Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4165/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. ILI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 4. mal.ČLI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 5. mal. EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice pod 4. i 5. zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ČL, (svi tužitelji kao pravni slijednici prethodno označenog tužitelja SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), svi zastupani po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika Grada Omiša, OIB: 49299622160, Trg Kralja Tomislava 5, Omiš, zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mijoč i Bakić d.o.o. u Splitu, Velebitska 75, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-25/2024-8 od 28. svibnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-25/2024-8 od 28. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1.„Proglašava se nedopuštenim osiguranje određeno Rješenjem o osiguranju ovog suda od 21.prosinca 2018 godine u predmetu pod poslovnim brojem OVR-2835/18 po prijedlogu predlagatelja osiguranja/tuženika Grada Omiša protiv protivnika osiguranja/tužitelja SL na nekretnini koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2149 KO [katastarska općina].

2. Ovlašćuje se tužitelj na temelju ove presude izbrisati iz zemljišne knjige Rješenje o osiguranju ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-2835/18 sa nekretnine označene u zemljišnoj knjizi kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2149 KO [katastarska općina].

3. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 544,52 EUR (slovima: pet stotina četrdeset četiri eura pedeset dva centa), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno da se ista ukine.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prednik tužitelja ad. 1-5 tužbe, SL je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2835/2018 od 26. srpnja 2019. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno postupka osiguranja nedopuštenom iz razloga na koje se poziva u žalbi, a koji su propisani člankom 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ).

6. Rješenjem od 17.veljače 2022. prekinut je ovaj postupak zbog smrti tužitelja SL, te su rješenjem od 13. srpnja 2023. pozvani nasljednici prvotnog tužitelja SL, sada tužitelji pod 1., 2., 3., 4. i 5. da preuzmu ovaj parnični postupak kao njegovi pravni slijednici, a koja odluka je donesena nakon što je sud po službenoj dužnosti pribavio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti tužitelja.

7. Podneskom od 6. veljače 2024. tužitelji su izjavili da povlače tužbu u ovoj pravnoj stvari, na koje povlačenje tuženik nije dao svoj pristanak, pa je nastavljeno raspravljanje i izvođenje predloženih dokaza.

7.1. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom ovršnog spisa ovog suda posl.br.Ovr-2835/2018, izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 19. siječnja 2022., i izvoda iz tekućeg računa tuženika od 03.veljače 2020.

Tužitelji su odustali od izvođenja svih predloženih dokaza, iz razloga što su povukli tužbu, na koje povlačenje tuženik nije dao svoj pristanak.

7.2. Radi toga tužitelji neosnovano u žalbi prigovaraju, da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, odnosno da sud nije izveo dokaze koje su stranke predložile, jer su oni od svih predloženih dokaza odustali.

8. Odredba čl. 8. ZPP odnosi se na ocjenu dokaza, a ne i na obvezu suda da izvede sve dokaze relevantne za utvrđenje činjeničnog stanja, jer je teret dokaza, na temelju čl. 219. st. 1. ZPP, na tužiteljima a ne na sudu.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja pod 1., 2., 3., 4. i 5. radi proglašenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenjem o osiguranju ovog suda od 21. prosinca 2018. pod poslovnim brojem OVR-2835/2018 na prijedlog tuženika kao predlagatelja osiguranja protiv prednika tužitelja SL kao protivnika osiguranja na nekretnini koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2149 KO [katastarska općina], uz ovlaštenje da tužitelj na temelju ove presude izbriše iz zemljišne knjige predmetno rješenje o osiguranju.

10. Prednik tužitelja u žalbi protiv rješenja o osiguranju je istaknuo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona u svezi odredbe čl. 290. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj:112/2012, 25/2013, 93/2015, 55/2016, 73/2017, nadalje: OZ), koji se ima primijeniti na konkretni slučaj.

10.1. Međutim, u tužbi tužitelj navodi da ovršna isprava nije postala pravomoćna i ovršna, kao i da se prigovor zastare odnosi na izvršenje upravnog tijela, a ne sudske presude, dakle isti je pored istaknutog prigovora zastare istaknuo i dodatni prigovor vezan za ovršnu ispravu.

11. Sud je izvršio uvid u spis ovršnog predmeta posl.br. Ovr-2835/2018, te je utvrđeno:

- da je 19. prosinca 2018. predlagatelj osiguranja Grad Omiš podnio protiv protivnika osiguranja SL, prednika tužitelja, prijedlog radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini,

- da je 21. prosinca 2018. na temelju ovršne isprave Rješenja Grada Omiša, Upravni odjel za komunalno stambenu djelatnost, uređenje prostora i zaštitu okoliša, Klasa:

UP/I-363-02/12-01/42, [broj] od 6. studenoga 2012., prihvaćen prijedlog radi osiguranja tražbine predlagatelja u iznosu od 404.399,43 kn, sada 53.673,03 EUR, sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2016. do isplate, te radi osiguranja troškova predlagatelja osiguranja u iznosu od 10.643,99 kn, sada 1.412,70 EUR sa kamatama od 21. prosinca 2018. do isplate,

- da je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini protivnika osiguranja i to na: čest. zem. [katastarska čestica], kuća, zgrada i dvorište ukupne površine 970 m2, ZU 2149, K. O. [katastarska općina], s tim da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena,

- da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla,

- da je istim rješenjem djelomično odbijen predlagatelj osiguranja s dijelom prijedloga kojim je tražio da na iznos od 404.399,43 kn, sada 53.673,03 EUR i na iznos troškova predlagatelja osiguranja i koji su navedeni u točci I. izreke teku zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- da je protiv navedene odluke žalbu izjavio protivnik osiguranja SL **.**.2019., u kojoj je istaknuo prigovor zastare tražbine iz ovršne isprave,

- da je zaključkom od 26. srpnja 2019. protivnik osiguranja SL upućen da pokrene parnicu radi utvrđenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenjem od 21. prosinca 2018.,

- da je u spis 1. travnja 2020. zaprimljen podnesak zainteresirane treće osobe Liudmila i Maria d.o.o. kojim obavještavaju sud da je treća osoba stekla pravo vlasništva nad nekretninom koja je predmet ovrhe,

- da je podneskom od 4. veljače 2020. predlagatelj istaknuo da povlači prijedlog za osiguranje, predlaže obustavu i brisanje založnog prava,

- da je rješenjem od 9. travnja 2020. obustavljeno rješenje o osiguranju određeno 21. prosinca 2018., te je naloženo brisanje založnog prava, a koja odluka je postala pravomoćna.

12. Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka Zemljišnoknjižnog odjela Omiš od 19. siječnja 2022. (list 16) utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], kuća, zgrada, dvorište ukupne površine 970 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tvrtke Liudmila i Maria d.o.o. za cijelo, te da u listu C nema upisanih nikakvih tereta.

13. Uvidom u izvod iz računa tuženika (list 12 spisa) utvrđeno je da je dugovanje radi kojeg je pokrenut postupak osiguranja za SL u cijelosti podmirila tvrtka Liudmila i Maria d.o.o. dana 31.siječnja 2020.

14. Radi toga je, budući da je rješenjem od 9. travnja 2020. obustavljen postupak osiguranja određen 21. prosinca 2018., te je naloženo brisanje založnog prava, koja odluka je postala pravomoćna, uslijed namirenja novčane tražbine tuženika, prvostupanjski sud zaključio da tužitelji više ne mogu od tuženika tražiti utvrđenje da je nedopušteno osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini.

15. U odnosu na istaknute prigovore u tužbi da ovršna isprava nije pravomoćna i ovršna i da je nastupila zastara izvršenja, sud o tim prigovorima nije mogao odlučivati jer su tužitelji odustali od izvođenja dokaza pribavljanjem upravnog spisa tuženika [broj], [broj].

16. U tužbi se traži da sud utvrdi da je postupak osiguranja nedopušten, jer je tražbina tuženika u zastari, a što u postupku nije dokazano jer su tužitelji odustali od predloženih dokaza.

16.1. Kada tužitelji nisu dokazali postojanje razloga za nedopuštenost osiguranja, na kojem temelje svoju tužbu, nije odlučno bi li tužitelji mogli, kako u žalbi prigovaraju, prema odredbi čl. 62. st. 1. t. 4. OZ, nakon što je ovrha već provedena, u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da im vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog ako je ovrha provedena na predmetu za koji je ovrha proglašena nedopuštenom. Radi toga prigovori žalbe koji se odnose na odredbe OZ o protuovrsi, nakon što se u parničnom postupku utvrdi da je ovrha nedopuštena, ne mogu dovesti do povoljnijeg ishoda spora za tužitelje jer pretpostavka za isto, nije dokazana u ovoj parnici u kojoj je teret dokazivanja bio na tužiteljima.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Sud je osnovano primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 126/22) prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eur, za sve poduzete radnje, budući da je isto predviđeno upravo odredbama čl. 2. te Tarife.

18. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić