REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4944/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Vlasta Joksimović, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, kojega zastupa Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-244/24-3 od 13. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj P-174/2021-22 od 18. prosinca 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, se u odnosu na postavljena pravna pitanja na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, se u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-244/24-3 od 13. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj P-174/2021-22 od 18. prosinca 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. ZPP) i to: „1. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, kao i s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?
2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“
2. Tuženik smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje kada nije odlučeno o njegovom prigovoru radi prijeboja, jer je u žalbi isticao da je propušteno odlučiti o istaknutom prigovoru radi prijeboja (čl. 385.a st. 2. ZPP), a zbog čega postavlja slijedeće pravno pitanje:
"Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u vezi s člankom 341. stavka 2. ZPP-a, kada smatra da je tuženik ne postavljanjem zahtjeva za donošenjem dopunske presude povukao istaknuti prigovor radi prebijanja, iako je tuženik podnio žalbu protiv presude zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o zahtjevu tuženika?"
3. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je isplata s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF.
6. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je tuženik propustio tražiti donošenje dopunske presude, nakon što je sud prvog stupnja presudom propustio odlučiti o prigovoru radi prijeboja.
7. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na početak tijeka zateznih kamata, kod nesavjesnog stjecatelja, jasna.
8. Treće postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je utvrđeno da se o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF nije pojedinačno pregovaralo, da je rata ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice.
9. Slijedom dosad navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a s obzirom da se ne radi o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
10. Sud drugog stupnja otklonio je tuženikov žalbeni navod da je sud prvog stupnja propustio u izreci odlučiti o izjavljenom prigovoru radi prijeboja iz razloga što je prema stajalištu suda drugog stupnja tuženik trebao tražiti donošenje dopunske presude.
11. Budući da je sud drugog stupnja dao jasne razloge zbog kojih je odbio tuženikovu žalbu, pobijanom odlukom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
12. Slijedom navedenog, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
