REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5008/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-1102/24-2 od 22. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P- 5269/2023-6 od 27.ožujka 2024., dana 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-1102/24-2 od 22. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-5269/2023-6 od 27.ožujka 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je postavio jedno pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?“
3. Tuženik smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje iz razloga što je revizijski sud u pobijanoj odluci odstupio od stabilne, ustaljenje i dosljedne prakse u činjenično i pravno identičnom predmetu.
4. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Predmet spora je isplata preplaćenog iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF.
7. U ovoj revizijskoj fazi postupka sporno je može li tuženik umanjiti tužiteljevu tražbinu s osnove tzv. negativnih tečajnih razlika za iznose kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita, ako tuženik nije istaknuo prigovor radi prijeboja ili protutužbeni zahtjev.
8. U odnosu na postavljeno pitanje ovaj revizijski sud je u odluci posl. br. Rev- 549/23-4 od 18. prosinca 2023. izrazio pravno shvaćanje koje glasi:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
9. Navedenom odlukom proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske ujednačena je i ustaljena praksa da tuženik ne može umanjiti tužiteljevu tražbinu s osnove tzv. negativne tečajne razlike, ako nije istaknuo prigovor radi prijeboja ili protutužbeni zahtjev (npr. Rev-549/23, Rev-544/23, Rev-538/24 itd.).
10. Budući da tuženik tijekom postupka nije istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja, prigovor radi prijeboja, a niti je postavio protutužbeni zahtjev, postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer su nižestupanjske odluke u skladu sa zauzetim i ustaljenim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
11. S obzirom da je suprotno tuženikovoj tvrdnji, pobijana odluka donesena u skladu sa zauzetim stajalištem izraženim u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-549/23) i u skladu sa sada ustaljenom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na problem negativne tečajne razlike, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
