Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-14/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OV OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica obrta [obrt], zastupane po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika AB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, Vončinina 2, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-280/21-29 od 22. studenoga 2023., u sjednici održanoj dana 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se djelomično žalba tužiteljice OV, vlasnice obrta [obrt] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P- 280/21-29 od 22. studenoga 2023. u dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke.
II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-280/21- 29 od 22. studenoga 2023. u dijelu pod toč. IV. i VI. izreke, tako da se u tom dijelu sudi:
Nalaže se tužiteljici OV da tuženiku AB naknadi parnični trošak u iznosu od 1.119,26 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o financijskom leasingu broj: 19885/08 sklopljenog dana 06.05.2008.g., u dijelu u kojem se navodi da je ugovor sa promjenjivom kamatnom stopom, te da novčane obaveze koje proizlaze iz ugovora izražene su u CHF , a ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF poslovne banke najmodavatelja važećem na dan izdavanja računa, a bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor o financijskom leasingu je zaključen između tužiteljice OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnice trgovačkog obrta [obrt], [adresa] kao korisnika leasinga u visini novčanog iznosa od 80.414,87 CHF izraženog u ugovorenoj valuti, a ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju poslovne banke davatelja leasinga i tužene AB [adresa], [osobni identifikacijski broj], MB: [matični broj] kao pravnog sljednika ... i ... [adresa], [matični broj subjekta] te stoga ista odredba članka vezanog uz promjenjive kamatne stope, ne proizvodi nikakav pravni učinak na ugovorne stranke."
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim odredba članka 3. i 4. istog Ugovora o financijskom leasingu broj 19885/08 kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u visini utvrđenoj ugovorom od 897,05 CHF , u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za CHF Splitska banka d.d. na dan plaćanja."
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku AB [adresa], [osobni identifikacijski broj], MB: [matični broj] kao pravnog sljednika ... i ... [adresa], [matični broj subjekta] isplatiti tužiteljici OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici trgovačkog obrta [obrt], [adresa] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 10.986,81 eura1(desettisućadevetstotinaosamdesetšesteuraiosamdesetjedancent) / 82.780,09 kn (osamdesetdvijetisućesedamstotinaosamdesetkunaidevetlipa), sa zakonskim zateznim kamatama
i to :
na iznos od 1,46 Eura / 11,01 kn. počevši od 30.06.2008 do isplate,
na iznos od 48,69 Eura /366,84 Kn . počevši od 31.10.2008. do isplate, na iznos od 14,11 Eura / 106,33 Kn. počevši od 30.11.2008. do isplate, na iznos od 57,39 Eura / 432,42 Kn. počevši od 31.12.2008. do isplate, na iznos od 64,73 Eura /487,72 Kn. počevši od 31.01.2009. do isplate,
na iznos od 68,18 Eura /513,67 Kn. počevši od 28.02.2009. do isplate,
na iznos od 59,67 Eura /449,68 Kn. počevši od 31.03.2009. do isplate,
na iznos od 61,04 Eura/459,90 Kn. počevši od 30.04.2009. do isplate,
na iznos od 48,25 Eura /363,52 Kn. počevši od 31.05.2009. do isplate,
na iznos od 38,92 Eura/293,21 Kn. počevši od 30.06.2009. do isplate,
na iznos od 41,33 Eura/ 311,40 Kn. počevši od 31.07.2009. do isplate,
na iznos od 46,21 Eura/348,16 Kn. počevši od 31.08.2009. do isplate,
na iznos od 45,71 Eura /344,38 Kn počevši od 30.09.2009. do isplate,
na iznos od 40,53 Eura/305,40 Kn počevši od 31.10.2009. do isplate,
na iznos od 49,60 Eura /373,71 Kn počevši od 30.11.2009. do isplate,
na iznos od 56,82 Eura/428,10 Kn počevši od 31.12.2009. do isplate,
na iznos od 67,08 Eura/505,40 kn. počevši od 31.01.2010. do isplate,
na iznos od 64,65 Eura/ 487,09 Kn. počevši od 28.02.2010 do isplate,
na iznos od 78,66 Eura/592,65 kn. počevši od 31.03.2010 do isplate,
na iznos od 75,92 Eura/572,00 kn. počevši od 30.04.2010. do isplate,
na iznos od 81,02 Eura/610,44 kn. počevši od 31.05.2010. do isplate,
na iznos od 125,79 Eura/ 947,77 kn. počevši od 30.06.2010. do isplate, na iznos od 116,95 Eura/881,13 kn. počevši od 31.07.2010. do isplate,
na iznos od 144,85 Eura/1.091,36 kn. počevši od 31.08.2010. do isplate, na iznos od 134,91 Eura/1.016,48 kn. počevši od 30.09.2010. do isplate, na iznos od 119,12 Eura/897,49 kn. počevši od 31.10.2010. do isplate,
na iznos od 151,81 Eura/ 1143,81 kn. počevši od 30.11.2010. do isplate, na iznos od 193,00 Eura/1.454,19 kn. počevši od 31.12.2010. do isplate, na iznos od 163,37 Eura/ 1.230,92 kn. počevši od 31.01.2011. do isplate, na iznos od 173,60 Eura/1.307,99 kn. počevši od 28.02.2011. do isplate, na iznos od 160,18 Eura/1.206,88 kn. počevši od 31.03.2011. do isplate, na iznos od 162,24 Eura/ 1.222,42 kn. počevši od 30.04.2011. do isplate, na iznos od 217,35 Eura/1.637,62 kn. počevši od 31.05.2011. do isplate, na iznos od 222,59 Eura/1.677,09 kn. počevši od 30.06.2011. do isplate, na iznos od 268,42 Eura/2.022,38 Kn. počevši od 31.07.2011. do isplate, na iznos od 244,17 Eura/1.839,74 kn. počevši od 31.08.2011. do isplate, na iznos od 217,75 Eura/ 1.640,60 kn. počevši od 30.09.2011. do isplate, na iznos od 214,52 Eura/ 1.616,33 Kn. počevši od 31.10.2011. do isplate, na iznos od 212,08 Eura/1.597,92 Kn. počevši od 30.11.2011- do isplate, na iznos od 223,95 Eura/1.687,33 kn. počevši od 31.12.2011. do isplate, na iznos od 234,18 Eura/1.764,42 kn. počevši od 31.01.2012. do isplate, na iznos od 243,93 Eura/ 1.837,90 kn. počevši od 28.02.2012. do isplate, na iznos od 227,25 Eura/1.712,24 Kn. počevši od 31.03.2012. do isplate, na iznos od 231,73 Eura/1.745,98 kn. počevši od 30.04.2012. do isplate, na iznos od 234,55 Eura/1.767,21 Kn. počevši od 31.05.2012. do isplate, na iznos od 228,41 Eura/ 1.720,95 kn. počevši od 30.06.2012. do isplate, na iznos od 229,41 Eura/ 1.728,48 kn. počevši od 31.07.2012. do isplate, na iznos od 224,65 Eura/ 1.692,59 kn. počevši od 31.08.2012. do isplate, na iznos od 214,98 Eura/ 1.619,79 kn. počevši od 30.09.2012. do isplate, na iznos od 224,24 Eura/1.689,54 Kn. počevši od 31.10.2012. do isplate, na iznos od 228,41 Eura/1.720,93 kn. počevši od 30.11.2012. do isplate, na iznos od 224,62 Eura/1.692,38 kn. počevši od 31.12.2012. do isplate, na iznos od 205,84 Eura/1.550,91 Kn. počevši od 31.01.2013. do isplate, na iznos od 220,73 Eura/1.663,09 kn. počevši od 28.02.2013. do isplate, na iznos od 221,60 Eura/1.669,64 kn. počevši od 31.03.2013. do isplate, na iznos od 215,11 Eura/ 1.620,75 Kn. počevši od 30.04.2013. do isplate, na iznos od 197,94 Eura/1.491,42 kn. počevši od 31.05.2013. do isplate, na iznos od 197,65 Eura/ 1.489,24 Kn. počevši od 30.06.2013. do isplate, na iznos od 198,24 Eura/ 1.493,61 kn. počevši od 31.07.2013. do isplate, na iznos od 206,48 Eura/1.555,72 kn. počevši od 31.08.2013. do isplate, na iznos od 217,04 Eura/1.635, 27 kn. počevši od 30.09.2013. do isplate, na iznos od 215,38 Eura/1.622,77 kn. počevši od 31.10.2013. do isplate, na iznos od 219,79 Eura/1.656,00 kn. počevši od 30.11.2013. do isplate, na iznos od 223,92 Eura/ 1.687,12 kn. počevši od 31.12.2013. do isplate, na iznos od 226,05 Eura/ 1.703,20 Kn. počevši od 31.01.2014. do isplate, na iznos od 229,15 Eura/ 1.726,59 kn. počevši od 28.02.2014. do isplate, na iznos od 227,64 Eura / 1.715,15 kn . počevši od 31.03.2014. do isplate, na iznos od 221,46 Eura/1.668,59 kn. počevši od 30.04.2014. do isplate, na iznos od 219,81 Eura/ 1.656,13 kn. počevši od 31.05.2014. do isplate,
po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007, a počevši od 01.01.2008. do 31.07.2015 . po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena , a počev od 01.08.2015 do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. do konačne isplate prema kamatnoj stopi Europske središnje banke primijenjene na posljednje operacije refinanciranja, objavljene prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri (3) postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.742,02 eur (tisućusedamstotinačetrdesetdvijekuneidvijelipe) / 13.125,25 kn (trinaesttisućastotinudvadesetpetkunaidvadesetpetlipa).
V. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka u cijelosti.
VI. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.271,15 eur (tisućudvijestotinesedamdesetjedaneuroipetnaestcenti) / 9.577,50 kn (devettisućapetstotinasedamdesetsedamkunaipedesetlipa), u roku od 15 dana."
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice uz naknadu troškova, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe, jer je bila vlasnica obrta, kako to proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz tužbu, a obrt nema pravne osobnosti, već za njega prava i obveze mogu stjecati i biti njihovi nositelji fizička osoba koja je u ovom slučaju tužiteljica. Za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nije niti odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača (ili kako napadnuta presuda navodi da nije pregovarala s pažnjom dobrog gospodarstvenika) jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, koji se primjenjuje na kredite koji sklapaju. Prilikom sklapanja ugovora o leasingu davatelj leasinga bio je dužan primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je u vrijeme sklapanja ugovora bio na snazi, pa je bio dužan iscrpno i jasno pružiti objašnjenje i upoznati potrošača, ovdje tužiteljicu, sa svim njezinim pravima i obvezama, što ni na koji način nije učinjeno, a kada je počela rasti mjesečna rata anuiteta tužiteljica nije ni na koji način mogla utjecati na isto. Tuženik ničim tijekom postupka nije doveo u pitanje poziciju tužiteljice kao potrošača, a upravo joj je on odobrio isplatu predmetnog kredita i kontrolirao njegovu namjenu, pa su potpuno promašeni navodi tuženika kojima se tužiteljici sada osporava status potrošača. U pogledu tuženikovog prigovora zastare potraživanja ističe kako sukladno zaključku Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zastara za pravne situacije restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena. Povrijeđena je i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, jer je sud vezan presudama donesenima u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Nadalje, ističe kako se prilikom sklapanja ugovora o kreditu o spornim odredbama ugovora nije pregovaralo, te je vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu. Odredba ugovora kojom je ugovorena promjena ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate iste, je jasna i lako uočljiva, ali ne i lako razumljiva te je dopušteno ocjenjivati je li takva odredba poštena ili ne. Da se radi o ugovornoj odredbi kojom se povrjeđuju prava potrošača utvrđeno je i u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Navodi i kako su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 9., čl. 10., čl. 286., čl. 298., čl. 311. st. 2., čl. 338. st. 4., kao i ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka, posebno u odnosu na podneske kojima se samo ponavljalo već izneseno u odgovoru na tužbu, te nisu bili od nikakve potrebe za postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).
6. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tužiteljice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
1. u vezi čl. 8. ZPP.
7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupku iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 9., čl. 10., čl. 286., čl. 298. i čl. 311. st. 2. ZPP, budući da je vodio računa o tome da se stranke savjesno koriste pravima koja su im priznata ovim Zakonom, te je postupak proveo bez odugovlačenja u razumnom roku i strankama ostavio dovoljno vremena za pripremu za pripremno ročište, te je ujedno nastojao da se tijekom rasprave iznesu sve odlučne činjenice i daju sva razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku, kao i da se predmet spora svestrano raspravi.
8. Pred sudom prvog stupnja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. ZPP, budući da obrazloženje pobijane presude sadrži sve elemente propisane navedenim člankom.
9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.
10. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.
11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o financijskom leasingu broj 19885/08 zaključenog 6. svibnja 2008. između tužiteljice, kao vlasnice [obrt], kao korisnice leasinga i tuženika, kao davatelja leasinga, u dijelu u kojem se navodi da je Ugovor sa promjenjivom kamatnom stopom, a ispunjava se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF, da se utvrde ništetnima odredbe čl. 3. i 4. istog Ugovora kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u visini utvrđenoj Ugovorom u CHF, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za CHF, kao i da se naloži tuženiku s osnove povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatiti tužiteljici iznos od 10.986,81 EUR (82.780,09 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose počev od 30. lipnja 2008. pa do 31. svibnja 2014.
12. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno pravilno ocijenivši neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio kako je tužiteljica sporni kredit podigla kao vlasnica obrta [obrt] radi kupovine motornog vozila za potrebe obrta, a radi proširenja posla i proizvodnje, pa imajući u vidu da su stranke ugovor sklopile kao profesionalci, kao i prirodu spornog ugovora, to zaključuje kako tužiteljica nema status potrošača i ne uživa pravnu zaštitu sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 i 125/07 – dalje ZZP), slijedom čega ne može s uspjehom zahtijevati da se pojedine odredbe spornog ugovora utvrde ništetnima.
13. U smislu odredbe čl. 3. st. 1. alineja 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
14. Iz stanja spisa proizlazi kako je između tužiteljice, kao vlasnice obrta [obrt] i tuženika zaključen dana 6. svibnja 2008. Ugovor o financijskom leasingu radi kupnje osobnog automobila. U svom iskazu tužiteljica saslušana kao stranka jasno je iskazivala kako je predmetno vozilo kupila za potrebe obrta, a bilo joj je nužno iz razloga što je imala osam otvorenih trgovina, jer se bavila i proizvodnjom papirne konfekcije, te je često trebala putovati i izvan granica države.
15. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-250/2022 od 14. lipnja 2023. zauzeto je slijedeće shvaćanje: "Hoće li obrtnik kao fizička osoba uživati zaštitu kao potrošač ovisi o tome je li sporan ugovor zaključio isključivo za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti, jer u takvom slučaju ne djeluje u pravnom prometu u svojstvu "potrošača". Stoga će sudovi glede zahtjeva koji se temelje na potraživanju zbog nepoštenih odredbi ugovora o osnovanosti potraživanja odlučivati ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja ocjenjujući je li sporan ugovor sa spornim ili nepoštenim odredbama sklopljen isključivo u svrhu gospodarske djelatnosti obrtnika ili za mješovitu ili isključivo osobnu svrhu".
16. Imajući u vidu iskaz same tužiteljice iz kojeg proizlazi da je sporni ugovor zaključila kao vlasnica obrta radi proširenja posla i proizvodnje, dakle, isključivo za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako tužiteljica nema status potrošača, slijedom čega ne uživa pravnu zaštitu kao potrošač u smislu odredaba ZZP.
17. Naime, neosnovano je pozivanje tužiteljice na spor radi zaštite kolektivnih prava i interesa iz odredbe čl. 502.c ZPP, odnosno na činjenicu da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presuda kojima će biti prihvaćeni zahtjevi iz takve tužbe, odnosno da će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj je će se ta osoba na njih pozvati. Ugovor o financijskom leasingu po svojoj naravi predstavlja trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO), a tužiteljica se, kako je to već obrazloženo, ne može smatrati potrošačem, a niti je tuženik bio stranka u parnici po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te je iz tih razloga prema tužiteljici bez pravnog učinka presuda donesena u parnici povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava na koju se u tužbi poziva.
18. Tužiteljica je Ugovor o financijskom leasingu sklopila kao gospodarski subjekt u okviru obavljanja svoje poduzetničke djelatnosti te je trebala u konkretnom slučaju postupati s povećanom pažnjom i biti svjesna ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope te uobičajenih rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla, jer se od nje kao poslovnog subjekta očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza.
19. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
20. Pogrešno je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja priznao tuženiku sastav podneska od 7. prosinca 2021., budući da taj podnesak nije bio nužan za vođenje postupka, jer se u njemu ponavljaju do sada izneseni navodi. Također, za sastav podneska od 29. kolovoza 2023. i 9. listopada 2023. tuženiku ne pripada puna nagrada, jer se radi o neobrazloženim podnescima iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa), za sastav kojih je tuženiku valjalo priznati po 25 bodova. Stoga je od ukupno priznatog troška tuženiku po prvostupanjskom sudu u iznosu od 1.493,16 EUR valjalo odbiti iznos od 373,29 EUR, te konačno tuženiku priznati parnični trošak u iznosu od 1.118,26 EUR.
21. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti djelomično žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke, a temeljem čl. 373. toč. 3. istoga Zakona djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. IV. i VI. izreke i u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.
Zadar, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Igor Delin
