 eur počevši od 15. siječnja 2019.; 761,28 eur počevši od 15. veljače 2019.; 761,28 eur počevši od 15. ožujka 2019., 761,28 eur počevši od 15. travnja 2019.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici sve troškove ovog postupka u iznosu od 6.481,21 euro zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena tekući od presuđenja do isplate."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), predlažući preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu štete kao razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužiteljice, koji je u najmu zaštićenih stanara.

5. Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje žalitelj. 6. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su u presudi nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Prije svega valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u provedenim dokazima, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

8. Također, za naglasiti je da sukladno odredbi članka 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 148/13., 33/15., 56/15.), sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.

9. Nadalje, sud prvog stupnja će u obrazloženju odluke izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka. Također, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9.1. Dakle, da bi mogao donijeti određenu odluku, sud treba utvrditi da postoje pravnom normom predviđene pravno relevantne činjenice. Svoj zaključak o postojanju tih činjenica može formirati na različite načine: (1.) na temelju pravomoćnih odluka i s njima po učinku izjednačenih javnih isprava - u granicama u kojima bi se uz te odluke vezala neoboriva predmnjeva o njihovu postojanju, (2.) primjenom pravila o općepoznatim činjenicama (članak 221. stavak 4. ZPP), (3.) primjenom presumptivnih pravila (članak 221. stavak 3. ZPP) i (4.) pravila o priznanju činjenica (članak 221. stavak 1. i 2. ZPP), (5.) dokazivanjem korištenjem drugih dokaznih sredstava pored onih navedenih pod (1.) te (6.) primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP).

10. Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku ne poštujući odredbe Zakona o parničnom postupku.

11. Ovaj viši sud primjećuje da se u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja na prvih sedam stranica potpuno nepotrebno iscrpljivao navodeći tvrdnje tužitelja iz tužbe i tuženika u odgovoru na tužbu.

12. Nije prijeporno da je zakonodavac u zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.

Teret dokaza je na tužitelju.

12.1. Međutim, pravna načela se ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.

12.2. Posebno valja istaknuti da načelo savjesnosti i poštenja u parničnom postupovnom pravu je vidljivo iz odredbe čl. 9. i 10. st. 1. ZPP (stranke su dužne savjesno se koristiti pravima koja su im zakonom priznata).

12.3. Također, valja imati na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

13. Žaliteljica je u žalbi istaknula prijepornim, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, ima li osoba koja stanuje u stanu koji je vlasništvo tužiteljice status zaštićenog najmoprimca, o čemu sud prvog stupnja ne daje nikakvo razloge u obrazloženju pobijene presude. Naime, ukoliko osoba koja je stanovala ili stanuje u stanu, u utuženom razdoblju, koje je vlasništvo tužiteljice, nema status zaštićenog najmoprimca, a tužiteljica je propustila provesti postupak iseljenja, ne bi bilo niti odgovornosti tužene za naknadu štete koja se traži ovom tužbom.

14. Ovdje valja primijetiti i istaknuti da tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz na okolnost je li ŠJ, kao slijednica i član obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava supruga pok. EJ, kao i sam EJ imali zakonsko pravo stanovati u tom stanu, sada vlasništvo tužiteljice, kao zaštićeni najmoprimci, imajući na umu odredbu čl. 31. st. 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98 i 68/98) kojim je propisano: "Pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji: u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost, koji ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan, koji se sa članovima obiteljskog domaćinstva ne koristi stanom dulje od posljednjih 6 mjeseci prije stupanja na snagu ovoga Zakona, bez suglasnosti vlasnika stana", kao i odredbu čl. 33. st. 2. i 3. toga Zakona o najmu stanova. U tom smislu upravo i treba imati na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1031/2000 od 1. lipnja 2005. godine, koji je jasno izrazio shvaćanje da "odredba čl. 33. stavka 2. Zakona o najmu stanova ne propisuje da bi propuštanje tog roka imalo za posljedicu gubitak prava, koje je stečeno temeljem samog zakona…", a koje shvaćanje se odnosi na zaštićenog najmoprimca, što svakako ne znači da najmodavac nije mogao postupiti po naprijed citiranom čl. 31. st. 2. Zakona o najmu stanova, o čemu sud prvog stupnja u pobijanoj odluci niti na koji način nije zauzeo shvaćanje, kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev. 15. Tužiteljica u tužbi od 26. lipnja 2019. izrijekom navodi da je predmetni stan stekla 31. svibnja 2014. smrću svoga oca i prednika pokojnog NJ rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1804/14. Nadalje, tužiteljica je navela da u predmetnom stanu "stanuje zaštićeni najmoprimac ŠJ, kao slijednica i član obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava supruga pok. EJ".

15.1. Tužiteljica je dalje navela da na ime predmetnog stana prima zaštićenu mjesečnu najamninu koja je u razdoblju od 1. travnja 2016. do 1. rujna 2018. iznosila 180,98 kuna, a od 1. rujna 2018. do danas 398,16 kuna" te da "kao vlasnica predmetnog stana na ime troškova održavanja zajedničkih dijelova zgrade u navedenom razdoblju plaća pričuvu u mjesečnom iznosu od 128,23 kune". Također, tužiteljica je navela da je "zaštićena najamnina do 1. rujna 2018. bila najmanje 10 puta manja od tržišne najamnine za predmetni stan, koju tržišnu najamninu tužiteljica nije mogla naplatiti, a niti će moći još gotovo 5 godina."

15.2. Valja primijetiti i istaknuti da na navedene okolnosti – tko stanuje u njenom stanu i tko joj plaća i u kojem iznosu najamninu za taj stan u utuženom razdoblju – tužiteljica nije dostavila dokaze.

15.3. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18 i 114/22 dalje: ZOO) propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, o čemu sud prvog stupnja, imajući na umu prethodno navedeno, ne daje razloge.

16. U odnosu na žaliteljev prigovor visine najamnine, sud prvoga stupnja uopće ne ocjenjuje nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, iako navodi da je građevinski vještak "dostavio svoj pismeni nalaz i mišljenje, u kojem vještvu je naveo da je vidljivo iz Glavnog projekta rekonstrukcije i unutrašnjeg uređenja stana da se u prvobitnom stanju stan sastojao od kupaonice, ostave, kuhinje i blagovaonice, hodnika, spavaće sobe i dnevnog boravka. Glavnim projektom je planirano, a tijekom očevida vidljivo je da je i izvedena sveukupna izmjena funkcionalnog rasporeda, na način da se sada stan sastoji od lođe, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, hodnika, dvije kupaonice i dvije sobe. Da bi se provela ovakva adaptacija stana potrebno je bilo u njemu izvesti sveobuhvatne građevinsko obrtničke i instalaterske radove".

16.1. Sud prvog stupnja navodi da su "na ovako dostavljenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Josipa Šituma pun. tužiteljice i z.z. tužene nisu imali primjedbi", što je u potpunoj suprotnosti sa zapisnikom od 24. svibnja 2024. godine na kojem je zastupnik tužene jasno naveo: "u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev koji se temelji na vještvu koje nije primjenjivo za utuženi period jer iz istog nije razvidno kad je učinjena rekonstrukcija stana, a uređeni se tužbeni zahtjev temelji na tržišnoj vrijednosti stana na dan 30. studenog 2023. za renovirani stan dok se tužbenim zahtjevom potražuje naknada za razdoblje od 2016. do 2019. kada je najvjerojatnije taj stan još i nije bio renoviran".

16.2. Iz priloga nalazu i mišljenju građevinskog vještaka je razvidno da je vještak priložio "Tlocrt prethodnog stanja2 i "Tlocrt novog stanja". Na "Tlocrtu novog stanja" je jasno razvidno da je investitor JJ, a iz nalaza i mišljenja je pod 2.5.1. "Podaci iz priložene dokumentacije" vještak naveo da "iz priložene dokumentacije vidljivo je slijedeće: glavni projekt rekonstrukcije i unutrašnjeg uređenja predmetnog stana izradila je u studenom 2019. g. tvrtka Zanki architektur d.o.o. iz Splita.

16.3. Iz nalaza i mišljenja je razvidno da je vještak formirao poredbenom metodom cijenu najma predmetnog stana. Međutim, iz nalaza i mišljenja nije razvidno je li vještak koristeći poredbenu metodu uzeo u obzir da se predmetni stan nalazi u podrumu, podrumskom prostoru zgrade. Također, nije potpuno jasno je li vještak koristeći poredbenu metodu imao na umu uređeni stan kako ga je zatekao na očevidu ili stan kakav je bio prije potpunog uređenja i novog rasporeda prostorija. O svemu tome u pobijanoj odluci nema nikakvih razloga pa se pobijana presuda ne može ispitati niti glede visine najamnine, odnosno štete kao razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužiteljice .

17. Konačno, u pobijanoj presudi nema nikakvih razloga o žalbenim prigovorima, koje je tužena isticala i tijekom prvostupanjskog postupka, da "najamnina kao prihod potpada pod odredbe Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18 i 121/19) te predstavlja dohodak od imovine" te da "dohodak od imovine u biti predstavlja razliku između najamnine i izdataka u visini od 30% te bi zatim na ovaj iznos valjalo platiti porez na dohodak".

18. Slijedom naprijed navedenoga trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnoga postupka sukladno čl. 377. st. 1. ZPP, kako je odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II.).

20. U ponovljenome postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje u skladu sa pravnom uputom iz ovoga rješenja i potom će pravilnom primjenom materijalnoga prava ponovno suditi u ovome sporu.

21. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima cjelokupnoga postupka sukladno odredbi članka 166. st. 3. ZPP, pa je odlučeno pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač