Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-62/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lapatalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tea Milanković - Podbreznički, odvjetnica u Zagrebu, Lošinjska 12, protiv tuženika 1. E., OIB: [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa] i 2. HIDROELEKTRANA SENJ, Senj, Dr. Franje Tuđmana 2, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-76/2019-41 od 5. studenog 2021., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-76/2019-41 od 5. studenog 2021. i sudi

I.I Utvrđuje se da je tužitelj JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela novoformirane nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica Gospić površine 4045 m² upisane u k. o. [katastarska općina] sukladno geodetskom elaboratu broj 47/2020 k. o. [katastarska općina] ovjerenom od strane Područnog ureda za katastar nekretnina Gospić sačinjenom po GEO - HORIZONT d.o.o. iz Otočca, označenog na skici iz kolovoza 2024., broj elaborata 140/2020, dopunjenoj 3. prosinca 2024., koja je sastavni dio ove presude, označenog točkama T-B-C-D-E-F-O-P-R-S-T u površini 1281 m2, što su 1. tuženi E. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženi Hidroelektrana Senj, Senj, Dr. Franje Tuđmana 2, dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva uz istovremeni upis tužitelja u zemljišnim knjigama kao vlasnika predmetne nekretnine.

I.II Preostali dio zahtjeva radi utvrđenja vlasništva kč. br. [katastarska čestica] oranica Gospić površine 4045 m2 upisane u k. o. [katastarska općina], u površini 2763 m2 odbija se kao neosnovan.

I.III Nalaže se tuženima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu 1.441,10 EUR zajedeno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2021. do isplate po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 103,94 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I.Utvrđuje se da je tužitelj JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik novoformirane nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 4045 m² u k. o. [katastarska općina] sukladno geodetskom elaboratu broj 47/2020 k. o. [katastarska općina] ovjerenom od strane Područnog ureda za katastar nekretnina Gospić što su I. tuženik E. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženik Hidroelektrana Senj, Senj, Dr. Franje Tuđmana 2, dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva uz istovremeni upis tužitelja temeljem ove presude, ovjerenog prijavnog lista i geodetskog eleborata broj 47/2020 k. o. [katastarska općina] (Mbr. 310743) u zemljišnim knjigama kao vlasnika predmetne nekretnine.

II. Nalaže se I. i II. tuženiku da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 19.398,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Prvotuženik je protiv te presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te da tužitelju naloži da 1.tuženiku dosudi parnični trošak koji je zatražio prilikom zaključenja glavne rasprave, uvećan za iznos sudske pristojbe za žalbu.

2.1. Tijekom postupka provedena je rasprava pred drugostupanjskim sudom povodom čega su stranke zahtijevale naknadu troška i to tužitelj u iznosu 1.000,00 EUR za pristup ročištu održanom 13. prosinca 2024., a prvotuženik u iznosu 90,40 EUR na ime putnog troška Rijeka-Karlovac.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je pravovremena.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali da je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na novoformiranoj katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] površine 4045 m2 upisanoj u k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od dvije cjeline: dijela koji je na skici očevida mjerničkog vještaka šrafiran - koji je dio nekretnine ekspropriran 1965 prednici tužitelja SČ i preostalog dijela - u granicama naznake katastarske čestice, koji je tužitelju (prednicima tužitelja) formalno oduzet u postupku reambulacije provedene 1974. i upisan kao vlasništvo drugotuženika 2000.. Tužitelj tvrdi da njegovoj prednici SČ nije bila isplaćena naknada za nekretnine eksproprirane 1965. (u pogledu drugog dijela nekretnine koju je drugotuženik stekao reambulacijom i u pogledu kojeg je uknjižen kao vlasnik 2000, ne govori se o bilo kakvoj naknadi, niti od strane tužitelja niti od strane tuženika). Sud prvog stupnja zaključuje da prednici tužitelja nije plaćena naknada za eksproprirane nekretnine zbog čega je ona ostala u poštenom posjedu navedenih nekretnina, da su nju naslijedili ŠČ i HČ, roditelji tužitelja, koji su nekretnine koje međaše sa spornom nekretninom darovali tužitelju Darovnim ugovorom od 9. kolovoza 2010.. Tužitelj tvrdi da je u posjedu sporne nekretnine od smrti SČ, od kad tu nekretninu nesmetano uživa. Tuženik se protivi zahtjevu predočujući potvrdu o isplati naknade SČ za ekspropriranu imovinu, zbog čega smatra posjed tužitelja nepoštenim.

8. Sud prvog stupnja je, nakon što je izveo dokaze koje je predočio tuženik o plaćanoj naknadi za ekspropriranu imovinu, zaključio da tuženik nije dokazao da je SČ plaćena naknada za eksproprirane nekretnine te je, uz primjenu odgovarajućih odredaba austrijskog Općeg građanskog zakonika (Zbirka zakona 1- 6/1811, objavljena 1. lipnja 1811., koji je na snazi od 1. siječnja 1812. – dalje OGZ), čije su se odredbe primjenjivale kao pravna pravila sukladno odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46, 104/46, 96/47), zaključio da je tužitelj dosjelošću, kao pošteni posjednik, stekao vlasništvo navedene nekretnine.

9. Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema odredbi stavka 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20. godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. istog članka propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave, jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog iz stavka 2. i 3. tog članka.

10. Prema odredbi članka 160. stavak 1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Stavkom 2. istog članka određeno je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

11. Člankom 18. stavak 1. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. istog članka je određeno da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Stavak 3. istog članka propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

12. Međutim, kako su pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću ispunjene, prema stavu suda prvog stupnja, prije stupanja na snagu ZV-a, imajući u vidu odredbu članka 388. stavak 2. ZV-a, prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci, prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pravo tužitelja, odnosno njegovih prednika treba cijeniti sukladno odredbama OGZ-a.

13. Iz pravnog pravila paragrafa 1472. OGZ-a proizlazi da se vlasništvo nekretnine dosjelošću moglo steći na nekretninama u državnom, crkvenom ili općinskom vlasništvu pri čemu je propisano vrijeme samostalnog poštenog posjeda te nekretnine u trajanju 40 godina.

14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1477. OGZ-a tko dosjelost svojeg posjeda zasniva na vremenu od 30 ili 40 godina, nije dužan dokazati zakonitost posjeda, ali ako je posjed nepošten, dosjelošću se ne može steći vlasništvo niti protekom naprijed navedenog vremena posjedovanja.

15. Prema pravnom pravilu paragrafa 326. OGZ-a pošten je posjednik onaj koji opravdano vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno da je nepošteni posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora znati da je stvar koju posjeduje tuđa, dok je pravnim pravilom iz paragrafa 328. OGZ-a propisano da se u dvojbi posjed smatra poštenim (dok se ne dokaže drukčije).

16. Dio spornih nekretnina je prednici tužitelja SČ oduzet u postupku eksproprijacije provedenom 1965. godine, sukladno odredbama tada važećeg Zakona o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ 12/57, 53/62 i Službeni list SFRJ 13/65, 5/68, 7/68, 30/68, 32/70 te Narodne Novine 52/71, 10/78 – dalje ZE/57).

17. Iz rješenja Odjela za financije i katastar Skupštine Općine Gospić broj 05- 8455/109-1964 od 12. srpnja 1965. (list 4 spisa), vidljivo je koje su nekretnine SČ eksproprirane, dok iz rješenja Komisije za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine Općine Gospić broj 05-7628/109-1965 od 10. lipnja 1965. proizlazi da je SČ za eksproprirane nekretnine utvrđena naknada u iznosu 1.454,90 dinara te da se na poleđini tog rješenja nalazi pečat Hidroelektrane Senj sa datumom 3. svibnja 1966., pečat da isplata tereti objekt akumulacija Kruščica sa datumom 3. lipnja 1966. i da se na dnu stranice nalazi pečat Banke Socijalističke Republike Hrvatske sa naznakom isplaćeno, Zagreb, 18. studenoga 1966., 1.454,90 dinara te ime i vlastoručni potpis likvidatora.

18. Rješenje o eksproprijaciji temelji se na odredbi članka 29. ZE/57, dok je naknada za ekspropriranu imovinu utvrđena sukladno odredbama Glave 5. ZE/57. Tako je, naprimjer, odredbom članka 38. stavak 1. ZE/57 propisano da se naknada za ekspropriranu nekretninu određuje u gotovu novcu, a prema odredbi članka 58. stavak 1. ZE/57 nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove dužan je bez odgode zakazati i održati usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu. Prema odredbi članka 60. stavak 1. ZE/57, ako se sporazum o naknadi ne postigne u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove dostavlja bez odgode pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa spisima općinskom sudu na čijem se području nalazi eksproprirana nekretnina radi određivanja naknade. Prema odredbi stavka 2. istog članka, ako organ ne postupi po odredbi stavka 1. tog članka, prijašnji vlasnik eksproprirane nekretnine može se neposredno obratiti sudu radi određivanja naknade, a stavak 3. istog članka određuje da općinski sud donosi po službenoj dužnosti, u vanparničnom postupku, odluku o naknadi za ekspropriranu nekretninu pošto izvede dokaze potrebne za određivanje naknade i pruži strankama mogućnost da se na ročištu o tome izjasne.

19. Prema odredbi članka 64. stavak 1. ZE/57 korisnik eksproprijacije dužan je u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke kojom je određena naknada u novcu, isplatiti naknadu prijašnjem vlasniku.

20. Člankom 66. stavak 1. ZE/57 propisano je da se uknjižba vlasništva i drugih stvarnih prava na ekspropriranoj nekretnini može izvršiti samo ako korisnik eksproprijacije, pored drugih potrebnih isprava, podnese sudu rješenje o naknadi kao i potvrdu banke da je izvršio svoju obvezu u pogledu namirenja naknade za ekspropriranu nekretninu.

21. Naprijed navedene odredbe ZE/57 bitne su radi utvrđivanja poštenja posjeda nekretnina ekspropriranih 1965., kako u pogledu posjeda SČ tako i u pogledu posjeda tužitelja. Tuženik je dokazao da je proveden zakonski postupak utvrđivanja naknade za ekspropriranu imovinu dok iz pečata na poleđini rješenja o određivanju naknade proizlazi da je ta naknada doista i plaćena SČ, unatoč suprotnim tvrdnjama tužitelja, jer tužitelj osim verbaliziranja, nije dokazao da bi njegova prednica pokrenula postupak u smislu članka 60. ZE/57 radi utvrđenja i ostvarenja naknade za eksproprirano zemljište, ili koji drugi postupak radi zaštite svog prava. S druge strane, tuženik kao korisnik eksproprijacije nije se mogao bez dokaza o plaćenoj naknadi za ekspropriranu nekretninu upisati kao vlasnik te nekretnine u zemljišnoj knjizi. Iz tih se razloga utvrđuje da zaključak suda prvog stupnja o plaćanju, odnosno neplaćanju naknade SČ za ekspropriranu imovinu nije pravilan.

22. Temeljem navedenog se zaključuje da SČ nije bila poštena posjednica spornih nekretnina nakon što su one eksproprirane jer je znala da su one vlasništvo treće osobe, a ta je okolnost bila poznata i tužitelju, obzirom da on već u tužbi navodi da mu je njegova baka SČ rekla da joj naknada nije plaćena (što očigledno ne stoji), tako da i tužitelju, već u vrijeme stjecanja posjeda navedene nekretnine bilo poznato (iako je on subjektivno uvjeren u suprotno), da posjeduje tuđu nekretninu (okolnosti koje se tiču poštenja posjeda cijene se prema objektivnim kriterijima u vrijeme stupanja u posjed).

23. Stoga se utvrđuje da tužiteljev posjed nekretnina ekspropriranih 1965., kao i posjedi njegovih prednika, nije bio pošten, zbog čega, u smislu odredbe pravnog pravila iz paragrafa 1477. OGZ-a, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva spornih nekretnina dosjelošću bez obzira na to koliko dugo posjeduje navedene nekretnine (isto proizlazi i iz odredbe članka 159. stavak 1. i stavak 4. ZV-a).

24. U odnosu na dio kč. br. [katastarska čestica] koji nije obuhvaćen eksproprijacijom provedenom 1965. utvrđuje se da je taj dio zemljišta obuhvaćen katastarskom česticom broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], formiranom u postupku obnove katastra zemljišta 1974. i da je prema zapisniku Komisije Općinskog suda u Gospiću za osnivanje nove zemljišne knjige, broj Katastarskog plana 2264 k. o. [katastarska općina], od 16. ožujka 2000., u postupku u kojem je sudjelovao samo korisnik eksproprijacije iz 1965. - Hidroelektrana Senj, navedena čestica upisana kao vlasništvo Hidroelektrane Senj.

25. U tim postupcima (obnove katastra i osnivanja zemljišne knjige), koji je slijedio postupku eksproprijacije nekretnina SČ, pravnim slijednicima SČ je, u naravi, oduzeto zemljište u većoj površini od površine zemljišta ekspropriranog 1965. (od nekretnina ekspropriranih 1965. je formirana jedinstvena parcela oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

26. Međutim, u pogledu ovog dijela sporne čestice tužitelj je doveo u sumnju pravilnost upravnog postupka obnove katastra zemljišta u k. o. [katastarska općina] izvršenog1974. (list 45 i 46 spisa) jer je u zapisniku sačinjenom u tom postupku navedeno da je u njemu sudjelovao samo predstavnik Hidroelektrane Senj, što utječe i na pravilnost odluke Komisije Općinskog suda u Gospiću za obnovu zemljišnih knjiga (u kojem postupku je opet sudjelovao samo drugotuženik).

27. Na taj je način - uknjižbom vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist drugotuženika, tužitelju oduzet dio njegove nekretnine bez zakonom propisanog postupka i bez plaćanja naknade za oduzeto zemljište.

28. Tužitelj je dokazao da je bio u posjedu ovog dijela sporne nekretnine, bez obzira na izmjenu površine nekadašnje čestice broj 2717 k. o. [katastarska općina], koja je kasnije preoblikovana u kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čijim je cijepanjem provedenom u ovom postupku nastala kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te da on, odnosno njegovi prednici, nisu sudjelovali u postupku obnove katastra i formiranja nove čestice, drugačijeg oblika i površine od zemljišta koje je eksproprirano 1965.. S druge strane, tuženi nisu dokazali da su tužitelj i njegovi prednici sudjelovali u postupku obnove katastra i osnivanja zemljišne knjige ili da su tuženi stupili u posjed spornog dijela čestice (izvan površine nekretnina ekspropriranih 1965.), niti da su tužitelju, odnosno njegovim prednicima isplatili naknadu za ovo dodatno oduzeto zemljište.

29. U takvoj situaciji, posebno uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj (odnosno njegovi prednici) nije sudjelovao u postupku u kojem mu je oduzeto zemljište (pored zemljišta ekspropriranog 1965.), valjalo je utvrditi je da je tužitelj ostao vlasnik spornog dijela zemljišta unatoč uknjižbi drugotuženika kao vlasnika nekretnine, jer uknjižba tuženika u pogledu ovog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oduzetog tužitelju bez njegova znanja, bez zakonom propisanog postupka i bez naknade, u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravne učinke.

30. Iz tih je razloga utvrđeno da je žalba tuženika protiv odluke o stjecanju vlasništva dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je ekspropriran 1965., osnovana radi čega je valjalo temeljem odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a presuditi kao pod točkom I.I izreke, dok je žalbu protiv dijela presude kojim je tužitelj utvrđen vlasnikom dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko površine nekretnina ekspropriranih 1965. valjalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu,.

31. Odluka o trošku prvostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

32. Tužitelj je u cijelosti dokazao osnovu zahtjeva, ali je kvantitativno uspio sa 30% zahtjeva tako da je u parnici uspio sa 65%, dok preostali dio predstavlja uspjeh tuženika. Stoga se tužitelju, uz primjenu naprijed navedene odredbu ZPP-a, dosuđuje 30% zahtijevanog troška sudske pristojbe, kao i troška zastupanja utvrđenog sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – u daljnjem tekstu: OT/12), i to samo onog troška koji mu je bio neophodan radi ostvarenja uspjeha u parnici (članak 155. stavak 1. ZPP-a). Trošak zastupanja je sud prvog stupnja pravilno utvrdio (uz trošak sudske pristoje) na iznos 12.200,00 kn, a 30% tog iznosa je 3.660,00 kn. Navedenom trošku dodaje se trošak vještačenja u punom iznosu od 7.198,00 kn, čime se dobiva trošak tužitelja za prvostupanjski postupak u iznosu 10.858,00 kn, odnosno 1.441,10 EUR. 33. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tužitelju se za pristup punomoćnika na raspravu pred drugostupanjskim sudom priznaje naknada sukladno Tbr. 9. točka 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – u daljnjem tekstu: OT), za vrijednost 100 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 EUR i uz uračunavanje poreza na dodanu vrijednost po stopi 25% na ovu radnju odvjetnika, sukladno Tbr. 46. OT, u iznosu 250,00 EUR. Kako je tužitelj uspio s 30% (odnosno da je tuženik u žalbenom postupku osporio 70% zahtjeva), proporcionalno tome mu se utvrđuje naknada troška žalbenog postupka - 75,00 EUR.

34. Tuženiku se priznaje putni trošak na relaciji Rijeka-Karlovac i natrag javnim prijevozom – u iznosu 30,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 1.700,00 kn/225,63 EUR – ukupno 255,63 EUR. Kako je tuženik uspio osporiti 70% zahtjeva odnosno presude u tom mu se omjeru priznaje trošak drugostupanjskog postupka – 178,94 EUR.

35. Prebijanjem iznosa troška drugostupanjskog postupka priznatog tuženiku i troška priznatog tužitelju dobiva se iznos od 103,94 EUR koji je iznos tužitelj dužan platiti tuženiku u roku određenom točkom II izreke.

U Karlovcu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Laptalo