Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1879/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], P [adresa] T 2, oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan, OIB:39696562783, Zagreb, Jankomir 11, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika Adriatic osiguranja d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Samih Salahović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-387/20-56 od 18. siječnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tuženika Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan i umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-387/20-56 od 18. siječnja 2023. godine.

II Odbija se zahtjev prvotužitelja PU i drugotužitelja TU za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da prvo i drugotužiteljima naknadi iznos od po 19.908,42 eura, svakome, kao i naknadi prvo i drugotužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 4.721,62 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv te presude žale se tuženik i umješač na strani tuženika, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže troškove sastava žalbi.

3. U odgovoru na žalbu prvo i drugotužitelji predlažu da se odbiju žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i traže trošak sastava odgovora.

4. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, budući da je tuženiku dana mogućnost raspravljanja pred sudom.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Sud prvog stupnja, također, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Predmet spora je zahtjev prvo i drugotužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti njihovog oca, a koja šteta je nastala krivnjom tuženika zbog pada s kreveta prilikom kojeg je zadobio ozljedu glave nakon čega je nedugo nakon toga preminuo, sa zakonskim zateznim kamatama i troškom postupka.

10. Nesporno je da je prednik prvo i drugotužitelja zaprimljen u Psihijatrijsku bolnicu "Sveti Ivan" u Zagrebu 21. siječnja 2019. godine pod primarnom dijagnozom – F06.2 organski uvjetovana sumanutost (shizofreniji sličan poremećaj), te je dva dana nakon toga pao s bolničkog kreveta, te je otpušten s liječenja kod tuženika i upućen u KBC Zagreb, Kliniku za neurokirurgiju radi potrebe hitnog liječenja i da je u KBC Zagreb i preminuo istog dana.

11. Prema odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

12. Medicinski standard određuje načelo sigurnosti pacijenta koje se ostvaruje na način da svakom pacijentu osigura osim prava na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu i sprječavanje štetnog neželjenog događaja čija bi posljedica mogla biti oštećenje zdravlja pacijenta, a u konačnici i sama smrt.

13. Prednik prvo i drugotužitelja zaprimljen je kod tuženika pod dijagnozom organski uvjetovana sumanutost (shizofreniji sličan poremećaj), a što zahtijeva posebnu pažnju osoblja zbog poduzimanja preventivnih mjera, upravo kako bi se spriječilo kod takvog pacijenta neželjeni događaj koji bi uzrokovao oštećenje zdravlja pacijenata, te u konačnici i samu smrt što se dogodilo i predniku prvo i drugotužitelja.

14. Pad pacijenta s kreveta u bolničkoj ustanovi spada u neželjene događaje u toj ustanovi, te je jedan od pokazatelja sigurnosti pacijenta u bolnici i indikator kvalitete zdravstvene zaštite.

15. Stoga u prevenciji pada bolesnika s kreveta moraju biti uključeni svi zdravstveni djelatnici, te je njihova dužnost procijeniti rizik od pada s kreveta i poduzeti odgovarajuće mjere za njegovu prevenciju u skladu s njihovim kompetencijama i resursima koji su dostupni u zdravstvenoj ustanovi.

16. Sigurnost pacijenta definira se kao sprječavanje štete pacijenata, uključujući pogreške činjenjem ili propustom, a kultura sigurnosti pacijenta određena je kao vrijednost o tome kako procesi djeluju u organizaciji i interakciji unutar radne jedinice i organizacijskih struktura, te sustava koji zajedno provode norme ponašanja koje promiči sigurnost pacijenta. Stoga se sigurnost pacijenta definira kao svaki izostanak moguće ili nepotrebne štete za pacijenta povezane sa zdravstvenom skrbi, odnosno svaka šteta koja je učinjena pacijentu, a nije uzrokovana osnovnom bolesti.

17. Stoga je osoblje tuženika bilo dužno kod pacijenta s takvom dijagnozom kao kod prednika prvo i drugotužitelja i koji zbog te dijagnoze može biti psihomotorno nemiran, procijeniti rizik od njegovog pada, te poduzeti odgovarajuće mjere za njegovu prevenciju, što znači stalnije promatranje pacijenta, te paziti da krevet bude u najnižem mogućem položaju, a ako je potrebno pacijentovu površinu za spavanje postaviti što je moguće bliže podu, jer držanje kreveta bliže podu smanjuje rizik od pada i ozbiljnih ozljeda, a isto tako postavljanje madraca na pod značajno smanjuje rizik od pada.

18. Međutim, djelatnici tuženika nisu postupali na takav način zbog čega je došlo do povrede pravila struke, a na što ukazuje i činjenica da je prednik tužitelja padom s kreveta zadobio ozljedu glave jer je prednjim dijelom glave udario o pod, te je izgubio kratkotrajno i svijest.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine proizlazi, na temelju u spisu priložene medicinske dokumentacije nastale tijekom liječenja i hospitalizacije, kao i nakon obdukcije pokojnog prednika prvo i drugotužitelja, da je on padom s kreveta zadobio krvni podljev na čelu i mekom oglavku i traumatsko krvarenje ispod mekih moždanih ovojnica, koje ozljede čine funkcionalnu cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, uslijed koje je preminuo u KBC Zagreb na Klinici za neurokirurgiju u postintenzivnoj jedinici, nakon bezuspješnih mjera oživljavanja. Obdukcijom je pravilno utvrđeno da je pokojni prednik prvo i drugotužitelja preminuo nasilnom smrću zbog zatajenja srca radi povećanja i proširenja srca, te vezivno promijenjenog srčanog mišića nakon ozljede glave. S obzirom na stariju životnu dob bolesnika, prisutne brojne kronične bolesti, pad koji je uzrokovao tešku ozljedu glave i posljedično nastalo naglo pogoršanje općeg stanja sa smrtnim ishodom. Stoga je smrt u uzročnoposljedičnoj vezi s posljedicama ozljede glave zadobivene padom istog dana, a doktrina sudsko medicinske struke je da je svaka smrt nasilnog podrijetla ukoliko je nastupu smrtnog ishoda prethodio bilo kakav, pa čak i minorni traumatski događaj.

20. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka, kojim se vještak očitovao na prigovore tuženika i umješača, proizlazi da vještak ostaje kod datog nalaza i mišljenja, te je naveo da je pokojni prednik prvo i drugotužitelja bio kronični bolesnik, da je osim osnovne bolesti odnosno organski uvjetovane sumanutosti bio liječen od čitavog niza oboljenja, što je vještak i evidentirao na temelju medicinske dokumentacije koju je koristio za potrebe vještačenja i koje je u sudsko medicinskom smislu prihvatio kao posebno stanje organizma, pa, dakle, nije zanemario činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi s nizom kroničnih patoloških stanja koja su mogla doprinijeti u stanovitoj mjeri i ovakvom naglom smrtnom ishodu. Međutim u prigovoru tuženika je zanemarena činjenica da je neposredno prije nego što je nastupila iznenadna srčana smrt, evidentirano i stanje traume glave, odnosno kao klinička dijagnoza upisano je traumatsko subduralno krvarenje, koja dijagnoza je bila potvrđena i opisana i u obdukcijskom zapisniku i navedena među patološki anatomskim dijagnozama. Budući da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, te opisanoj dinamici krvarenja unutar lubanjske šupljine, radi se o tipu akceleracijsko deceleracijske ozljede glave što se podudara s anamnestičkim podatkom da je pokojni prednik prvo i drugotužitelja zadobio ozljedu glave uslijed pada na razini, a s obzirom da je nalaz obducenta ignoriran u podnesku tuženika kao da se nije dogodio, vještak objašnjava da termin "začarani krug urušaja organizma" podrazumijeva da je duševni bolesnik s kronično bolesnim srcem u zdravstvenoj ustanovi pao i ozlijedio glavu i unutarnje strukture unutar lubanjske šupljine, pa kad se pribroji ozljeda glave i mozga duševnom bolesniku s kronično bolesnim srcem kod kojeg je zbog traume došlo do poremećaja funkcije mozga koji je doveo do poremećaja funkcije srca, u konačnici se zatvara krug sa zaključkom da je smrt uslijedila uslijed poremećaja funkcija srca i pluća, a kojoj je prethodila trauma glave. Činjenica je da mozak direktno utječe na funkciju rada srca, pa je prema tome ozljeda mozga u konkretnom slučaju poremetila funkciju rada kronično bolesnog srca, zbog čega je i nastupila iznenadna smrt, pa, dakle, da prednik prvo i drugotužitelja nije pao s kreveta i ozlijedio glavu dana 23. siječnja 2019. godine, tada najvjerojatnije ne bi umro istog dana, nego bi bio duševni bolesnik s posebnim stanjem organizma, uključujući i niz kroničnih bolesnih stanja i kronično bolesno srce, ali najvjerojatnije ne bi preminuo **.**.2019.. Prema tome, bilo koje krvarenje unutar lubanjske šupljine se zbog apstraktne opasnosti za život kvalificira kao teška tjelesna ozljeda, te koliko god izgledala zanemarivo kod pacijenta u visokoj životnoj dobi ova ozljeda je dovela u konačno stanje da je došlo do zatajenja u radu srca. Stoga je njegov zaključak kao i zaključak obducenta da je zatajenje srca kao uzrok smrti posljedica teške tjelesne ozljede po padu s kreveta kod tuženika, te je pad u uzročno posljedičnoj vezi s njegovoj smrću nekih 12 sati kasnije, a sudska medicina, kao grana medicine poglavito se bavi utvrđivanjem uzroka smrti, zbog čega nije smatrao potrebnim da vještak druge specijalnosti izradi svoj nalaz i mišljenje.

21. Iz takvog nalaza vještaka i njegove dopune usmenim saslušanjem vještaka, sukladno odredbi čl. 261. st. 2. ZPP, jasno i nedvojbeno proizlazi uzročnoposljedična veza između pada prednika prvo i drugotužitelja, do kojeg je došlo zbog povrede pravila struke glede procjene sigurnosti pacijenta i zadobivanja teške tjelesne ozljede, te posljedično tome i njegove smrti, pa svi suprotni žalbeni navodi nisu osnovani. Tim više što je vještak naveo da se sudska medicina, kao grana medicine bavi utvrđivanjem uzroka smrti, što je i logično, zbog čega je ponovljeno inzistiranje tuženika i umješača na strani tuženika za provođenjem nekog drugog vještačenja u suprotnosti s odredbom čl. 10. st. 1. ZPP i ide isključivo na odugovlačenje predmetnog postupka.

22. Prema tome, iz svega navedenog jasno proizlazi da je tuženik kriv za nastupjelu štetnu posljedicu i odgovara po načelu krivnje, sukladno odredbi čl. 1054. st. 1.ZOO, a nije dokazao da su njegovi zdravstveni djelatnici postupili na način koji bi osigurao sigurnost pacijenta, te primijenili zahtijevani standard dužne pozornosti koje odgovara njihovoj profesiji kako do štetne posljedice kod pacijenta ne bi došlo, zbog čega je pad s kreveta prednika prvo i drugotuženika dovelo do teške tjelesne ozljede koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa smrću prednika prvo i drugotužitelja istog dana, pa svi žalbeni navodi kojima se opetovano ponavljaju tvrdnje na koje je vještak odgovorio, ne mogu s uspjehom pobijati pravilno utvrđenje suda prvog stupnja.

23. Pri tome je neosnovan prigovor umješača na strani tuženika da on nije odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka, budući da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. prosinca 2022. godine, na kojem je glavna rasprava zaključena, a na kojoj je bio prisutan punomoćnik umješača na strani tuženika, nakon što je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka, nije predložio njegovo saslušanje, pa ne može u žalbi s uspjehom prigovarati neprovođenju tog dokaza.

24. Neosnovani su i žalbeni navodi glede dosuđene visine naknade neimovinske štete, budući da je sud prvog stupnja pravilno, u skladu s odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO, dosudio prvo i drugotužiteljima pravičnu novčanu naknadu štete zbog smrti oca, u dosuđenim iznosima.

25. Naime, nedvojbeno je između prvo i drugotužitelja i njihovog pokojnog oca postojala jaka emocionalna veza, jer su oni gubitkom oca pretrpjeli bol kako zbog samog saznanja za njegovu smrt tako i zbog načina na koji je on umro, pa je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog smrti oca prvo i drugotužiteljima u dosuđenom iznosu, a pri dosuđenju visine naknade neimovinske štete sud prvog stupnja je vodio računa o intenzitetu duševnih boli prvo i drugotužitelja, kao i o tome da prvo i drugotužitelji nisu živjeli s ocem, zbog čega su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.

26. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dosudio prvo i drugotužiteljima trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. 27. Pri tome je neosnovan navod u žalbi umješača na strani tuženika da je sud prvog stupnja trebao primijeniti onu Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme obavljanja radnje zastupanja, budući da prema Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuju Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

28. Kako je u vrijeme donošenja odluke suda prvog stupnja o troškovima postupka bila na snazi Tarifa prema kojoj je u Tbr. 50. navedeno da vrijednost boda iznosi tadašnjih 15,00 kn, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio tu Tarifu i vrijednost boda prema njoj, zbog čega su ti prigovori umješača na strani tuženika neosnovani.

29. Stoga je sukladno navedenom valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

30. Prvo i drugotužiteljima nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 3. prosinca 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb