Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-488/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević- Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1616/2021-23 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Zagrebačka banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1616/2021-23 od 29. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I, II i III izreke.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1616/2021-23 od 29. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV i V izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika Zagrebačka banka d.d. se ostavlja za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila skopljenog između stranaka 10. kolovoza 2007., potvrđenog po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka, broj: OV-12.594/07 od 10. kolovoza 2007., koja glasi: „…promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …, sve u kunskoj protuvrijednosti,…“ te „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“.
II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe sadržan u članku 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog između stranaka 10. kolovoza 2007., potvrđenog po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka, broj: OV-12.594/07 od 10. kolovoza 2007., koja glasi: „po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“ Te „za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi … iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“, „u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“
III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe sadržan u čl. 18. točki P) Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog između stranaka 10. kolovoza 2007., potvrđenog po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka, broj: OV-12.594/07 od 10. kolovoza 2007., koja glasi:
„Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog ugovora.“
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.614,37 EUR/49.835,70 kn1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
- 8,06 € teku od 16.11.2007. pa do isplate,
- 7,15 € teku od 16.12.2007. pa do isplate,
- 8,83 € teku od 08.01.2008. pa do isplate,
- 11,66 € teku od 15.02.2008. pa do isplate,
- 20,65 € teku od 16.03.2008. pa do isplate,
- 17,66 € teku od 11.04.2008. pa do isplate,
- 10,75 € teku od 16.05.2008. pa do isplate,
- 13,71 € teku od 15.06.2008. pa do isplate,
- 11,15 € teku od 16.07.2008. pa do isplate,
- 10,74 € teku od 15.08.2008. pa do isplate,
- 12,41 € teku od 17.09.2008. pa do isplate,
- 20,35 € teku od 16.10.2008. pa do isplate,
- 26,34 € teku od 18.11.2008. pa do isplate,
- 17,84 € teku od 16.12.2008. pa do isplate,
- 40,80 € teku od 16.01.2009. pa do isplate,
- 41,04 € teku od 17.02.2009. pa do isplate,
- 32,42 € teku od 18.03.2009. pa do isplate,
- 35,62 € teku od 17.04.2009. pa do isplate,
- 35,20 € teku od 20.05.2009. pa do isplate,
- 30,98 € teku od 17.06.2009. pa do isplate,
- 32,68 € teku od 17.07.2009. pa do isplate,
- 36,07 € teku od 15.08.2009. pa do isplate,
- 39,54 € teku od 17.09.2009. pa do isplate,
- 36,73 € teku od 21.10.2009. pa do isplate,
- 40,39 € teku od 20.11.2009. pa do isplate,
- 45,47 € teku od 13.01.2010. pa do isplate,
- 45,47 € teku od 13.01.2010. pa do isplate,
- 49,33 € teku od 16.02.2010. pa do isplate,
- 48,43 € teku od 16.03.2010. pa do isplate,
- 52,53 € teku od 16.04.2010. pa do isplate,
- 60,02 € teku od 16.05.2010. pa do isplate,
- 59,66 € teku od 17.06.2010. pa do isplate,
- 71,72 € teku od 17.07.2010. pa do isplate,
- 62,11 € teku od 12.08.2010. pa do isplate,
- 84,59 € teku od 17.09.2010. pa do isplate,
- 76,14 € teku od 17.10.2010. pa do isplate,
- 80,23 € teku od 16.11.2010. pa do isplate,
- 95,85 € teku od 19.12.2010. pa do isplate,
- 92,82 € teku od 16.01.2011. pa do isplate,
- 87,84 € teku od 17.02.2011. pa do isplate,
- 91,20 € teku od 16.03.2011. pa do isplate,
- 91,29 € teku od 19.04.2011. pa do isplate,
- 102,00 € teku od 24.05.2011. pa do isplate,
- 115,07 € teku od 16.06.2011. pa do isplate,
- 133,13 € teku od 17.07.2011. pa do isplate,
- 143,36 € teku od 24.08.2011. pa do isplate,
- 118,86 € teku od 11.09.2011. pa do isplate,
- 115,06 € teku od 29.10.2011. pa do isplate,
- 110,26 € teku od 17.11.2011. pa do isplate,
- 115,27 € teku od 17.12.2011. pa do isplate,
- 124,02 € teku od 21.01.2012. pa do isplate,
- 125,07 € teku od 21.02.2012. pa do isplate,
- 122,29 € teku od 16.03.2012. pa do isplate,
- 124,49 € teku od 27.04.2012. pa do isplate,
- 123,18 € teku od 15.05.2012. pa do isplate,
- 125,60 € teku od 17.06.2012. pa do isplate,
- 122,06 € teku od 19.07.2012. pa do isplate,
- 122,55 € teku od 31.08.2012. pa do isplate,
- 113,69 € teku od 16.09.2012. pa do isplate,
- 122,67 € teku od 01.11.2012. pa do isplate,
- 125,00 € teku od 28.11.2012. pa do isplate,
- 122,61 € teku od 19.12.2012. pa do isplate,
- 115,45 € teku od 18.01.2013. pa do isplate,
- 116,19 € teku od 15.02.2013. pa do isplate,
- 118,14 € teku od 19.03.2013. pa do isplate,
- 118,85 € teku od 26.04.2013. pa do isplate,
- 111,42 € teku od 17.05.2013. pa do isplate,
- 114,93 € teku od 28.06.2013. pa do isplate,
- 112,82 € teku od 30.07.2013. pa do isplate,
- 114,70 € teku od 25.08.2013. pa do isplate,
- 116,19 € teku od 17.09.2013. pa do isplate,
- 119,16 € teku od 15.10.2013. pa do isplate,
- 120,83 € teku od 28.11.2013. pa do isplate,
- 123,22 € teku od 20.12.2013. pa do isplate,
- 122,44 € teku od 31.01.2014. pa do isplate,
- 126,33 € teku od 01.03.2014. pa do isplate,
- 126,32 € teku od 19.03.2014. pa do isplate,
- 123,92 € teku od 10.04.2014. pa do isplate,
- 121,24 € teku od 20.05.2014. pa do isplate,
- 122,06 € teku od 28.06.2014. pa do isplate
- 124,95 € teku od 31.07.2014. pa do isplate,
- 125,50 € teku od 23.08.2014. pa do isplate,
sve po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.269,89 EUR/17.102,50 kn2, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu kojega su nesporno 10. kolovoza 2007. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor na svotu kunske protuvrijednosti od 29.342,97 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca (dalje: Ugovor o kreditu) i to o odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora a iznos kredita i sve obveze na povrat kredita su vezani uz valutnu klauzulu odnosno, dijela njegovih odredbi čl. 2., čl. 6. i čl. 18. točka P stoga, što se radi o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te su ništetne, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju označenih ugovornih odredbi.
5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje upućujući na izravni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te potom primjenom pravila o vraćanju stečenog bez osnove, nakon nalaza i mišljenja vještaka nalaže isplatu svota koje je tužitelj preplatio u ispunjenju označenih ugovornih odredbi.
6. Nadalje, ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
7. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
8. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.
9. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
10. Saslušanjem tužitelja je na ročištu održanom 18. rujna 2023. utvrđeno kako je automobil kupio za osobne potrebe te da nema nikakav obrt a koristio ga je isključivo za osobne potrebe, sklopio ga u auto-kući prema ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen a nitko ga nije upozorio da bi rata kredita mogla rasti niti je mogao pregovarati o uvjetima ugovora dok tuženik nije, radi utvrđenja ove činjenice predložio dokaze pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo te da je iskazom tužitelja utvrđena njegova informiranost o odredbama ugovora iako niti na koji način nije dokazao kako se o predmetnim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo.
11. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku, zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03), kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
12. Prema odredbi čl. 3. st. 1. podtočka 9.ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a saslušanjem tužitelja je utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje automobila za osobne potrebe te da nema obrt a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužitelju.
13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.
14. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi članka 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe članka 96. stavka 2. ZZP i naročito odredbe članka 97. alineje 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102 stavka 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
15. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavka 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
16. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
17. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ove odredbe Ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovode do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi članka 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu su suprotni odredbi članka 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.
18. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.
19. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatih prema ugovorenoj promjenjivoj kamati tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi, koju je primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO tuženik dužan vratiti jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.
20. Tuženik je nadalje nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO.
21. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama ZZP.
22. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102. stavka 1. ZZP.
23. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom članka 1111. stavka 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
24. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, na koje utvrđenje ne utječu žalbeni navodi tuženika kojima upućuje, uz ostalo i na odluke drugih sudova, te u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
25. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud u pravilnoj primjeni odredbe čl. 12. st. 1. ZPP riješio pitanje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu kao i osnovu zahtjeva tužitelja.
26. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.
27. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“
28. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 8. ožujka 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, nastupila 13. lipnja 2014., imajući na umu da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u ovom postupku se primjenjuje zastarni rok iz čl. 225. ZOO pa je restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi podnijeta po proteku petogodišnjeg zastarnog roka.
29. S obzirom na to da su u nalazu knjigovodstvenog vještaka utvrđene ukupno više plaćene svote zbog promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF a tužitelj je postavio tužbeni zahtjev tako, da nije razlučio koja se svota odnosi na preplatu zbog promjenjive kamatne stope a koja zbog promjene tečaja CHF jer je potraživanje isplate zbog promjenjive kamatne stope zastarjelo, u dijelu koji se odnosi na isplatu preplaćenog iznosa (točka IV izreke), činjenično stanje je ostalo pogrešno utvrđeno uslijed pogrešne primjene materijalnog prava glede nastupa zastare u odnosu na dio restitucijskog zahtjeva tužitelja.
30. Ovo stoga, što je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda kako zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora jer, početak tijeka zastare glede restitucijskog zahtjeva za isplatu preplaćenih kamata kada je ništetnost ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača a pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, nastupila 13. lipnja 2014. pa je predmetna tužba glede tog zahtjeva, podnijeta 8. ožujka 2021., izjavljena po proteku petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO.
31. Slijedom iznijetog je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I, II i III izreke a na temelju odredbe čl. 370. ZPP morala biti ukinuta presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom III izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
32. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano i utvrditi koja je svota preplaćena zbog promjenjive kamatne stope a koja zbog promjene tečaja CHF te, imajući na umu da je potraživanje isplate s osnove promjenjive kamatne stope zastarjelo kao i daljnje navode žalbe tuženika, pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu glede isplate preplaćenog.
33. Budući da je ukinut dio odluke o glavnoj stvari trebalo je uvažiti žalbu tuženika i ukinuti odluku o parničnom trošku tužitelja te predmet u dijelu pod točkom V izreke vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP).
34. Odluka o trošku žalbenog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.
U Zagrebu, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
.
