Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-432/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Horvat Mataić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja VETERINARSKA STANICA d.d. VARAŽDIN, Trg Ivana Perkovca 24, Varaždin, OIB: 41540201755, zastupanog po punomoćnici Martini Križanić, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima NU, ŽU, Maji Tkalčec i Marijanu Petriću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Petrić i dr. d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-120/2022-19 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-120/2022-19 od 28. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Nalaže se tuženiku EU, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju VETERINARSKA STANICA d.d. VARAŽDIN, [adresa], OIB: 41540201755 isplati iznos od 3.822,42 EUR (tri tisuće osamsto dvadeset dva eura i četrdeset dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku EU, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju VETERINARSKA STANICA d.d. VARAŽDIN, [adresa], OIB: 41540201755, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1437,74 EUR (slovima: tisuću četiristo trideset sedam EUR i sedamdeset četiri centa), sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 28. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija se kao neosnovan.“
2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.
7. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 3.822,42 Eur na ime iznosa koji je sufinancirao za troškove poslijediplomskog studija tuženika.
9. Među strankama nije sporno da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu veterinara od 1. svibnja 2006. do 31. listopada 2022., te da je tužitelj tuženiku sufinancirao troškove doktorskog studija.
10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da su stranke 15. siječnja 2013. sklopile Ugovor kojim tuženik kao kandidat upisuje poslijediplomski studij na Veterinarskom fakultetu u akademskoj godini 2012/13 u trajanju od 6 semestara, te je dužan poslijediplomski studij završiti u roku od 6 godina, a tužitelj se obvezuje tužitelju platiti troškove specijalističkog studija, dok će razliku troškova za doktorski studij snositi tužitelj,
- da se člankom 4. navedenog Ugovora tuženik obvezao ostati na radu kod tuženika dvostruki broj godina računajući od dana upisa do završetka poslijediplomskog studija, a u protivnom vraća sve troškove vezana za studij,
- da su troškovi doktorskog studija iznosili ukupno 43.200,00 kuna te da je tuženik obustavama od plaća podmirio dio tih troškova u iznosu od 14.400,00 kuna, dok je tužitelj podmirio razliku u iznosu od 28.800,00 kn/3.822,42 EUR,
- da je tuženik doktorski studij u trajanju od 6 semestara završio 21. svibnja 2019.,
- da je tuženik tužitelju 19. rujna 2022. otkazao ugovor o radu, koji otkaz je tužitelj zaprimio 22. kolovoza 2022., te je tužitelj tuženika odjavio kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s danom 31. listopada 2022.,
11. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj temelj imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku, koje dokaze prvostupanjski sud je cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
12. Tužitelj u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi članaka 9. i 20. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) usvojio tužbeni zahtjev.
14. Odredbom članka 9. ZOO propisao je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Člankom 20. ZOO propisano je da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira.
15. Kako je u postupku utvrđeno da se tuženik Ugovorom sklopljenim 15. siječnja 2013. obvezao ostati na radu kod tužitelja dvostruki broj godina računajući od upisa do završetka studija, te da u protivnom vraća sve troškove studija, da je tužitelj studij započeo 2013. a završio 21. svibnja 2019. (6 godina), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik prema odredbama Ugovora trebao ostati raditi kod tužitelja 12 godina od početka doktorskog studija 2013., dakle do 2025. S obzirom tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu jer je tužitelju otkazao ugovor o radu 2019., dužan je tužitelju vratiti troškove studija.
16. Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu navodeći da je odredba članka 4. Ugovora nejasna. Ovaj drugostupanjski sud slaže se sa zaključkom suda prvog stupnja da je ugovorna odredba čl. 4 predmetnog Ugovora posve jasna te da iz nje proizlazi da se rok od kada je tuženik u obvezi raditi dvostruki broj godina računa od početka studija, a ne kako to pogrešno zaključuje tuženik od dana kada je tuženik zasnovao radni odnos kod tužitelja.
17. Tuženik neosnovano u žalbi navodi da prije potpisivanja Ugovora nije pregovarao s tužiteljem oko sporne odredbe, jer iz utvrđenja prvostupanjskog suda, temeljenog na iskazima svjedoka SU i UU, proizlazi da je tužitelj uobičajeno svojim zaposlenicima financirao specijalizacije, što je ponuđeno i tuženiku, međutim s tuženikom je dogovoreno da će mu se financirati razlika troškova između doktorskog i specijalističkog studija jer je tuženik inzistirao da ide na doktorski studij. Iz navedenog se može zaključiti da su stranke prije sklapanja predmetnog Ugovora pregovarale te da je tuženik imao utjecaj na sadržaj predmetnog ugovora.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP. Prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao troškove sastava obrazloženih podneska od 22. svibnja 2023. i 12. prosinca 2023. je se radi o troškovima potrebnim za vođenje ovog postupka.
19. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen na temelju odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP, jer tuženik nije uspio sa svojom žalbom.
U Zagrebu, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
