REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1684/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-2060/21-2 od 25. listopada 2021., u dijelu u kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-456/2017-35 od 19. svibnja 2021., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R- 2060/21-2 od 25. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-456/2017-35 od 19. svibnja 2021. (toč. II. i III. izreke drugostupanjske presude) podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) postavivši dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„1. Smatra li se da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja na pravno relevantan način sukladno čl. 4.st.1. i st.2. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5.st.1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima ( NN 37/11) ukoliko je za isti mjesec vodio dvije međusobno različite Dnevne evidencije radnog vremena od kojih jedna upisuje rad na terenu u neprekidnom trajanju od više dana uzastopno sve u radnom vremenu od 08,00 h do 16,00 h bez prekovremenog rada, dok druga Dnevna evidencija za isti mjesec upisuje rad na terenu u neprekidnom trajanju za manji broj dana u odnosu na prethodnu Dnevnu evidenciju radnog vremena te iskazujući sate prekovremenog rada kojih nema u prethodnoj evidenciji, a sve to za potpuno iste dane u mjesecu.
2. Može li se smatrati dostatnom za ocjenu urednog vođenja evidencije radnog vremena za djelatne vojne osobe u smislu čl. 4.st.1. i st.2. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5.st.1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima (NN 37/11) okolnost da su u evidenciji radnog vremena predviđene rubrike (ime i prezime djelatnika, ustrojstvena cjelina, dani u mjesecu u kojima je djelatnik radio, uključujući sate redovnog rada, sate prekovremenog rada, sate rada noću, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, sate korištenja slobodnih dana, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, mjesto i datum upoznavanja djelatnika s evidencijom, ime, prezime i potpis službene osobe koja je sastavila evidenciju i pojmovnik) ukoliko pojedine rubrike nisu popunjene ili su činjenice očigledno pogrešno ispunjene, primjerice bez navođenja vremena dolaska na posao i vremena odlaska s posla ili iskazivanjem sati prekovremenog rada i sati noćnog rada kod radnog vremena od 08,00 h do 16,00 h?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Predmet spora je isplata naknade za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima.
5. Prvo postavljeno pravno pitanje se temelji na činjeničnim tvrdnjama koje ne proizlaze iz dokumentacije u spisu, a zbog čega isto nije važno za odluku u sporu.
6. Drugo postavljeno pravno pitanje je činjenične naravi i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a zbog čega nema jednoznačnog odgovora, pa to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi odredbe čl. 387. st. 5. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
