REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-997/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja MUNJA d.d., Zagreb, Koledovčina 3, OIB 18961324564, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Prka, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri u Zagrebu, protiv 1. tuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 1, OIB 20985255037, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, i 2. tuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB 74364571096, kojeg zastupa punomoćnik Neven Cirkveni, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cirkveni i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama prvo i drugotuženika protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1533/13 od 6. lipnja 2018., 3. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1533/13 od 6. lipnja 2018. u točki II.1. izreke i rješava:

I.1. Nalaže se tužitelju MUNJA d.o.o. Zagreb u roku od 8 dana naknaditi prvotuženiku GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. Zagreb parnični trošak u iznosu od 188.280,56 eura (stoosamdesetosamtisućadvjestoosamdeset eura i pedesetšest centi).

2. Zahtjev prvotuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. Zagreb da mu tužitelj MUNJA d.o.o. Zagreb naknadi parnični trošak u iznosu od 16.955,34 eura (šesnaesttisućadevetstopedesetpet eura i tridesetčetiri centa) odbija se kao neosnovan.

II.1. Nalaže se tužitelju MUNJA d.o.o. Zagreb u roku od 8 dana naknaditi drugotuženiku GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o. Zagreb parnični trošak u iznosu od 182.528,22 eura (stoosamdesetdvijetisućepetstodvadesetosam eura i dvadesetdva centa).

2. Zahtjev drugotuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o. Zagreb da mu tužitelj MUNJA d.o.o. Zagreb naknadi parnični trošak u iznosu od 17.205,34 eura (sedamnaesttisućadvjestopet eura i tridesetčetiri centa) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1533/13 od 6. lipnja 2018. sud je u točki I. izreke obvezao tuženike solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 21.307.244,68 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose tekućim od datuma određenog za svaki pojedini iznos do isplate po stopi iz članka 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15; dalje: ZFPPN) koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena (točka I.1. izreke), na ime izmakle koristi solidarno mu isplatiti iznos od 6.261.536,97 kn sa zateznim kamatama tekućim od datuma određenog za svaki pojedini iznos do isplate po stopi iz članka 12.a ZFPPN-a koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena (točka I.2. izreke), na ime troška međunarodne špedicije i carine solidarno mu platiti iznos od 1.627.878,23 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate po stopi iz članka 12.a ZFPPN-a koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena (točka I.3. izreke) i na ime troška montaže uređaja solidarno mu isplatiti iznos od 1.877.841,26 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate po stopi iz članka 12.a ZFPPN-a koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena (točka I.4. izreke). U točki II.1. izreke presude prvostupanjski sud je naložio prvotuženiku i drugotuženiku solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.398.503,57 kn s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II.2. izreke prvostupanjske presude tužitelju je naloženo da prvotuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.061.255,39 kn. U točki II.3. izreke prvostupanjske presude tužitelju je naloženo da prvotuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.105.653,28 kn. U točki III. izreke prvostupanjske presude drugotuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 142.500,00 kn odbijen je kao neosnovan.

2. Protiv točke I. i točke II.1. citirane prvostupanjske presude žalbu je izjavio prvotuženik, a protiv točke I., točaka II.1., II.3. i III. izreke presude žalio se drugotuženik.

Tužitelj se protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1533/13 od 6. lipnja 2018. nije žalio.

3. Odlučujući o žalbama tuženika, ovaj sud je presudom poslovni broj Pž-4542/2018-7 od 24. rujna 2020. preinačio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke tako da je, kao neosnovan, odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete, a s obzirom da su takvim preinačenjem presude tuženici u ovom sporu uspjeli u cijelosti te da im je prvostupanjskom presudom u točkama II.2. i II.3. izreke već bilo dosuđeno 24,25% parničnog troška (prvotuženiku u iznosu od 1.061.255,39 kn, a drugotuženiku u iznosu od 1.105.653,28 kn), u kojem dijelu je presuda pravomoćna jer se nitko nije žalio, ovaj sud je njihove žalbe i u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnog troška uvažio i ožalbljenu točku II.1. izreke prvostupanjske presude (kojom je tužitelju bilo dosuđeno 24,25% od zatraženog parničnog troška) preinačio tako da je tužitelju naložio tuženicima naknaditi i preostali dio zatraženog parničnog troška odnosno daljnjih 75,75% parničnog (prvotuženiku u iznosu od 4.376.310,886 kn, a drugotuženiku u iznosu od 4.559.394,969 kn), uvećano za trošak žalbi u iznosu od po 166.250,00 kn, tako da je prvotuženiku na ime naknade daljnjeg parničnog troška dosuđen iznos od 4.542.560,89 kn, a drugotuženiku iznos od 4.725.644,97 kn (točka II. izreke drugostupanjske presude).

4. Tužitelj je, zbog pravnih pitanja koja je ocijenio važnim za odluku u konkretnom sporu, 25. studenog 2020., protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4542/18-7 od 24. rujna 2020. Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Tuženici su odgovorili na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, zahtijevajući naknadu troška svog odgovora, svaki po 16.922,16 eura.

6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1429/21 od 15. veljače 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv odluke ovog suda poslovni broj Pž-4542/18-7 od 24. rujna 2020. o troškovima postupka zbog dva pitanja. Odgovor na prvo pitanje glasi: „Svaka stranka u parničnom postupku ima pravo da je u postupku zastupa odvjetnik, ima pravo da slobodno i po vlastitom nahođenju odabere odvjetnika te ima pravo da joj se opravdani i potrebni troškovi postupka naknade od suprotne strane u postupku, u što su uključeni i troškovi zastupanja po odvjetniku, sukladno Tarifi, pa i kada na istoj strani sudjeluje više stranaka od kojih je svaka zastupana po svom odvjetniku.“ Odgovor na drugo pitanje glasi: „Stranci sukladno odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u svezi s Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) pripada pravo na naknadu za sastav podnesaka, ali ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu, pri čemu je sud dužan ocijeniti, za svaku od tih radnji, je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice.“

7. Sukladno citiranom rješenju, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-1067/2023-2 od 20. prosinca 2023. ukinuo točku II. izreke presude ovog suda poslovni broj Pž-4542/18-7 od 24. rujna 2020. i u tom dijelu vratio predmet ovom sudu na ponovno odlučivanje, s obrazloženjem da prema odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 103/14, 118/14 i 107/15) stranci pripada pravo na nagradu za zastupanje po odvjetniku, za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, uz uvjet da su korisni i svrhoviti, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku, u visini nagrade kao za tužbu, utvrdivši da je ovaj sud propustio podneske oba tuženika ocijeniti ne samo glede ukupnog broja podnesaka već i glede primjene načela korisnosti i svrhovitosti poduzimanja tih radnji po odvjetniku, zbog čega nije utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje na zakonu osnovane odluke o troškovima postupka. U skladu s odredbom članka 396. stavka 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo točku II. izreke drugostupanjske presude i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu s uputom da, nakon što ocijeni na koje troškove tuženici imaju pravo, donese na zakonu osnovanu odluku.

8. Podneskom od 9. travnja 2024. drugotuženik se, ponukan činjenicom da Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidnom rješenju navodi da „na reviziju nije odgovoreno“, iako su oba tuženika podnijeli odgovore na reviziju, što u njemu budi sumnju da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije uopće pročitao njegov odgovor na prijedlog za podnošenje revizije, osvrnuo na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1067/2023-2 od 20. prosinca 2023., ponovno naglasivši da tužitelj i tuženici zapravo nisu uopće u sporu oko broja poduzetih radnji i njihove vrijednosti, ukazujući na odredbu članka 365. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom i to u granicama razloga navedenih u žalbi i naglasivši da prema odredbi članka 374. ZPP-a drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu. To po mišljenju drugotuženika znači da naslovni sud, budući da se tužitelj nije na presudu žalio, ne može preinačiti prvostupanjsku presudu na štetu tuženika koji su se jedini žalili. Slijedom iznijetog, drugotuženik predlaže ponoviti odluku o trošku.

9. Nakon što je ponovno ispitao točku II.1. izreke prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) ovaj sud je utvrdio da su žalbe tuženika protiv točke II.1. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1533/2013 od 6. lipnja 2018. osnovane.

10. Budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u ovom sporu, prema odredbi članka 155. stavka 2. ZPP-a i prema Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 od 17. studenog 2023.; dalje: OT, koja je stupila na snagu osam dana od dana objave u „Narodnim novinama“, a primjenjuje se i na radnje poduzete do dana stupanja na snagu ove Tarife), svaki od njih ima pravo na nagradu za zastupanje po svom odvjetniku, osim za radnje koje je za njih poduzimao isti odvjetnik, za koje radnje u ovom slučaju, s obzirom da je zastupao dvije osobe, prema Tbr. 40. OT odvjetniku pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za 10%.

11. Prema Tbr. 8. točka 1. OT za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. točaka 1., 4., 7. i 8. Prema Tbr. 8. točka 3. OT za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. točka 1. OT odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točaka 1., 4., 7. i 8. OT, ali ne više od 100 bodova. Za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. točaka 1., 4., 7. i 8. OT, ali ne više od 25 bodova.

12. Kako vrijednost predmeta ovog spora iznosi 4.124.294,60 eura, a prema Tbr. 7. točka 1. OT, ako vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 1.327.228,00 eura, odvjetnik pored nagrade od 7496 bodova ima pravo obračunati nagradu od jednog boda za svakih započetih 664,00 eura, ali ne više od 10000 bodova, odvjetniku za sastavljanje tužbe u konkretnom slučaju pripada nagrada u visini od 10000 bodova.

Stoga prema Tbr. 40. OT za radnje koje je poduzeo zastupajući oba tuženika, odvjetnik ima pravo na nagradu od 11000 bodova, dok za radnje koje je odvjetnik u ovom postupku poduzeo zastupajući jednog tuženika, ima pravo na nagradu u visini od 10000 bodova.

Prvotuženika i drugotuženika je zastupao isti odvjetnik prilikom sastavljanja žalbe od 25. ožujka 2011. protiv presude zbog ogluhe i prilikom sastavljanja odgovora na tužbu. Stoga za navedene radnje odvjetnik ima pravo na nagradu od 11000 bodova, što znači da svaki od tuženika ima pravo na pola iznosa naknade za te radnje, dakle po 5500 bodova.

13. Analizirajući podneske oba tuženika primjenom načela korisnosti i svrhovitosti poduzimanja tih radnji po odvjetniku, ovaj sud je zaključio da prvotuženik ima pravo na naknadu troška odvjetnika u smislu Tbr. 8. točka 1. OT za obrazložene podneske od 19. svibnja 2017., 9. studenog 2017., 8. veljače 2018. i 17. travnja 2018., a drugotuženik za obrazložene podneske od 14. travnja 2017., 19. svibnja 2017., 6. srpnja 2017. i 27. travnja 2018. Napominje se da su prilikom poduzimanja opisanih radnji, prvotuženika i drugotuženika zastupali različiti odvjetnici, koje su sami odabrali.

14. Sukladno iznijetom, po ocjeni ovog suda prvotuženik u ovom sporu prema Tbr. 8. točka 1. OT ima pravo na naknadu parničnog troška za sastav odgovora na tužbu u visini od 5500 bodova, za sastav žalbe protiv presude zbog ogluhe prema Tbr. 10. točka 1. OT u visini 6875 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka iz točke 8.1. OT koji su bili svrhoviti i potrebni za vođenje parnice, i to podnesaka od 19. svibnja 2017., 9. studenog 2017., 8. veljače 2018. i 17. travnja 2018., za svaki od njih po 10000 bodova, za naknadu troška za sastav podneska od 14. travnja 2017. u visini od 100 bodova, za naknadu troška nagrade odvjetniku prema Tbr. 9. točka 1. OT za zastupanje na pripremnom ročištu 25. travnja 2017. u visini od 5500 bodova, uz napomenu da je na tom ročištu oba tuženika zastupao isti odvjetnik, za naknadu troška nagrade odvjetniku prema Tbr. 9. točka 1. OT za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu na kojima je svakog tuženika zastupao drugi odvjetnik, a raspravljalo se o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi, koja su održana 22. svibnja, 13. studenog i 18. prosinca 2017. te 16. veljače, 19. travnja i 30. travnja 2018., po 10000 bodova za svako od navedenih ročišta te prema Tbr. 9. točka 3. OT za pristup na ročište 6. lipnja 2018. na kojem je objavljena prvostupanjska presuda, u visini od 50 bodova. Prvotuženiku prema Tbr. 10. točka 1. OT pripada i naknada troška sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u visini od 12500 bodova. Ukupno, za naknadu opisanog troška, prvotuženiku pripada 130525 bodova, što, budući da prema Tbr. 54 OT vrijednost boda iznosi 2,00 eura, iznosi 261.050,00 eura.

Povrh navedenog prvotuženik ima pravo na naknadu PDV-a u visini od 25%, što iznosi ukupno 326.312,00 eura, a pripada mu i naknada parničnog troška za predujam za građevinsko vještačenje kojeg je platio 13.750,00 kn i dodatni trošak vještačenja kojeg je platio 5.000,00 kn, naknada troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu kojeg je platio 2.500,00 kn, ukupno 21.250,00 kn, odnosno 2.820,36 eura.

Slijedom iznijetog, prvotuženiku je za vođenje ove parnice bilo potrebno 329.132,36 eura.

15. Drugotuženiku je, po ocjeni ovog suda, a u skladu s Tbr. 8. točka 1. OT bilo potrebno sastaviti odgovor na tužbu, za što je imao trošak u visini od 5500 bodova, žalbu protiv presude zbog ogluhe prema Tbr. 10. točka 1. OT za što je imao trošak u visini od 6875 bodova, a ima pravo i na naknadu troška za sastav obrazloženih podnesaka iz točke 8.1. OT koji su bili svrhoviti i potrebni za vođenje parnice, i to podnesaka od 14. travnja 2017., 19. svibnja i 6. srpnja 2017. i 27. travnja 2018., za svaki od njih po 10000 bodova, za naknadu troška za sastav podneska od 15. studenog 2017. u visini od 100 bodova, u skladu s Tbr. 8. točka 3. OT, ima pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku prema Tbr. 9. točka 1. OT za zastupanje na pripremnom ročištu 25. travnja 2017. u visini od 5500 bodova, uz napomenu da je na tom ročištu oba tuženika zastupao isti odvjetnik, za naknadu troška nagrade odvjetniku prema Tbr. 9. točka 1. OT za zastupanje na ročištima 22. svibnja, 13. studenog i 18. prosinca 2017. te 16. veljače, 19. travnja i 30. travnja 2018., na kojima je svakog tuženika zastupao drugi odvjetnik, a raspravljalo se o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi, po 10000 bodova za svako od navedenih ročišta te prema Tbr. 9. točka 3. OT za pristup na ročište 6. lipnja 2018. na kojem je objavljena prvostupanjska presuda u visini od 50 bodova.

Osim toga, drugotuženiku prema Tbr. 10. točka 1. OT pripada naknada troška sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u visini od 12500 bodova.

Ukupno, za naknadu opisanog troška, drugotuženiku pripada 130525 bodova, što, budući da prema Tbr. 54 OT vrijednost boda iznosi 2,00 eura, iznosi 261.050,00 eura.

Povrh navedenog drugotuženiku pripada naknada PDV-a u visini od 25%, što iznosi ukupno 326.312,00 eura, i naknada troška građevinskog vještačenja u iznosu od 13.750,00 kn, troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, troška strojarskog vještačenja u iznosu od 5.000,00 kn i troška sudskog tumača u iznosu od 1.064,38 kn što ukupno iznosi 22.314,38 kn, odnosno 2.961,63 eura.

Slijedom iznijetog, drugotuženiku je za vođenje ove parnice bilo potrebno 329.273,63 eura.

16. U skladu s navedenim, budući da je prvotuženiku za vođenje ove parnice bilo potrebno 329.132,36 eura, a već mu je prvostupanjskom presudom pravomoćno dosuđena naknada parničnog troška u iznosu od 1.061.255,39 kn odnosno 140.852,80 eura, prvotuženiku je dosuđena daljnja naknada parničnog troška u iznosu od 188.280,56 eura, kojim iznosom će mu parnični trošak jer je u ovom postupku uspio u cijelosti, biti potpuno namiren (točka I.1. izreke presude).

Budući da je drugotuženiku za vođenje ove parnice bilo potrebno 329.273,63 eura, a već mu je pravomoćno dosuđena naknada troška u iznosu od 1.105.653,28 kn odnosno 146.745,41 eura, drugotuženiku je dosuđena daljnja naknada parničnog troška u iznosu od 182.528,22 eura, kojim iznosom će mu parnični trošak na koji ima pravo jer je u ovom sporu uspio sto posto, biti namiren u cijelosti (točka II.1. izreke presude).

17. Zatražena naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije nije priznata ni prvotuženiku ni drugotuženiku (u iznosu od po 127.500,00 eura), jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, a iz istog razloga drugotuženiku nije priznata zatražena naknada troška sastava podneska od 9. travnja 2024. u iznosu od 250,00 eura (točke I.2. i II.2. izreke presude).

18. Što se tiče navoda drugotuženika iz podneska od 9. travnja 2024. da sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, to je točno, a propisano odredbom članka 374. ZPP-a, kako on to i sam navodi.

Međutim, nejasan je i neosnovan njegov strah da bi u konkretnoj situaciji, s obzirom da je drugostupanjski sud već preinačio prvostupanjsku presudu tako da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu, ovaj sud, ponovno odlučujući o žalbama tuženika protiv prvostupanjske presude, mogao preinačiti odluku o naknadi parničnog troška na štetu tuženika.

Pritom, neosnovano drugotuženik smatra da je, zbog toga što je ovlašten ispitati prvostupanjsku presudu samo u dijelu koji je predmet žalbe, ovaj sud glede broja dopuštenih podnesaka tuženika, njihove svrhovitosti i potrebe podnošenja vezan ocjenom prvostupanjskog suda te da sada samo mora uskladiti iznos naknade prema omjeru uspjeha. Upravo zbog toga što je predmet žalbe i odluka o naknadi parničnog troška, a svojstvo pravomoćnosti stječe samo izreka, a ne i obrazloženje presude, ovaj sud je dužan ispitati kako osnovanost, tako i visinu naknade parničnog troška koju zahtijevaju tuženici te prilikom ponovnog odlučivanja o naknadi parničnog troška nakon što su tuženici u cijelosti uspjeli u ovom sporu, mora uzeti u obzir sve zakonske odredbe na temelju kojih se određuje osnovanost i visina naknade parničnog troška, kao i činjenicu da je određeni iznos naknade parničnog troška tuženicima već pravomoćno dosuđen, i taj iznos oduzeti od iznosa naknade na koju tuženici imaju pravo nakon što su u cijelosti uspjeli u sporu, ne upuštajući se u ocjenu za koje radnje je prvostupanjski sud tuženicima pravomoćno dosudio naknadu parničnog troška na ime djelomičnog uspjeha u sporu.

19. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a žalbe tuženika su uvažene i točka II.1. izreke pobijane prvostupanjske presude je preinačena, kako je riješeno u izreci.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Sudac

Marina Veljak