Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4879/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Petrić i dr. iz Varaždina, protiv tuženika FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Psp-7/2023-15 od 20. kolovoza 2024., dana 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika FP, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Psp-7/2023-15 od 20. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Tuženik FP iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao je tužitelja ŽP iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem posjedu čk. br. 3003/2 k. o. [katastarska općina], u naravi šuma u Ložcu površine 702 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Varaždinu – zemljišnoknjižni odjel Novi Marof, kao vlasništvo [obrt] iz [adresa], OIB: 88056266681, time što je u razdoblju između 3. i 11. rujna 2021., oborio dva stabla te ista naknadno raspilio i zadržao za sebe, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje.
II. Tuženik FP iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju ŽP iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.737,46 eur (tisuću sedamsto trideset sedam eura i četrdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga određenih čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). Predlaže navode žalbe prihvatiti kao osnovane i pobijano preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmet spora je smetanje tužiteljevog posljednjeg mirnog posjeda nekretnine čk. br. 3003/2 k. o. [katastarska općina], a koje smetanje tuženik počinio na način da je na navedenoj nekretnini u razdoblju od 3. i 11. rujna 2021. oborio dva stabla te ista naknadno raspilio i zadržao za sebe.
5. Između stranaka nije bilo sporno
-da tužitelj posjeduje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja u zemljišnim knjigama glasi na vlasnicu BP, dok je tuženik u posjedu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje su obje nekretnine u naravi šume,
-da je tuženik izvršio sječu dva stabla bukve u rujnu 2021., a za što je tužitelj saznao dana 11. rujna 2021.,
-da tuženik prilikom rušenja gore navedenih stabala nije znao granicu (među) između svoje i tužiteljeve nekretnine te je ustvari tek pretpostavljao da bi jedno od stabala trebalo predstavljati među,
-da tuženik do sječe spornih stabala nije vršio sječu u navedenom dijelu šume,
-da je tijekom ovog postupka po prijedlogu ovdje tuženika proveden i postupak uređenja međe koji je u međuvremenu pravomoćno dovršen i to po br. R1- 24/2022 te je u tom postupku rješenjem br. 24 R1-24/2022-10 od 1. lipnja 2022. uređena međa između navedenih nekretnina stranaka, a koje rješenje je postalo i pravomoćno jer je isto potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli br. Gž- 1039/2022-2 od 10. studeni 2022. tako da su se prema navedenom uređenju međe sporna stabla bukve u cijelosti nalazila unutar nekretnine ovdje tužitelja.
6. Nadalje, sud prvog stupnja nalazi da tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka.
7. Ocjenom iskaza saslušanih stranaka pa i svjedoka FP sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da ustvari tuženik nije nikada vršio posjed na dijelu šume na kojem je posjekao predmetna dva sporna stabla bukve, dok je naprotiv tužitelj u neposrednoj blizini ipak vršio određene posjedovne čine. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka, ali se zaključuje također i iz iskaza samog tuženika iz kojeg proizlazi da ustvari on nije niti znao kojim pravcem prolazi međa između nekretnina stranaka u tom dijelu. Konačno to proizlazi iz činjenice da je sam tuženik tijekom trajanja ovog postupka i pokrenuo postupak uređenja međe. Isto tako je tuženik različito pokazivao liniju do koje bi on posjedovao predmetni dio svoje šume, a to uspoređujući zapisnik iz predmeta br. R1-24/2022 od 1. lipnja 2022., kao i zapisnik s očevida u ovom postupku. Iako je tuženik tvrdio na očevidu da je on odnosno njegova obitelj kontinuirano posjedovala ovaj sporni dio, a što znači i sjekla prema potrebi, tuženik na istom zapisniku na posebno pitanje tužitelja u dva navrata iznosi da je on vršio sječu u svojoj šumi 100 m južnije, ali nikada u ovom spornom dijelu iz ovog predmeta. Tome valja dodati i njegovo pokazivanje međe iz predmeta R1 na očevidu 1. lipnja 2022., a u kojem pokazivanju izričito tvrdi da nije nikada posjedovao svoju šumu do katastarske međe već da je smatrao granicu upravo posječeno stablo bukve, a slijedom čega je i sud u postupku uređenja međe uredio među u tom dijelu uz rub stabla odnosno sada panja te iste bukve i to tako da je panj u cijelosti ostao na nekretnini koja je nedvojbeno posjed tužitelja tj. čkbr. [katastarska čestica].
8. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik ponovno počinio smetanje posjeda na nekretnini tužitelja čkbr. [katastarska čestica], sada u drugom dijelu u odnosu na smetanje posjeda koje je bilo predmetom predmeta Psp-14/2018., da je tuženik ustvari znao tek približno pravac međe između svoje nekretnine 3003/1 i tužiteljeve čkbr. [katastarska čestica] te bez obzira što nije znao točnu granicu je učinio ponovno sječom dviju stabala koje je zadržao za sebe iako je prije sječe mogao znati da ta stabla pripadaju nekretnini tužitelja, a što proizlazi i iz iskaza tuženika o označenosti tih stabala od strane tužitelja slovom M prije nego što je tuženik vršio sječu. Naime činjenica što je tužitelj prekrižio slovo R na tim stablima i stavio svoju oznaku slovo M, a što je tuženik i znao prije same sječe, upućuje nedvojbeno na zaključak da je taj dio nekretnine bio sporan i da je tuženik mogao već tada pokrenuti postupak uređenja međe kako bi znao da li može sječi ta stabla ili ne.
9. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 20. st.
1. i st. 2., čl. 21. st. 1. i 4. i čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV) prihvaća zahtjev tužitelja, i odlučuje kao u izreci.
10. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi tuženika neosnovani.
11. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio ovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.
12. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer je sud prvog stupnja prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio odlučne činjenice i za to dao uvjerljive i logične razloge.
13. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom čl. 22. ZV propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (st. 1.) ; sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (st. 2.).
14. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je ustvari tuženik nije nikada vršio posjed na dijelu šume na kojem je posjekao predmetna dva sporna stabla bukve, dok je tužitelj u neposrednoj blizini ipak vršio određene posjedovne čine. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka FP, a može se zaključiti i iz iskaza samog tuženika iz kojeg proizlazi da ustvari on nije niti znao kojim pravcem prolazi međa između nekretnina stranaka u tom dijelu. Konačno, to proizlazi iz činjenice da je sam tuženik tijekom trajanja ovog postupka pokrenuo postupak uređenja međe koji se vodio pod poslovnim brojem R1-24/22. U predmetnom postupku (zapisnik sa ročišta održanog dana 4.travnja 2024.) tuženik je iskazivao da je vršio sječu u svojoj šumi 100 m južnije, ali nikada u predmetnom spornom dijelu. Tome valja dodati i njegovo pokazivanje međe iz predmeta R1 na očevidu 1. lipnja 2022., a u kojem pokazivanju izričito tvrdi da nije nikada posjedovao svoju šumu do katastarske međe već da je smatrao granicu upravo posječeno stablo bukve, a slijedom čega je i sud u postupku uređenja međe uredio među u tom dijelu uz rub stabla odnosno sada panja te iste bukve i to tako da je panj u cijelosti ostao na nekretnini koja je nedvojbeno posjed tužitelja tj. čkbr. [katastarska čestica]. S druge strane, tužitelj je nedvojbeno i nesporno vršio posjed sječom stabala u neposrednoj blizini ovih spornih stabala bukve, a što je i vidljivo iz zapisnika od 1. lipnja 2022. u postupku uređenja međe gdje je zatečena čistina koja je nastala radnjama tužitelja, a ta čistina je utvrđena i na očevidu u ovom predmetu.
15. Osim toga, šuma se koristi sječom ili čišćenjem, a s obzirom na takav način korištenja u pravilu ne svake godine, što je činio tužitelj jer iz sadržaja izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik na tom spornom dijelu vršio bilo kakve posjedovne čini.
16. Stoga se suprotni žalbeni navodi tuženika kojima dovodi u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja gleda posljednjeg mirnog posjeda tužitelja, a time i legitimacije za pružanje posjedovnu zaštitu nije moguće prihvatiti.
17. Budući da su ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužitelju kao posljednjem mirnom posjedniku u odnosu na čin kojega je poduzeo tuženik te da je sudska zaštita zatražena pravovremeno, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio čin smetanja i zabranio ponovno smetanje.
18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 3. prosinca 2024.
Sutkinja:
Milena Frankić
