REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4395/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAVAROVALNICA TRIGLAV d.d., OIB 80149195768, Slovenija, Ljubljana, Miklošičeva cesta 19, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MILIČEVIĆ I ŠUPUKOVIĆ, Zagreb, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB 15907062900, Zagreb, Miševečka 15/a, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui, Zagreb, Zelinska 4 i umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Varoslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1131/2017 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1131/2017 od 18. listopada 2024. u točkama I., III. i V. njezine izreke.

II. Djelomično se odbija tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1131/2017 od 18. listopada 2024. u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.252,19 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1131/2017 od 18. listopada 2024. u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.121,75 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.121,75 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2024. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 103,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2024. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1131/2017 od 18. listopada 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 9.659,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 858,89 EUR od 19. srpnja 2014. do 21. srpnja 2014. (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.803,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke), odbijen je neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.373,94 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (točka IV. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka (točka V. izreke).

2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio da tužitelj ima osnovano potraživanje prema tuženiku na temelju odredbe čl. 963. st. 1. i čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i na temelju Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

3. Protiv točke IV. izreke naznačene presude, odluke o troškovima postupka, žalbu je podnio tužitelj s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u smislu žalbenih navoda. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR uvećano za trošak poreza i trošak sudske pristojbe na žalbu. U žalbi navodi da je pogrešna odluka suda kojom nije priznata naknada za sastav podnesaka od 21. listopada 2019. i 10. veljače 2021. jer je tim podnescima tužitelj postupio po nalogu suda, da je račun za trošak prijevoda dostavio uz troškovnik prema uputi sutkinje te da je zamjenik punomoćnika tužitelja pristupio na ročište za objavu presude i da ima pravo na naknadu za zastupanje na tom ročištu sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a u iznosu od 125,00 EUR.

4. Protiv presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu ukinuti presudu u pobijanom djelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 455,85 EUR s kamatama. U žalbi navodi da je ostala sporna aktivna legitimacija pa činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, a posljedično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, da u slučaju da je tužitelj isplatio naknadu štete svom osiguraniku, a nije bio u obvezi isto učiniti on ne stječe regresno pravo prema osiguratelju štetnika, kao niti prema štetniku. Dalje navodi da činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno, jer se u spisu ne nalazi podatak koliko je točno i zaključno isplatio umješač tužitelju po ovom štetnom događaju, a sve vezano uz činjenicu dosegnutog limita.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je tuženik na ročištu održanom 3. listopada 2019. učinio nespornom aktivnu legitimaciju tužitelja u predmetnom postupku što je prvostupanjski sud i konstatirao u t. 5. i t. 10. obrazloženja prvostupanjske presude te da isplata osigurnine u iznosu 123.394,00 kn jasno proizlazi iz obavijesti o utvrđivanju nespornog dijela štete umješača koju je tužitelj zaprimio 16. veljače 2016. i koja je dostavljena u prilogu tužbe, da iz te obavijesti proizlazi i navod da se navedenim iznosom iscrpljuje limit po štetnom događaju. Dalje navodi da je punomoćnik umješača na glavnoj raspravi održanoj 3. svibnja 2022. izričito na zapisnik istaknuo da je Croatia osiguranje uz suglasnost tuženika kao osiguranika, vršila isplate po zahtjevu oštećenih osoba između kojih i isplate po regresnom zahtjevu ovdje tužitelja.

6. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana, dok tuženikova žalba nije osnovana.

7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a stranke niti ne navode koje bi to bitne povrede odredaba parničnog postupka bile počinjene. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 9.659,54 EUR s pripadajućom zateznom kamatom na ime regresnog zahtjeva koji je tužitelj isplatio svojim osiguranicima na temelju police automobilskog kaska broj VO28000089918 i broj 4400136103. Između stranaka nije sporno da se štetni događaj dogodio 16. svibnja 2014., nije sporna aktivna legitimacija niti plaćanje premije po predmetnim policama kao niti isplate iznosa koji tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom.

9. U odnosu na tuženikove žalbene navode da je aktivna legitimacija ostala neutvrđena jer u slučaju da je tužitelj isplatio naknadu štete svom osiguraniku, a nije bio u obvezi isto učiniti jer polica kasko osiguranja nije bila važeća na dan nastanka štetnog događaja, on ne stječe regresno pravo prema osiguratelju štetnika, kao niti prema štetniku, valja reći da su ti navodi neosnovani. Naime, iz zapisnika s održanog ročišta 3. listopada 2019. proizlazi da je na upit suda „da li je i dalje sporno da je osiguranik tužitelja izvršio uplatu premije, odnosno dijela premije po polici kasko osiguranja motornog vozila“ punomoćnik tuženika naveo da isto nije sporno.

10. U odnosu na daljnje tuženikove žalbene navode da se u spisu ne nalazi podatak koliko je točno i zaključno isplatio umješač tužitelju po ovom štetnom događaju, valja reći da su i ti žalbeni navodi neosnovani. Naime, iz zapisnika s održane glavne rasprave 3. svibnja 2022. proizlazi da je punomoćnik umješača naveo da je Croatia osiguranje uz suglasnost tuženika kao osiguranika, vršila isplate po zahtjevu oštećenih osoba između kojih i isplate po regresnom zahtjevu ovdje tužitelja. Stoga, činjenica isplata i iznosa isplata koje tužitelj tužbenim zahtjevom traži, nije sporna.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi sljedeće:

- da je na dan štetnog događaja zbog puknuća cijevi u vlasništvu tuženika došlo do oštećenja vozila odnosno autobusa u vlasništvu društva KAJIČ d.o.o. i INTEGRAL VOZNIK d.o.o.,

- da su predmetni autobusi na dan štetnog događaja bili osigurani kod tužitelja policama automobilskog kaska broj VO28000089918 i broj 4400136103,

- da je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Husinec Goranu na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, visine štete i uzročne veze između puknuća cijevi i nastale štete na autobusima odnosno na okolnost da li je do predmetnog oštećenja moglo doći uslijed puknuća cijevi (parovoda) te da je nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvatio kao stručan, objektivan, logičan, obrazložen i sačinjen prema pravilima struke i da na isti stranke nisu imale primjedbe,

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka sud utvrdio da su se predmetni autobusi nalazili pet do deset odnosno dvadesetak metara ispred mjesta eksplozije, da su oštećenja opisana u ispravama koje prileže spisu mogla nastati zbog eksplozije vrele vode odnosno zbog eksplozije izbačenog kamenja i dijelova asfalta i cijevi, da su autobusi nakon štetnog događaja popravljeni zamjenskim rezervnim dijelovima u neovlaštenim servisima odnosno na najekonomičniji mogući način, da su svi računi koji prileže spisu opravdani te su opravdani iznosi koje je tužitelj isplatio vlasnicima autobusa,

- da su saslušani svjedoci KI i FI, vozači predmetnih autobusa iz čijih je iskaza utvrđeno da su autobusi oštećeni u štetnom događaju,

- da je saslušan svjedok ĆI, rukovoditelj Odjela za eksploataciju u Pogonu toplinske mreže Zagreb kod tuženika iz čijeg je iskaza utvrđeno da je na dan štetnog događaja došlo do puknuća parovoda kod hotela Westin, da je parovodna cijev izbila beton, da je oko mjesta štetnog događaja bilo dosta šljunka te da je vidio oštećene autobuse,

- da je saslušan svjedok HI koji je kao djelatnik HEP TOPLINARSTVA došao na mjesto događaja na kojem je došlo do puknuća parovoda, u blizini hotela Westin,

- da je tužitelj dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu,

- da je tužitelj isplatio svojim osiguranicima na temelju police automobilskog kaska broj VO28000089918 i broj 4400136103 štetu na osiguranim autobusima te da osnovano potražuje od tuženika kao štetnika, ukupan iznos od 9.659,54 EUR s kamatama,

- da je na temelju odredbi čl. 1045. ZOO-a te primjenom odredbe čl. 1072. st. 2. i čl. 963. st. 1. ZOO-a odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilnom primjenom odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a.

13. Naime, odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

14. U konkretnom slučaju pravilno je utvrđeno da su u štetnom događaju - puknuću parovoda koji se dogodio 16. svibnja 2014. u Zagrebu, u blizini hotela Westin, oštećeni autobusi koji su na dan štetnog događaja bili osigurani policama kasko osiguranja tužitelja, da je tužitelj osiguranicima isplatio štetu na autobusima, i to po polici kasko osiguranja broj VO28000089918 trgovačkom društvu Integral Voznik d.o.o. iznos od 4.064,42 EUR, a po polici broj [broj police] trgovačkom društvu Kajič d.o.o. iznos od 21.824,98 EUR, da se tužitelj 9. svibnja 2017. obratio tuženiku regresnim zahtjevom radi isplate iznosa od 4.064,42 EUR koji je isti isplatio društvu Integral Voznik d.o.o., a tuženik se nije očitovao o osnovanosti tog zahtjeva. Dalje je utvrđeno da se 10. veljače 2015. tužitelj obratio osiguravatelju tuženika odnosno društvu CROATIA osiguranje d.d. regresnim zahtjevom radi isplate iznosa od 21.824,98 EUR koji je isti isplatio društvu Kajič d.o.o., da je osiguravatelj tuženika tužitelju isplatio iznos od 16.193,44 EUR s obrazloženjem da se navedenim iznosom iscrpljuje limit po štetnom događaju, pa se stoga tužitelj radi isplate iznosa od 5.595,12 EUR 9. svibnja 2017. obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, a isti se nije očitovao. Stoga tužitelj osnovano od štetnika potražuje utuženi iznos od 9.659,54 EUR s kamatama sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i to od dana isplate naknade budući da je u tom trenutku tužitelj stupio u prava svog osiguranika do iznosa naplaćene naknade.

15. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbit tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u tom dijelu, kako je navedeno u točki I. izreke ove odluke.

16. Međutim, donoseći odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je djelomično pogrešno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, osnovano navodi tužitelj u žalbi da je pogrešna odluka suda glede naknade za zastupanje na ročištu za objavu presude. Iz zapisnika sa ročišta za objavu presude održanog 18. listopada 2024. proizlazi da je za tužitelja pristupio zamjenik punomoćnika RI, a troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude su parnični troškovi čiju naknadu može osnovano zahtijevati stranka koja je uspjela u parnici, budući se radi o troškovima učinjenim u povodu postupka. Stoga tužitelj osnovano potražuje trošak zastupanja na ročištu za objavu presude na temelju Tbr. 9. t. 3. Tarife kao i trošak poreza ili ukupno iznos od 125,00 EUR.

17. Nadalje, osnovano navodi tužitelj u žalbi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada utvrđuje da spisu ne prileži račun odnosno dokaz o izvršenom plaćanju prijevoda dokumentacije. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj uz troškovnik dostavio račun broj 61-1-1 od 21. listopada 2019. na iznos od 996,75 EUR za troška prijevoda. Kako se rad o trošku potrebnom za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a) valjalo je taj trošak tužitelju priznati.

18. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, sukladno odredbi čl. 373. ZPP-a te naložiti tuženiku platiti tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.121,75 EUR zajedno s kamatama (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona), kao u točki III. izreke, a u ostalom dijelu za iznos od 2.252,19 EUR sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi, kako je to navedeno u točki II. izreke ove odluke.

19. Tužitelj je uspio sa žalbom u obimu od 33,24% pa mu je stoga priznata naknada po Tbr. 10. t. 1. Tarife i trošak poreza u ukupnom iznosu od 103,87 EUR, sukladno odredbi čl. 166. ZPP-a. Trošak sudske pristojbe nije priznat budući tužitelj suprotno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a nije određeno naveo trošak koji potražuje. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović