REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4654/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukšić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2033/24-2 od 15. srpnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P-2123/2008-14 od 3. lipnja 2024., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2033/24-2 od 15. srpnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P- 2123/2008-14 od 3. lipnja 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Postavlja jedno pravno pitanje na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje glasi:
"Da li se rok za podnošenje zahtjeva za ponavljanje postupka, u slučaju kada je podnesen zahtjev za propitivanje odluke pred Velikim vijećem ESLJP a vijeće o tome ne odluči raspravljati, računa od formalne konačnosti presude ESLJP ili se sukladno članku 428. stavak 2. ZPP, treba računati od dana kada je stranka saznala za odluku da se o tome neće raspravljati i da je tada nastupila konačnost presude ESLJP?".
2. Tužitelj smatra da mu je povrijeđeno i temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje, jer zbog pretjeranog formalizma nije postupljeno po konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava.
3. Odgovor na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Među strankama je prijeporno je li tužitelj u roku od 30 dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava kojom mu je utvrđena povreda ljudskih prava i temeljnih sloboda, podnio sudu prvog stupnja zahtjev za izmjenu odluke koje mu je to pravo ili temeljnost sloboda povrijeđeno.
5. U odnosu na postavljeno pravno pitanje, tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je tužiteljev prijedlog u odnosu na postavljeno pravno pitanje valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP.
6. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP iz razloga što je tužiteljev zahtjev iz čl. 428.a st. 2. ZPP odbačen kao nepravovremen.
7. Naime, tužitelj tvrdi da prije primitka obavijesti velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava, kada je obaviješten da se neće preispitivati presuda Europskog suda za ljudska prava br. 44691/14 od 16. prosinca 2021., kojom je utvrđena povreda prava poštivanja privatnog života na štetu tužitelja, nije imao saznanja da je presuda Europskog suda za ljudska prava od 16. prosinca 2021. postala konačna, te da mu zbog toga nije mogao početi teći rok od 30 dana za podnošenje zahtjeva prvostupanjskom sudu za izmjenu odluke, sukladno odredbi čl. 428.a st. 1. ZPP.
8. Trenutak konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava definiran je u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odredbi čl. 44. st. 3. Konvencije. Tako je, između ostalog, propisano da je presuda Europskog suda za ljudska prava konačna kada Odbor velikog vijeća odbije zahtjev o podnošenju slučaja Velikom vijeću, na temelju odredbe čl. 43. Konvencije.
9. Tužitelj je zahtjev za ponavljanje postupka, sudu prvog stupnja, podnio na temelju presude Budimir protiv Hrvatske (zahtjev br. 44691/14) od 16. prosinca 2021.
10. S obzirom da su podnositelji i Vlada Republike Hrvatske podnijeli zahtjev za podnošenje slučaja Velikom vijeću, presuda je postala konačna 9. svibnja 2022. kada je Odbor velikog vijeća odbio zahtjev o podnošenju slučaja.
11. Niti Konvencijom, a niti Poslovnikom Europskog suda za ljudska prava nije konačnost presude uvjetovana dostavom presude odnosno obavijesti o odluci Odbora velikog vijeća, dostavom stranci u postupku.
12. Presude se, osim iznimno, objavljuju pisanim putem i to javnom objavom na mrežnim stranicama Europskog suda za ljudska prava, u bazi odluka i presuda HUDOC. Dan objave presude na HUDOC je i dan donošenja presude. Strankama se prema odredbi čl. 77. Poslovnika Europskog suda za ljudska prava dostavlja "obavijest" o presudi.
13. Potrebno je navesti da se na naslovnici mrežne stranice Europskog suda za ljudska prava redovito unaprijed najavljuju sjednice Odbora velikog vijeća uz naznaku predmeta o kojima će Odbor odlučivati. Tako je bilo i u vezi predmeta Budimir protiv Hrvatske, pa je 2. svibnja 2022. objavljeno da će dana 9. svibnja 2022. Odbor odlučivati o podnošenju slučaja velikom vijeću u tom predmetu. Dana 9. svibnja 2022. objavljena je obavijest o odlukama Odbora, iz koje je razvidno da je zahtjev odbijen u predmetu Budimir protiv Hrvatske, a čime je odluka vijeća od 16. prosinca 2021. postala konačna.
14. Osim toga, u sličnoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj I Kž-644/15 od 21. siječnja 2016. u kojem se također problematizira o datumu konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava kao datum od kojeg se počinje računati rok za podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tom predmetu utvrdio da se objavom datuma konačnosti na web tražilici Europskog suda za ljudska prava smatra da su stranke obaviještene o datumu konačnosti presude (Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci br. U- III-1084/16 od 23. travnja 2018. potvrdio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-644/15 od 21. siječnja 2016.).
15. Budući da tužitelj u roku od 30 dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, nije podnio zahtjev za izmjenu odluke sukladno odredbi čl. 428.a st. 1. ZPP, nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbaciti.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
