Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1457/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. H. d.o.o., H., OIB:... kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u H., protiv tuženika R. K. iz R. S., B., OIB:..., radi izdavanja platnog naloga, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu od 29. listopada 2024. poslovni broj: Pl-1123/2024, 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj: Pl-1123/2024 od 29. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba s prijedlogom radi izdavanja platnog naloga zaprimljena na prvostupanjskom sudu 24. listopada 2024.

2. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da tuženik nema prijavljeno prebivalište niti boravište na području Republike Hrvatske već u Republici Sloveniji pa pazeći po službenoj dužnosti na svoju stvarnu nadležnost na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je Zakonom o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj: 101/17) regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatno pravne odnose s međunarodnim obilježjem i nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima - da je člankom 46. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske utvrđuje primjenom Uredbe EU broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje u tekstu: Uredba broj 1215/2012)

- da prema odredbi članka 18. stavka 1. Uredbe broj 1215/2012 potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili pred sudom gdje potrošač ima domicil dok prema stavku 2. istog članka druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil,

te zaključuje da stoga što tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj tužitelj prema Uredbi broj 1215/2012 i članku 46. stavka 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu nije mogao pokrenuti postupak radi naplate svoje tražbine pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil i primjenom članka 16. stavka 3. ZPP odbacuje tužbu sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

3. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da potražuje isplatu na ime pružene javne usluge odvoza i zbrinjavanja otpada u razdobljima dospijeća od mjeseca kolovoza 2021. do travnja 2024. koju tuženik nije platio, a da sukladno odredbama članka 68. stavka 1. i članka 70. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom, obveza tuženika kao korisnika usluga nastaje ipso iure, te zaključuje da pasivno legitimirana stranka može biti tužena pred domaćim sudovima sukladno mjestu izvršenja usluge. Iz navedenih razloga zaključak prvostupanjskog suda da nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari smatra pogrešnim tvrdeći još da nema mjesta primjeni članka 18. već primjeni članka 7. stavka 1. alineje a) i b) te Uredbe koja propisuje da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom i pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze što je u konkretnom slučaju u Republici Hrvatskoj. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalba je osnovana.

5. Uredbom broj 1215/2012 u odjeljku 4. "Nadležnost za potrošačke ugovore", člankom 17. 1. propisano je da se u pitanjima u vezi ugovora kojeg sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost utvrđuje tim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7., ako:

(a) je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene;

(b) je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili

(c) u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.

5.1. Iz citirane odredbe proizlazi da se ovim odjeljkom utvrđuje nadležnost samo ako je riječ o, u članku 17. stavku 1. Uredbe broj 1215/2012, taksativno navedenim potrošačkim ugovorima, a u koji ne spada ugovor o pružanju komunalne usluge odvoza i zbrinjavanje otpada kakav je predmetni ugovor. Isto tako ne dolazi do primjene članka 6. i članka 7. točke 5. Uredbe broj 1215/2012, a niti primjene preostalih stavaka tog članka 17. stavka 2. i 3. Uredbe.

6. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 7. stavka 1. Uredbe broj 1215/2012 prema kojoj osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:

(a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;

(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je: — u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru, — u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;

(c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a),

kako to tvrdi i tužitelj u žalbi.

7. O primjeni Uredbe broj 1215/2012 kao u konkretnom slučaju Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci broj Rev-1101/2022-2 od 27. lipnja 2023. odgovarajući na revizijsko pitanje o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj odgovorio: "Sud u Republici Hrvatskoj je nadležan za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj, kao domaća pravna osoba i isporučitelj javne usluge u Republici Hrvatskoj, protiv tuženika, korisnika javne usluge za nekretninu u Republici Hrvatskoj, koji ima prebivalište izvan Republike Hrvatske, odnosno na području Europske unije.".

8. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud pogrešno je primijenio članak 16. stavak 3. ZPP čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 381. ZPP pa je stoga na temelju članka 380. točke 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak sukladno odredbama ZPP Glave dvadeset devete – Izdavanje platnog naloga.

U Varaždinu 3. prosinca 2024.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec v.r.