REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2752/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja STUDIO GRAFIČKIH IDEJA d.o.o., OIB 28532687017, Zagreb, Špansko 62, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GEOLOGIKA REGULUS j.d.o.o., OIB 10668738020, Zagreb, Ul. Luke Ilića Oriovčanina 3, kojeg zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 671,02 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2332/2020-26 od 5. svibnja 2023., 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2332/2020-26 od 5. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom prvostupanjski sud u točki I. izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj Ovrv-324/2020 od 19. listopada 2020., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju, iznos od 671,02 EUR / 5.055,80 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. ožujka 2020. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke za 8 postotnih poena, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 107,52 EUR / 810,13 kn sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 19. listopada 2020. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

2. U točki II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

3. Nepobijanim je rješenjem ukinut navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.879,32 EUR / 21.694,20 kn sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. ožujka 2020. do isplate i utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena.

4. Navedenu je presudu prvostupanjski sud utemeljio na nespornoj činjenici da su stranke, na temelju ugovora o djelu u usmenom obliku kojim se je tužitelj za tuženika obvezao obaviti posao dizajna i izrade internetske stranice, bile u obveznom odnosu na temelju odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) i surađivale na projektu s naručiteljem Gradom Benkovac, a u okviru koje je tužitelj za tuženika izradio internetsku stranicu „reciklirajinvestiraj.eu“ te da je u izradi te stranice, uz tužitelja, sudjelovao i sam tuženik. Sporno je bilo je li naknada koju je tuženik tužitelju za izvršeni posao izrade i dizajna predmetne internetske stranice dužan platiti među strankama dogovorena, dakle određena i u kojoj visini, što je prvostupanjski sud utvrđivao primjenom odredbe članka 613. ZOO-a pri čemu je, radi suprotnih iskaza zastupnika po zakonu stranaka, proveo i informatičko vještačenje.

5. Prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj plaćanje potražuje na temelju računa broj 025/1/1 ispostavljenog tuženiku 9. ožujka 2020. Tužitelj je tvrdio da je predmetni račun izdan na temelju prethodno izdane ponude od 9. rujna 2019. (str. 6. spisa) u kojoj su, kao i na računu (str. 7. spisa) navedeni poslovi izrade i dizajna internetske stranice, a tuženik negira da je ponudu dobio.

6. Iz nalaza i mišljenja vještaka i uvidom u predmetni račun utvrđeno je da račun broj 025/1/1 sadrži opisane stavke posla dizajna i izrade predmetne internetske (web) stranice koji uključuje „kompletno vizualno rješenje, dizajn, primjeren temi, open source engine i to: početne stranice i podstranica (projekt; reciklažno dvorište Benkovac, edukativni kutak; informacije; novosti; kontakt...), kao i dodatne podmenije u proslijeđenom, prepoznatljivom dizajnu, poštujući postojeći vizualni identitet, koristeći postojeće sadržaje, fotografije i tekstove, te inicijalno punjenje sadržaja, a uključuje mutaciju stranice u punoj upotrebljivosti za iPad, te mobilne smart telefone (Responsive dizajn), samostalno ažuriranje i upravljanje sadržajima CMS na stranici kroz jednostavno i intuitivno sučelje, postavljanje i skidanje tekstova, naslova, leadova atributa tema, slika, videa, kroz preddefiniran dizajn, mogućnost raznih nadogradnji (npr. interaktivne forme, obrasci, video...), a pri izradi stranice integrirani su elementi bitni za web pretraživače SEO (search engine optimization) te procedure za bolje pozicioniranje na tražilicama. Sa brojnim opcijama, mogućnostima, statistikama...“. Vještak je utvrdio i da je predmetna internetske stranica i nadalje dostupna i funkcionalna te da sadrži i mutaciju na engleskom jeziku s manjim brojem podstranica, no navedena funkcionalnost da nije navedena u tužiteljevoj specifikaciji računa. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da su u spisu priloženi i računi broj 4863/1/1, 11649/1/1 i 11980/1/1 na str. 40. -44. spisa za registraciju domene i smještaj predmetne internetske stranice u ukupnom iznosu od 2.243,30 kn, koji trošak je nužan za funkcioniranje internetske stranice, no da te troškove tužitelj nije naveo u predmetnom računu ispostavljenom tuženiku.

7. Konačno, vještak je utvrdio da uobičajena naknada za posao opisan u tužiteljevom predmetnom računu vezan uz dizajn i izradu internetske stranice iznosi 9.375,00 kn. Naveo je i da uobičajena cijena izrade internetske stranice kao što je predmetna, s uključenim troškovima registracije domene i smještaja stranice kao i s uključenom mutacijom dijela stranice na engleski jezik, iznosi 14.430,80 kn.

8. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je, uz navođenje da je vještak utvrdio da uobičajena naknada za izradu predmetne internetske stranice iznosi 14.430,80 kn, izjavio da povlači tužbu za više utuženi iznos te da po osnovi naknade za izradu predmetne internetske stranice potražuje upravo razliku u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Tuženik je nakon provedenog vještačenja 15. prosinca 2022., tužitelju platio po osnovi naknade za izradu i dizajn predmetne internetske stranice iznos od 9.375,00 kn, smatrajući da je time u cijelosti izvršio svoju obvezu. Tužitelj je potom tužbu povukao i za podmireni iznos, ali je ustrajao sa zahtjevom za isplatu razlike u iznosu od 5.055,80 kn.

9. Prvostupanjski sud je ocijenio da konačno istaknuti tužbeni zahtjev nije osnovan uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju radi o postupku u sporu male vrijednosti kojeg je tužitelj pokrenuo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa broj 025/1/1 radi isplate iznosa od 26.750,00 kn za dizajn i izradu internetske stranice „recikliraj-investiraj.eu“ u kojem je sam tužitelj odredio poslove vezane uz izradu i dizajn predmetne internetske stranice plaćanje kojih potražuje. Obrazlaže da pogrešno smatra tužitelj da je predmet spora isplata naknade za izradu predmetne internetske stranice, već je predmet spora isplata naknada za posao opisan u predmetnom tužiteljevom računu, a da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da uobičajena naknada za posao opisan u predmetnom tužiteljevom računu iznosi 9.375,00 kn, jer tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznio činjenice iz kojih bi proizlazilo na naknadu u ovom postupku potražuje za izradu i dizajne predmetne internetske stranice u stanju njezine dostupnosti i funkcionalnosti u kojem se nalazi, dakle nije iznio činjenice iz kojih bi proizlazilo da na temelju računa utuženog u ovom postupku potražuje naknadu i za poslove obavljene radi izrade i dizajna predmetne stranice koji nisu navedeni u računu broj 025/1/1. Navodi da tek nakon zaključenja prethodnog postupka, u fazi glavne rasprave i to nakon provedenog dokaza vještačenjem, tužitelj iznosi novu činjenicu i tvrdi da potražuje uobičajenu naknadu za izradu i dizajn predmetne internetske stranice pa i za troškove registracije domene i smještaj stranice te uključenu mutaciju dijela stranice na engleski jezik koji poslovi, odnosno troškovi u računu broj 025/1/1 nisu navedeni, a budući da u postupku u sporovima male vrijednosti niti iznimno iznošenje novih činjenica nije dopušteno u stadiju glavne rasprave prvostupanjski sud te činjenice nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.

10. Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, posljedično i odluke o trošku postupka. Ponavlja navode o neosnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda, ističući u bitnom da osnovanost njegovog zahtjeva proizlazi upravo iz nalaza i mišljenja vještaka.

11. Odgovor na žalbu nije podnesen.

12. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

13. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. i članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a propisano je da se presuda u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušteni razlog u sporu male vrijednosti pa zato navodi u žalbi kojima se upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice nisu razmatrani, a osnovanost žalbe je cijenjena polazeći od činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i osnovana na zakonu.

14. Predmet ovog žalbenog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.055,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen pobijanom presudom (točka I. izreke), nakon što je tužitelj djelomično povukao tužbu sukladno nalazu i mišljenju vještaka i nesporno izvršenom djelomičnom plaćanju od strane tuženika, i odluka o troškovima postupka (točka II. izreke).

15. Između stranaka nije bilo sporno postojanje poslovnog odnosa, ali je bilo sporno koliko iznosi naknada tužitelju za izvršeno djelo izrade i dizajna web stranice. Pravilnom primjenom odredbe članka 613. stavka 2. ZOO-a prvostupanjski je sud visinu naknade utvrdio iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za informatiku, telekomunikacije i elektroniku dr.sc. ĐĐ (str. 108.-112. spisa), koji je utvrdio da je uobičajena naknada za posao opisan u tužiteljevom računu broj 025/1/1 od 9. ožujka 2020. u iznosu od 1.244,28 EUR (9.375,00 kn).

16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima kao materijalnog prava i pravilno je ocijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda, kojim je odgovoreno na većinu žalbenih navoda tužitelja.

17. U odnosu na iznesene navode koji se odnose na neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tužitelj nije do zaključenja prethodnog postupka naveo da potražuje uobičajenu naknadu izradu predmetne web stranice jer je navedeno proturječno s podnescima i dokaznim prijedlozima koje je tužitelj dostavio do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu, ovaj sud naglašava da je tužitelj tražio plaćanje po računu broj 025/1/1 u kojem je precizno navedeno za što traži plaćanje (iako pravilno navodi tužitelj da to nije obvezni sadržaj računa). Upravo sukladno radnjama navedenim na računu je vještak utvrdio da naknada iznosi 1.244,28 EUR, dok je samo kao informaciju naveo da uobičajena cijena izrade web stranice s uključenim troškovima registracije domene i smještaja stranice, kao i uključenom mutacijom dijela stranica na engleski jezik iznosi 1.915,30 EUR.

18. Iako je vještak utvrdio da je u trenutku izrade nalaza i mišljenja stanje predmetne web stranice to uključivalo, iz predmetnog računa ne proizlazi da je tužitelj to obračunao, a iz priloženih računa za registraciju domene i smještaja stranice ne proizlazi da ih je tužitelj uistinu i podmirio, dok se račun broj 4863/1/1 (str. 40. spisa) ne može niti povezati s predmetnom stranicom „recikliraj-investiraj.eu“.

19. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka, o neosnovanosti zahtjeva za plaćanje iznosa od 671,02 EUR.

20. U odnosu na odluku o trošku postupka sadržanu u pobijanoj točki II. izreke prvostupanjske presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a.

21. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Sudac

Mirna Maržić