Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-433/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog CJ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: K-150/2024- 28 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog CJ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: K-150/2024- 28 od 13. rujna 2024., optuženi AJ, s ostalim osobnim podacima, kao u izreci pobijane presude, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - razbojništvo u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 1. KZ/11, u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom CJ u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 8. siječnja 2024., pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) sud je obvezao optuženog CJ da plati troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura (slovima: sto pedeset eura), kao i troškove obrane po službenoj dužnosti, sve u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu optuženi AJ, po branitelju Davoru Marčecu, odvjetniku iz Velike Gorice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenoga zakona, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu, na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno prigovoru optuženika, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, shodno čemu ga je temeljem odredbe članka 455. stavak 1. ZKP/08, proglasio krivim.

7. Optuženik u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, ukazuje da je kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. KZ/11, složeno kazneno djelo, te da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti subjektivne i objektivne elemente obilježja kaznenog djela.

7.1. Nije u pravu optuženik kada u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud samo teoretski analizirao kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. KZ/11. Naime, pravilno prvostupanjski sud analizira objektivna i subjektivna obilježja djela (točka 14.), te povezuje utvrđene činjenice s ispunjenjem tih obilježja. Prvostupanjski sud u obrazloženju detaljno i precizno iznosi razloge u pogledu osobe počinitelja (točka 15.), ozbiljnosti prijetnje (točka 14.), kao i razloge u odnosu na subjektivno obilježje (točka 14.), koje razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati.

8. Isto se odnosi i na žalbene navode u pogledu zaključka suda o subjektivnim obilježjima kaznena djela u pogledu okolnosti koje isključuju protupravnost gdje žalitelj smatra da je bitna okolnost je li se optuženik žrtvi obratio s naredbom „daj mi ključeve“ ili pitanjem „daš mi ključeve?“.

8.1. Obrazlažući pobijanu presudu pravilno prvostupanjski sud navodi da u kontekstu cjelokupne dinamike događaja nije bitno je li optuženik žrtvi rekao „daj mi ključeve“ ili „daš mi ključeve“, te je pravilno uzeo u obzir cjelokupno ponašanje optuženika kritične zgoda, napose činjenicu da je isti otvorio suvozačeva vrata automobila, nagnuo se u unutrašnjost vozila, da je tražio ključeve vozila i žrtvu pitao koliko goriva ima u tanku, te iz takvog ponašanja optuženika pravilno zaključio da je isti postupao s namjerom da od žrtve otuđi automobil.

9. Nadalje, optuženik smatra kako u konkretnom slučaju nije utvrđena sila ili prijetnja kao bitan element kaznenog djela koje se inkriminira optuženiku koje mora prethoditi učinu djela oduzimanja.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda koje je na temelju dokaza pravednih u tijeku postupka utvrdio da je optuženik uporabio silu u vidu suzavca kojim je pošpricao žrtvu, jer mu ista nije dala ključeve od automobila koje je isti tražio. Uporaba suzavca, a posebice usmjerenog u lice žrtve, u malom prostoru vozila u kojem se istovremeno nalaze i njezina djeca, svakako predstavlja adekvatnu silu usmjerenu na život i tijelo žrtve.

10. Isto tako pravilno prvostupanjski sud utvrđuje, da do oduzimanja stvari, vozila, nije došlo jer je žrtva držeći ključeve vozila u ruci, pobjegla prema trgovini Konzum, nakon čega se optuženik udaljio, te se stoga radi o pokušaju kaznenog djela razbojništva jer je za ostvarenje pokušaja kaznenog djela razbojništva dovoljno da je optuženik započeo izvršenje samo jednu od radnji izvršenja, a što je optuženik, uporabom suzavca, traženjem žrtve da mu preda auto i počinio.

11. S obzirom na prethodno navedeno valja zaključiti da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, na koje upućuje optuženik u žalbi.

12. Nije u pravu optuženik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim zbog predmetnog kaznenog djela, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Optuženik se žali i u odnosu na kaznu.

13.1. Optuženik smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, te da je izrekao kaznu koja nije primjerena svim okolnostima predmetnog kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud je u smislu članka 47. KZ/11, kao olakotnu okolnost ispravno utvrdio činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju, te da nema drugih olakotnih okolnosti. Prvostupanjski sud je ispravno kao otegotne okolnosti cijenio činjenicu optuženikove dosadašnje višestruke osuđivanosti, a napose da je optuženik specijalni povratnik koji je u više navrata osuđen zbog kaznenog djela razbojništva, a što upućuje na zaključak da dosadašnje osude nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i nisu ga odvratile od počinjenja novog kaznenog djela.

13.2. Međutim činjenicu da je optuženik postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje i bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, kao i društvena opasnost počinjenog kaznenog djela je prvostupanjski sud neosnovano cijenio kao otegotne okolnosti. Kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. KZ/11, može se počiniti samo s izravnom namjerom kao oblikom krivnje dok se načelno društvena opasnost kaznenog djela ogleda kroz zapriječenu kaznu (kazna zatvora od 1 do 10 godina), pa bi tek povećana društvena opasnost, povezana uz npr. povećanu kriminalnu količinu ili upornost i brutalnost, zahtijevala reakciju u smislu generalne prevencije i strožeg kažnjavanja, a na što prvostupanjski sud ne ukazuje.

14. Stoga je, s obzirom na prethodno utvrđenu olakotnu i otegotne okolnosti, upravo kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u potpunost primjerena osobnim prilikama optuženika, te će po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11, te je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

15. Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Stoga je primjenom odredbe članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Vukovar, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski