REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4397/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja, i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VRTKO FLOR d.o.o., Novaki Šćitarjevski, Novaki Šćitarjevski 31, OIB: 54871327015, kojeg zastupa punomoćnik Leila Marković, odvjetnica u JUJNOVIĆ LUČIĆ MARKOVIĆ odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20/XXII, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2559/2018-51 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2559/2018-51 od 30. rujna 2024. u točki I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplatiti iznos od 13.279,59 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2559/2018-51 od 30. rujna 2024. u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.273,06 eur sa zateznim kamatama koje teku od 3. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana, a odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.162,50 eur.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je u pobijanoj točki I. izreke presude naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 13.279,59 eur, a u točki II. izreke rješenja sadržanog u pobijanoj presudi naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.682,49 eur sve uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Prema obrazloženju pobijane presude tužiteljevo potraživanje odnosi se na za naknadu štete nastale oštećenjem robe u međunarodnom prijevozu robe cestom, a tužitelj potražuje da mu štetu naknadi osiguratelj prijevoznika po polici osiguranja od odgovornosti. Sporna pitanja aktivne i pasivne legitimacije te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i pitanje zastare prvostupanjski je sud raspravio u provedenom postupku te je utvrdio da je tužitelj angažirao radi prijevoza (KOS TRANSPORTI d.o.o.) prijevoz je u cijelosti povjerio podprijevozniku Autoprijevoznik Vlado Kovačić, koji je, preuzimanjem pošiljke i teretnog lista, postao ugovorna strana u ugovoru o prijevozu. S obzirom da se radi o međunarodnom prijevozu robe cestom sud je primjenom Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz cestom (dalje: CMR) utvrđivao pretpostavke prijevoznikove odgovornosti za nastalu štetu. Tuženikovu odgovornost kao prijevoznikovog osiguratelja razmotrio je primjenom odredbe čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Povezujući odredbu čl. 17. st. 1. CMR-a s odredbom čl. 964. ZOO-a kao i nesporno činjenicom ispostavljenog međunarodnog tovarnog lista u kojem su vidljivi svi sudionici u prijevozu te saslušanjem svjedoka i uvidom u isprave te provedenim vještačenjem sud je utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran, a tuženik pasivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za naknadu nastale štete na robi. Visinu nastale štete sud je utvrdio uvidom u knjigovodstvene podatke tužitelja i prodavatelja isporučene robe s obzirom da je iznos nastale štete evidentiran u poslovnim knjigama prodavatelja, a tužitelj je robu platio prodavatelju. Prilikom prijevoza kutija, plastičnih lonaca za ukrasne biljke i sadnica krizantema došlo je do prevrtanja tereta kojom prilikom je uništen dio tereta. Sud je utvrdio da je robu utovario vozač koji je bio zaposlenik osiguranika tuženika, a provedenim vještačenjem utvrđeno je da roba nije bila adekvatno pričvršćena odnosno osigurana za siguran prijevoz i to je bio razlog nastanka štete uslijed prevrtanja sadnica krizantema. Zbog toga je sud utvrdio da nije bilo isključenja odgovornosti prijevoznika, već prijevoznik odgovara prema odredbi čl. 17. st. 1. CMR-a. Sud je ocijenio neosnovanim tužiteljev prigovor isključenja iz osigurateljnog pokrića iz čl. 5. st. 8. Uvjeta za osiguranje ništetnim prema odredbi čl. 41. CMR-a. Prema toj odredbi su ništetni svi uglavci koji posredno ili neposredno opozivaju odredbe CMR-a, ali se oni odnose na ugovor o prijevozu, a ne ugovor o osiguranju. Sud je raspravio i obrazložio na koji je način utvrdio iznos nastale štete ne uvažavajući pritom tuženikove prigovore o većem doprinosu nastaloj šteti s obzirom da se radi o robi koja je podložna daljnjem oštećenju bez odgovarajuće vrtlarske brige. Prigovor zastare ocijenio je neosnovanim jer tuženik nije dokazao da je na način propisan odredbom čl. 32. st. 2. CMR-a odbio tužiteljev zahtjev za naknadu štete.

3. Prvostupanjsku presudu u cijelosti pobija žalbom tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ponavlja izneseno tijekom postupka osporavajući pravodobnost podnesene tužbe u smislu odredbi čl. 32. st. 2. CMR-a jer da nije postojao dokaz da bi tužitelj podnio odštetni zahtjev prema prijevozniku niti da se prijevoznik obratio tuženiku o pogledu nastale štete. Osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Navodi da pravni posao koji je predmet postupka ima obilježje ugovora o otpremanju s obzirom da je Kos transporti d.o.o. angažiran da obavi prijevoz odnosno angažira prijevoznika. Sud neosnovano smatra da ne postoji isključenje obveza tuženika na isplatu štete prema čl. 5. st. 1. t. 8. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu (dalje: Uvjeti) jer upravo odredba čl. 953. ZOO-a propisuje suprotno. Osporava visinu nastale štete i visinu dosuđenih troškova parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao po članku 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik ne navodi određeno na koji je način presuda zahvaćena tim žalbenim razlogom. Presuda je donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Razlozi obrazloženja sadrže u dovoljnoj mjeri jasne razloge o činjenicama koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, a sud je posebno naveo koje je od tih činjenica utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto i kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio, a izjasnio se i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o prigovorima. Pravilno je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio postojanje tužiteljeve aktivne i tuženikove pasivne legitimacije, otklonio istaknuti prigovor zastare obrazlažući iz kojih odlučnih činjenica proizlazi da je tužba podnesena u roku propisanom odredbom čl. 32. CMR-a. Međutim, o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio je nepravilnom primjenom odredbi materijalnog prava koje se odnose na učinke sklopljenog ugovora o osiguranju od odgovornosti prijevoznika u cestovnom prijevozu i isključenja iz osigurateljnog pokrića prema tuženikovim Uvjetima.

8. Tuženik osnovano navodi da je došlo do isključenja odgovornosti temeljem Uvjeta jer je šteta nastala zbog neispravnog pakiranja i slaganja robe što je utvrđeno provedenim vještačenjem. Neosnovano, međutim, navodi da sud smatra da ne postoji isključenje obveze tuženika za isplatu štete prema čl. 5. st. 1. t. 8. Uvjeta. Radi se o tome da je sud sasvim jasno u obrazloženju naveo da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da roba koja je bila predmetom prijevoza i čiji je utovar izvršio vozač prijevoznika nije bila propisano utovarena odnosno pričvršćena i osigurana za siguran i nesmetan prijevoz što je bilo uzrok pomicanja i prevrtanja kolica na kojim su bile sadnice slijedom čega nema isključenja odgovornosti prijevoznika u smislu odredbe čl. 17. st. 4. CMR-a već postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu prema odredbi čl. 17. st. 1. CMR-a. Štoviše je sud ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja da je isključenje iz osigurateljnog pokrića iz čl. 5. st. 8. Uvjeta ništetno prema odredbi čl. 41. CMR-a. Dakle, prvostupanjski sud jednako kao i ovaj drugostupanjski sud ne smatraju razloge isključenja iz osigurateljnog pokrića ništetnim. Međutim, prvostupanjski je sud propustio cijeniti jedan od tuženikovih prigovora koji se odnosi na isključene rizike prema čl. 8. Uvjeta, a u konkretnom slučaju nije sporna činjenica da prema čl. 8. Uvjeta osiguranje od odgovornosti ne vrijedi za štete nastale zbog nedostatka pakiranja, nedovoljnog i neispravnog pakiranja ili neispravnog slaganja robe. Prema odredbi čl. 964. i čl. 965. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za nastalu štetu osiguranim slučajem samo ako treće oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu, a naknadu štete oštećena osoba može zahtijevati od osiguratelja. Isto tako osnovano žalitelj navodi i odredbu čl. 953. ZOO-a kojom je propisano da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza isključena ugovorom o osiguranju. Kako tužitelj potražuje naknadu štete samo od osiguratelja prema sklopljenoj polici osiguranja od odgovornosti kojom nije sporno da se primjenjuju i Uvjeti prema kojima osiguranje ne vrijedi za štetu koja je nastala kao i predmetna šteta, isključenje iz osigurateljnog pokrića primjenjuje se i na ovaj prijevoz prilikom kojeg je nastala šteta u utuženom iznosu. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava koje se odnose na ograničenja osiguratelja sklopljenim ugovorom o osiguranju od odgovornosti trebao odbiti zahtjev tužitelja za naknadu štete. Osnovano žalitelj navodi razloge isključenja svoje odgovornosti kao osiguratelja u konkretnoj situaciji. U odnosu na druge pretpostavke tuženikove odgovornosti pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su one ispunjene bez potrebe ponavljanja razloga obrazloženja.

9. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka s obzirom na preinaku prvostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i s obzirom na to da je odbijen tužbeni zahtjev u skladu s odredbom čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljena u „Narodnim novinama“ broj 138/23, (dalje: OT) koja je bila snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva. Tuženikovi troškovi potrebni za vođenje parnice s obzirom na vrijednost predmeta spora odnose se na sastav odgovora na tužbu u iznosu 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), zastupanje na ročištu održanom 3. rujna 2020. 50 bodova (Tbr. 9/5 OT), podnesak 25. rujna 2020. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), 29. listopada 2020. 125 bodova (Tbr. 9/2 OT), ročište 15. ožujka 2021. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), ročište 12. travnja 2022. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), ročište 26. svibnja 2023. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), ročište 9. listopada 2023. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), ročište 11. svibnja 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), 8. travnja 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), ročište 24. travnja 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), ročište 24. travnja 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), ročište 23. rujna 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), podnesak 27. kolovoza 2024. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), sastav žalbe 312,50 bodova (Tbr. 10/1 OT) ukupno 3.237,50 bodova ili 6475,00 eur (Tbr. 54 OT) uvećano za PDV 1.618,75 eur, pristojbu na žalbu 179,31 eur i troškove vještačenja 350,00 eur ili sveukupno 8.273,06 eur. Kako tuženikov zahtjev za naknadu troškova iznosi 9.435,56 eur valjalo je odbiti kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.162,50 eur.

10. Sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a presuđeno je u kao u izreci.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić