REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4660/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, OIB 75801633608, kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja-protutuženika BLT ENERJİ ELEKTRİK ENERJİSİ TOPTAN SATIŞ SANAYİ VE TİCARET ANONİM ŞİRKETİ iz Republike Turske, Gaziantep, Inönü Cadessi 22, Sahinbey, OIB 31390535150, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostermann i Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja GEO POWER ENERGY DEVELOPMENT d.o.o. iz Zagreba, Radnička 34A, OIB 98303218954, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Šoljić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3787/2023-3 od 21. svibnja 2024. i prijedlogu za dopuštenje revizije BLT ENERJI ELEKRIK ENERJISI TOPTAN SATIS SANAYI VE TISARET ANONIM SIRKETI protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3787/2023-3 od 21. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1862/22-18 od 2. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e :

I. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv točke I., III. I VI. presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3787/2023-3 od 21. svibnja 2024. u odnosu na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u njima sadržanog prava na obrazloženu odluku drugostupanjskog suda o odlučnim žalbenim navodima te u odnosu na povredu prava na mirno uživanje vlasništva zaštićeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije BLT ENERJI ELEKRIK ENERJISI TOPTAN SATIS SANAYI VE TISARET ANONIM SIRKETI protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3787/2023-3 od 21. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3787/2023-3 od 21. svibnja 2024. u dijelu u kojem nije uspio u sporu na temelju ovlaštenja iz čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku, ističući da su mu, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, donošenjem pobijane presude povrijeđena temeljna ustavna i konvencijska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo na učinkovit pravni lijek te pravo na mirno uživanje vlasništva.

2. BLT ENERJI ELEKRIK ENERJISI TOPTAN SATIS SANAYI VE TISARET ANONIM SIRKETI (dalje: BLT) podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke I. rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3787/2023- 3 od 21. svibnja 2024., kojim je odbijena njegova žalba protiv rješenja suda prvog stupnja kojim je odbijen njegov prijedlog za miješanje u ovo parnicu na strani tužitelja, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, zbog više pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih prava donošenjem takvog rješenja.

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan, dok prijedlog za dopuštenje revizije BLT nije dopušten.

5.1. U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije ističe se da u skladu s čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.2. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen. 6. Ovaj sud smatra da je tuženik učinio vjerojatnim da su mu donošenjem pobijane presude povrijeđena temeljna prava navedena u izreci ovog rješenja.

7. Sudovi nižeg stupnja su prihvatili tužbeni zahtjev da je tuženik dužan platiti tužitelju 3.689.494,34 € uz obrazloženje da je tužitelj taj iznos platio tuženiku po rješenju prvostupanjskog suda broj: R1-317/21 od 4. ožujka 2022. kojom je određena (regulacijska) privremena mjera kojom je privremeno uređen sporni odnos između stranaka u ovom sporu i društva Geothermal Solutions d.o.o. tako da se smatra da je među njima sklopljen ugovor o prijenosu ugovora o otkupu električne energije od 20. ožujka 2012. (i dodatka tom Ugovoru od 14. prosinca 2015.). U skladu s tim, tuženik je ispostavio tužitelju račune broj 3/1/1, 4/1/ i 5/1/ na ukupan iznos od 27.798.495,11 kn (3.689.494,34 €) za isporučenu električnu energiju, koje je ovaj platio. Rješenjem drugostupanjskog suda Pž-1330/22 od 14. travnja 2022. ukinuto je rješenje određivanju privremene mjere, pa drugostupanjski smatra da je pravna osnova na temelju koje je izvršena isplata naknadno otpala (čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) te je tuženik dužan vratiti svotu novca koju je primio.

7.1. Prema ocjeni ovog suda, prilikom donošenja pobijane odluke sud je zanemario posebne okolnosti konkretnog slučaja na koje je naročito ukazano u žalbi. Naime, radilo se o regulacijskoj privremenoj mjeri kojom se samo privremeno među strankama uređuje sporni odnos, a u parnici tek treba biti uređen definitivno. Neovisno o tome, u obrazloženju drugostupanjske presude (u dijelu kojim se obrazlaže odbijanje protutužbenog zahtjeva) je navedeno da je tuženik osoba „koja je proizvela električnu energiju koja ranije nije postojala nesporno bio njezin vlasnik“, ali je tu energiju na temelju osnove koja je naknadno otpala (privremene mjere) „prenio tužitelju“, a tužitelj je tu energiju prodavao trećim osobama, a koji razlozi su nejasni i proturječe izreci presude, pa istaknuti prigovori tuženika otvaraju pitanja povrede prava vlasništva zajamčenog čl. 48. st. 1. Ustava i povrede prava na mirno uživanje vlasništva (imovine) iz čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, a što je autonoman konvencijski pojam, te nije identičan pojmu vlasništva kako je ono definirano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst).

7.2. Nadalje, ako je, pa makar i na temelju privremeno uređenog odnosa kojim je osnažen ranije sklopljen ugovor o prodaji električne energije i njegov dodatak, tužitelj nesporno primio električnu energiju i dalje je prodao, a tuženiku je od strane tužitelja isplaćena kupoprodajna cijena, postavlja se pitanje radi li se o pravilnoj primjeni odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO kada se u takvoj situaciji nalaže jednoj strani (tuženiku) da vrati ono što je primila, dok tužitelj po naravi stvari nije u mogućnosti vratiti električnu energiju koju mu je isporučio tuženik, pa bi njegova obveza upravo bila da isplati tuženiku naknadu u novcu. Međutim, kao posljedica pobijane presude proizlazi da je tuženik dužan tužitelju platiti 3.689.494,34 € i još bi tužitelj zadržao i svotu koju su mu platili njegovi kupci. O navedenim odlučnim žalbenim razlozima u obrazloženju presude nema jasnih i nesumnjivih razloga kojima bi se opravdala navedena primjena odredbe čl. 1111. ZOO, kako to u prijedlogu opširno obrazlaže tuženik.

8. Dakle, postupajući u skladu s čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud dopustio reviziju s obzirom da je tuženik učinio vjerojatnim da je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredbe parničnog postupka, sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP, povrijeđeno temeljno pravo na pravično (pošteno) suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku, u konkretnom slučaju odluku drugostupanjskog suda o bitnim žalbenim navodima, a o kojim prigovorima su u obrazloženju odluke izostali argumentirani, jasni i određeni razlozi. Jednako tako prema ocjeni ovog suda tuženik je učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava odnosno čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju. Stoga je, u smislu citirane odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno je u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava i u odnosu na koji dio odluke je dopušteno podnošenje revizije, dok se za preostale povrede iz prijedloga uzima da je u tom dijelu prijedlog povučen.

9. Društvo BLT je u podnesku od 13. veljače 2023. naveo da daje izjavu „o miješanju na strani tužitelja/protutuženika i očituje se na odgovor na tužbu i protutužbu tuženika.“ Međutim, rješenjem prvostupanjskog suda ovom društvu nije dopušteno stupanje u parnicu u svojstvu umješača, a to je rješenje postalo pravomoćno jer je drugostupanjski sud njegovu žalbu odbio i potvrdio rješenje suda prvog stupnja. Rješenje drugostupanjskog suda kojim se odlučuje o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu umješača za stupanje u parnicu nije rješenje kojim se postupak o predmetu spora pravomoćno dovršava (u tom smislu ovaj sud i u odluci Revd 3456/2020-2 od 17. studenoga 2020.).

10. Zbog navedenih razloga riješeno je kao u izreci pod točkom II. na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa