Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-839/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika Grada Biograda na Moru, Trg kralja Tomislava 5, Biograd na Moru, OIB: 95603491861, zastupanog po gradonačelniku, a ovaj po punomoćniku - zaposleniku AČ, protiv tuženika - protutužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, Ruđera Boškovića 4, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja - protutuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P- 617/2016-11 od 1. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja - protutuženika Grada Biograda na Moru kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-617/2016-11 od 1. ožujka 2017. u toč. III i IV izreke.

II Dužan je tužitelj - protutuženik Grad Biograd na Moru naknaditi tuženiku - protutužitelju JČ trošak žalbenog postupka u iznosu od 603,89 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase;

I. Utvrđuje se da je tužitelj Grad Biograd na Moru, [adresa], OIB: 95603491861, vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] zv. M. Granda kuća povr. 52 m2, dvorišta povr. 32 m2 i dvorišta povr. 16 m2, ukupne površine 100 m2 k. o. [katastarska općina], koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] povr. 65981 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te vlasnik za cijelo čest. zem [katastarska čestica] zv. M. Granda dvorišta povr. 215 m2 i kuća povr. 24 m2, ukupne površine 239 m2 k. o. [katastarska općina], koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem [katastarska čestica] povr. 65981 m2 upisane u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se tužitelj Grad Biograd na Moru, temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik čest. zem [katastarska čestica] povr. 100 m2 i čest. zem [katastarska čestica] povr. 239 m2 sve k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju nadoknadi tržišnu vrijednost čest. zem. [katastarska čestica] zv. M. Granda kuća povr. 52 m2, dvorišta povr. 32 m2 I dvorišta povr. 16 m2, ukupne površine 100 m2 k. o. [katastarska općina], koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u iznosu od 1.525.500 kn, u roku od 15 dana.

III. Usvaja se protutužbeni zahtjev koji glasi;

Utvrđuje se da je protututužtelj stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] zv. M. Granda kuća povr. 52 m2, dvorišta povr. 32 m2 i dvorišta povr. 16 m2, ukupne površine 100 m2 k. o. [katastarska općina], koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] povr. 65981 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te vlasnik za cijelo čest. zem [katastarska čestica] zv. M. Granda dvorišta povr. 215 m2 i kuća povr. 24 m2, ukupne površine 239 m2 k. o. [katastarska općina], koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem [katastarska čestica] povr. 65981 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je protutuženik Grad Biograda na Moru, [adresa], OIB: 95603491861, dužan priznati i trpjeti da se protutužitelj uknjiži kao vlasnik, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena protutuženika, a u roku od 15 dana.

IV. Dužan je tužitelj tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 19.881,25 kn.

V. U preostalom dijelu za iznos od 9.825,00 kn zahtjev za naknadom troška tuženika se odbija."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I – IV izreke žalbu je izjavio tužitelj- protutuženik (dalje: tužitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) predmetne nekretnine stekao temeljem čl. 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, odnosno građenjem u smislu pravnog pravila pragrafa 418. Općeg građanskog zakonika, jer je propustio utvrditi datum izgradnje obje kuće, iako su o navedenom izvedeni određeni dokazi. Svjedoci saslušani u postupku nemaju neposrednih saznanja o načinu stjecanja prava vlasništva predmetnih kuća, već samo posredna saznanja od drugih osoba, koja nisu provjerena, jasna a ni potpuna. Iz izvedenih se dokaza može izvesti utemeljen zaključak da predmetna zgrada koja se trebala graditi na temelju Uvjeta uređenja prostora od 12. travnja 1994. izdanih od Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša ispostave Biograd, Županije zadarsko-kninske nije bila izgrađena do stupnja da ju je bilo moguće rabiti za svrhu kojoj zgrada služi, odnosno izgrađena je i dovršena daleko nakon 1996., nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Spomenuti uvjeti uređenja prostora izdani su na zahtjev prijavitelja A JČ, dakle ne samog tuženika, pa je nesporno da se radi o građevini izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je vidljivo iz obrazloženja spomenutih Uvjeta. U snimci izvedenog stanja iz listopada 2012. ovlaštenog arhitekta AČR istaknuto je da je zgrada sagrađena u razdoblju 1985. -2010. kao poluizgrađena građevina, što znači da je građena po fazama i završena najvjerojatnije tijekom 2010. Sve to ukazuje da je tuženik bio nepošteni graditelj, jer u suprotnom ne bi ni postojala potreba da se predmetna manje zahtjevna stambena zgrada izgrađena na prijepornim nekretninama ozakonjuje kao nezakonito izgrađena zgrada temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Odredbom čl. 8. tada važećeg Zakona o građevinskog zemljištu bilo je propisano da se građevinsko zemljište u vlasništvu ne može otuđivati niti prenositi prava u pogledu tog zemljišta. Stjecanje prava vlasništva građenjem sukladno pravilima Općeg građanskog zakonika, odnosno Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima odnosi se samo na građevine izgrađene u skladu sa zakonom i izdanim dozvolama za gradnju, a one građevine koje su izgrađene bez dozvola ne postoje u pravnom prometu, nezakonite su, pa je nesporno da je tuženik bio nesavjesni graditelj, a budući se radilo o zemljištu s utvrđenim titularom prava vlasništva, jer je to uvijek bio Mjesni narodni odbor Biograd kao organ upravljanja, tuženik nije mogao steći pravo vlasništva prijepora. Tuženik pravo vlasništva prijepora nije stekao ni dosjelošću kao pošteni posjednik čiji je posjed trajao 40 godina prije 6. travnja 1941. Tuženik netočno tvrdi da je zemljište kupljeno od BČ pok. ZČ kupoprodajnim ugovorima od 14. ožujka 1967. i 29. ožujka 1967., jer ih je kupila druga osoba, PČ pok. RČ, a ne otac tuženika. Osim toga, u predmetnim ugovorima kupljena zemljišta nisu označena brojevima katastarskih čestica, nazivima i površinama i nisu precizno određena po zemljišnoknjižnim i katastarskim oznakama, pa su ti ugovori u trenutku sastavljanja bili pravno nevažeći. MČ pok. ZČ, kao prodavatelj, evidentiran je u povijesti posjedovanja kao posjednik 610 m² dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, jer su prijeporne nekretnine nastale reambulacijom tek 2004. Ističe da je u spis dostavio dokaz uz tužbu tužitelja KČ, DČ i EČ, svi iz [adresa], prema kojem su spomenuti tužitelji u postupku protiv Grada Biograda na Moru radi utvrđenja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1347 m² pozivali se na stjecanje prava vlasništva na temelju Kupoprodajnog ugovora od 5. prosinca 1967. zaključenog između prodavatelja BČ pok. ZČ i PČ pok. RČ, pa se postavlja pitanje koliko je kuća i zemljišta na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere imao MČ, jer je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio upisan kao posjednik tek za 610 m². Iz spomenutog proizlazi da i ostali članovi obitelji PČ pokušavaju utvrditi svoje vlasništvo pozivajući se na kupoprodajne ugovore iz 1967. Da su prednici tuženika bili u posjedu spornih nekretnina, bili bi evidentirani, ali utvrđene činjenice ukazuju da se radilo o uzurpaciji. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni odnosno eventualni tužbeni zahtjev ili istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je bio zahtjev tužitelja Grada Biograda na Moru radi utvrđenja prava vlasništva za cijelo na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kuće i dvorišta), uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama, koje odgovaraju dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere te eventualni tužbeni zahtjev radi isplate naknade tržišne vrijednosti ovih nekretnina, kao i protutužbeni zahtjev tuženika JČ radi utvrđenja da je stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na istim nekretninama, te trpljenje tužitelja da se tuženik uknjiži kao njihov vlasnik, uz brisanje toga prava s imena tužitelja.

6. Prvostupanjski je sud odbio postavljeni tužbeni zahtjev, kao i eventualni tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate naknade tržišne vrijednosti čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obrazloženjem da je zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Suprotno tome, usvojio je protutužbeni zahtjev i utvrdio da je tuženik stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo, na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o., što je tužitelj Grad Biograd na Moru dužan priznati i trpjeti da se tuženik JČ upiše kao zemljišnoknjižni vlasnik ovih nekretnina (l.s. 240).

8. Ovaj drugostupanjski sud svojom je presudom poslovni broj Gž-648/2017-2 od 21. studenog 2019. odbio djelomično žalbu tužitelja Grada Biograda na Moru kao neosnovanu i potvrdio presudu prvostupanjskog suda u toč. I. i II. izreke, u svojoj toč. 1. izreke (l.s. 255), kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao i eventualni tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Presudu suda prvog stupnja poslovni broj P-617/2016-11 od 1. ožujka 2017. u toč. III. izreke djelomično je preinačio na način da je odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika radi utvrđenja da je stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina, u toč. 2. izreke i u toč. 3. (III.) izreke ovaj je drugostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

9.1. Povodom revizije tuženika od 15. listopada 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Rev-1207/2020-2 od 23. svibnja 2023. ukinuo presudu ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-648/2017-2 od 21. studenog 2019. u dijelu pod toč. 2. i 3. (odluci o parničnom trošku) izreke i u tom dijelu predmet vratio ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (glede protutužbenog zahtjeva tuženika i odredbe o troškovima postupka).

10. Dakle, u ovom stadiju postupka sporno je samo pitanje osnovanosti protutužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je tuženik stekao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kuća i dvorište) za cijelo te trpljenje tužitelja da se tuženik uknjiži kao njihov vlasnik, uz brisanje tog prava s imena tužitelja.

10.1. Naime, presuda prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđenja vlasništva na predmetnim nekretninama te zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplata tržišne vrijednosti ovih nekretnina u iznosu od 1.525.500,00 kn postala je pravomoćna donošenjem presude ovog drugostupanjskog suda broj Gž-648/2017- 2 od 21. studenog 2019.

11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

- da je SČ pok. RČ, otac tuženika svojom ovjerenom Izjavom od 9. ožujka 2010. pred Javnim bilježnikom Dušanom Kvartučem iz [adresa] broj OV-1875/10 potvrdio da je 14. ožujka 1967. i 29. ožujka 1967. "obiteljskim novcem zajedno s ostalima kupio baštu i ogradu u [adresa] na predjelu Granda", od BČ pok. ĆČ, koje su mu nekretnine u diobi s braćom FČ i J pripale u samovlasništvo te ih je 80-tih godina prošlog stoljeća, darovao sinu - tužitelju (l.s. 23), s tim da u Ugovoru nisu navedeni brojevi katastarskih čestica, njihovi nazivi, a ni nazivi katastarskih općina u kojima leže,

- da iz Kupoprodajnog ugovora od 28. ožujka 1967. proizlazi da je BČ prodao, a FČ kupio "kuću i ostale prostorije koje se nalaze u dvorištu…" (l.s. 25), te da je 14. ožujka 1967. zaključen Kupoprodajni ugovor između istih ugovornih strana, prema kojem je BČ prodao FČ "kuću na Grandi i ogradu…"(l.s. 26),

- da iz Povijesti posjedovanja Ureda za katastar Zadar, Ispostave Biograd na Moru od 30. listopada 2009. proizlazi da je revizijom posjedovnog stanja iz 1955./56. godine, matična čest.zem. predmetnima i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovnom listu broj 1618 i to kao posjed Šumarije Zadar za 242 476 m², dok su na istom zemljištu i to u površini od 8 330 m² upisane fizičke osobe i to: ĆČ pok. L za 860 m², JČR za 610 m², IČ i dr. Sve do 1971. godine nije bilo promjena na upisima posjeda. Reambulacijom iz 2004. nastale su čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] i to od čest. zem. [katastarska čestica], budući je aerofotogrametrijskim snimanjem iz 1971. čest. zem. [katastarska čestica] obuhvaćena novim brojevima (l.s. 27),

- da je Rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata uređenja i gradnje zadarske županije od 26. travnja 2013. ozakonjena dovršena manje zahtjevna stambena zgrada koja se sastoji od podruma, prizemlja i kata s dvije stambene jedinice i bruto površine od 212,60 m² izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere koje odgovaraju dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (l.s. 64) i

- da je na temelju Zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj Z-784/2007/6059 od 20. ožujka 2013. (l.s. 74), na čest. zem. [katastarska čestica] (M. Granda, dvorišta, kuće u površini od 239 m²) upravo tužitelj Grad Biograd na Moru upisan kao nositelj prava vlasništva, za cijelo. 12. Tuženik u postupku tvrdi da je stvarni vlasnik i posjednik obiteljske kuće i dvorišta, koje se čestice zemlje nove izmjere odnose na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere; da mu je zemljište za gradnju kuće darovao otac SČ pok. RČ koji ga je kupio od BČ pok. ZČ kupoprodajnim ugovorima iz 1967. Ističe da je njegov djed RČ imao tri sina: SČ, B i FČ, od kojih sin A nije bio oženjen i nije imao nasljednike, pa je upravo on bio ugovorna strana kupoprodajnih ugovora iz 1967. i na njegovo su ime kupljena sporna zemljišta, jer je otac tuženika SČ dječji doplatak mogao ostvariti pod uvjetom da na svom imenu nema nekretnina. Tvrdi da je BČ pok. ZČ bio evidentiran kao posjednik površine od 610 m², a njegov otac ZČ kao posjednik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1500 m², te da je kao savjesni i zakoniti graditelj na predmetnim zemljištima izgradio zgradu.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika imajući u vidu da je njegov prednik (otac SČ pok. RČ) posjed predmetnih nekretnina stekao od poštenog posjednika (BČ pok. ZČ) i da je gradio na zemljištu kao pošteni graditelj, a zemljište je prethodno stekao kupoprodajnim ugovorima iz 1967. i nije imao razloga vjerovati da prodavatelj nije bio vlasnik.

14. Pri stjecanju prava vlasništva dosjelošću posjed stjecatelja mora trajati zakonom propisano vrijeme, a kada su predmet stjecanja nekretnine, tada je kod kvalificiranog posjeda propisano vrijeme posjedovanja od 10 godina, a kod poštenog posjeda (ali ne i kumulativno istinitog i zakonitog) propisano je vrijeme posjedovanja u trajanju od 20 godina (čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP).

15. Kod stjecanja stvari u vlasništvu određenih privilegiranih osoba i to Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, posjednik nekretnina u vlasništvu navedenih osoba steći će ih nakon 20 godina posjedovanja, ako mu je posjed kvalificiran, zakonit i istinit, odnosno nakon 40 godina poštenog, samostalnog i neprekidnog posjeda.

16. Stupanjem na snagu ZVDSP, 1. siječnja 1997., odredbom čl. 388. st. 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

17. Ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP, pa do tog datuma Zakonom bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

18. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013. i Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je slijedeće shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredbi tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

19. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

20. Posjed tuženika je, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, zakonit jer je u postupku dokazao da ima valjani pravni temelj posjedovanja, jer je nekretnine stekao na temelju pravnog posla, Kupoprodajnih ugovora od 28. ožujka 1967. i 14. ožujka 1967. kojima je njegov stric PČ kupio od BČ "kuću i ostale prostorije" te "kuću na Grandi" u ime i račun brata SČ pok. RČ (l.s. 25 i 26). Nema dokaza o nepoštenju posjeda tužitelja a ni njegovih prednika, jer nekretnine koje predstavljaju cjelinu (kuća i dvorište), nisu pribavljene silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a poštenje posjeda se presumira.

21. Iz dokaza izvedenih u postupku pred sudom prvog stupnja proizlazi da je u konkretnom slučaju posjed tužitelja putem njegovih pravnih prednika strica PČ i oca SČ trajao od 1967., jer su to potvrdili saslušani svjedoci UČ i OČ, s tim da je svjedok UČ (rođ. 1937.) u svom iskazu naveo da mu je poznato da je zemljište bilo vlasništvo ZČ koji ga je dao sinu BČ, a on ga je pak prodao tužiteljevom ocu OČ i stricu PČ koji su se podijelili. Te su mu činjenice poznate jer živi blizu ovih nekretnina. Svjedok OČ iskazivao je u bitnome identično kao i svjedok UČ i potvrdio činjenične navode iz protutužbe (l.s. 70).

22. U smislu izraženih pravnih shvaćanja Europskog suda za ljudska prava, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu odlučne su činjenice neprekinutog posjeda određene kvalitete tuženika ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991., pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP ukinute spomenutom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe, s obzirom na stečena subjektivna građanska prava, a koje se pretpostavke u okolnostima konkretnog slučaja nisu ostvarile.

23. Imajući na umu pravno shvaćanje da se kod stjecanja prava vlasništva treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je pobijanom presudom usvojio protutužbeni zahtjev te utvrdio da je tuženik stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo te naložio tužitelju da to prizna i trpi da se tuženik uknjiži kao vlasnik, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužitelja.

24. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368.st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. III i IV izreke, odnosno odlučiti kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

25. Tuženik JČ je uz već dosuđeni parnični trošak koji mu je nastao pred prvostupanjskim postupkom u toč. IV izreke zatražio i trošak žalbenog postupka odnosno trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije od po 1.500,00 kn (199,08 eura) sukladno Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), uz porez na dodanu vrijednost od 25 %, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 800,00 kn (106,18 eura), slijedom čega mu je priznat sveukupni trošak žalbenog postupka u iznosu od 603,89 eura sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i odlučeno kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

26. U nepobijanom dijelu u toč. V izreke ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov