REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4959/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dinko Matijašević, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl. br. Gž-77/23-4 od 22. srpnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-940/2021-9 od 15. studenog 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl. br. Gž-77/23-4 od 22. srpnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-940/2021-9 od 15. studenog 2022., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužiteljica nije postavila niti jedno pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, ali je naznačila da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava i to prava na učinkoviti pravni lijek i pravo na pravično suđenje kada je njezin tužbeni zahtjev odbijen.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Predmet spora je naknada štete zbog nemogućnosti ostvarivanja tržišne najamnine, jer se u stanu u tužiteljičinom vlasništvu nalazi zaštićeni najmoprimac.
4. Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije uopće ne sadržava pravno pitanje za koje tužiteljica smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo u ovom dijelu tužiteljičin prijedlog odbaciti.
5. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i to prava na učinkoviti pravni lijek i prava na pravično suđenje tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena ova temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, nije prijeporno da je tužiteljica predmetni stan kupila 2005. od fizičkih osoba te da se u trenutku kupnje već duži niz godina u stanu nalazio zaštićeni najmoprimac sa članovima svoje obitelji, da je cijena predmetnog stana, s obzirom na teret korištenja istog od strane zaštićenog najmoprimca, bila niža od tržišne cijene stana bez tereta.
6. Prema ocjeni drugostupanjskog suda tužiteljica nije mogla osnovano prema redovnom tijeku stvari, očekivati da će ostvarivati tržišnu najamninu iznajmljivanjem kupljenog stana, odnosno da će od najmoprimca ostvarivati pravo na plaćanje slobodno ugovorene najamnine.
7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev-271/23-2 od 18. travnja 2023. izrazio stajalište prema kojem vlasnik stana u kojem se nalazi zaštićeni najmoprimac, ako je vlasništvo stekao na temelju pravnog posla, znajući da se u istom nalazi zaštićeni najmoprimac, nema pravo na naknadu štete u visini razlike između zaštićene i tržišne najamnine, tj. pravo na primjerenu naknadu zbog ograničenja njegovog prava vlasništva na stanu zbog činjenice da se u predmetnom stanu nalazio zaštićeni najmoprimac.
8. Budući da je pobijana odluka u skladu sa ustaljenom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te da su dani razlozi zbog kojih tužiteljica nije u istoj pravnoj poziciji kao i vlasnik stana odnosno nasljednik vlasnika stana, a koje vlasništvo je stečeno prije nego što je isti postao neuseljiv, ne predstavlja povredu temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i prava na učinkoviti pravni lijek.
9. Zbog navedenog, tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava je valjalo odbaciti u smislu odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
