REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1055/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja CD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice VD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2271/2022-2 od 18. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-277/2021-17 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se revizija prvotužitelja CD i drugotužiteljice VD.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti prvo i drugotužiteljima iznos od 6.342,71 kn (preplata s osnova razlike anuiteta radi promjene kamatne stope od dana otplate kredita) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos (pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti prvo i drugotužiteljima iznos od 35.791,95 kn (preplata s osnova razlike anuiteta radi promjene tečaja do dana otplate kredita) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos (pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti prvo i drugotužiteljima iznos 437,50 kn (troškovi vještačenja) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2019. do isplate, a pod točkom IV. izreke je naloženo tuženiku isplatiti prvo i drugotužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 14.112,50 kn.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-277/21-17 od 15. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. II. i IV. izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-277/21- 17 od 15. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i sudi:

Odbijaju se tužitelji CD i VD sa zahtjevom za naknadu troška vještačenja u svoti od 437,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2019. pa do isplate.

III Odbija se tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 595/2024-2 od 13. veljače 2024. tužiteljima dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, ima pravo na naknadu troškova vještačenja visine preplaćenih sredstava, koje je provedeno prije podnošenja tužbe, sve u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i stavovima Suda Europske unije u spojenim predmetima broj C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelji su izjavili reviziju protiv dijela odluke o trošku sadržane pod točkom II. izreke pobijane presude prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) radi navedenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine točku II. drugostupanjske presude i potvrdi prvostupanjsku odluku u dijelu točke III. koja se odnosi na postavljeno revizijsko pitanje, a podredno da u tom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju prvo i drugotužitelja.

6. Revizija je neosnovana.

7. Polazeći od utvrđenja da su tužitelji dostavili račun na iznos od 437,50 kn/58,07 EUR na ime preliminarnog vještačenja, da je tuženik tijekom postupka iznosio opširne prigovore, da je prije pokretanja postupka bilo nužno utvrditi postoji li uopće preplata na strani tužitelja, prvostupanjski sud je, ocjenjujući da se navedena činjenica može utvrditi jedino osobnim vještačenjem, zaključio da je navedeni trošak nužan. Zbog toga je tužiteljima dosudio iznos od 437,50 kn/58,07 EUR na ime preliminarnog vještačenja kao nužan trošak, te odlučio kao pod točkom III. izreke prvostupanjske presude.

8. Odlučujući o naknadi troškova postupka, sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o trošku pod točkom III. izreke (prvostupanjske presude) na način da je odbio zahtjev prvo i drugotužitelja za naknadom troška (preliminarnog) vještačenja u iznosu od 437,50 kn/58,07 EUR, izražavajući pritom shvaćanje da trošak vještačenja izvršen prije pokretanja parnice nije trošak koji je bio potreban za njezino vođenje u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a sve s obzirom da je na trošak tužitelja vještačenje provedeno u predmetnoj parnici (koji trošak je priznat tužiteljima).

9. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom postupku je sporno imaju li tužitelji pravo na trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je načinjen po zahtjevu (prvo i drugo)tužitelja prije pokretanja parničnog postupka, za koji tužitelji tvrde da bez takvog vještačenja koje su proveli prije pokretanja postupka, nisu mogli postaviti određeni tužbeni zahtjev, u smislu odredbe čl. 186. ZPP, jer nisu imali stručna znanja za izračun preplate s osnova neosnovane promjene kamatne stope i s osnova rasta tečaja, po anuitetima.

11. Prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

12. Prije svega treba reći da je ovaj sud glede postavljenog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u odluci poslovni broj Rev 1111/2024-2 od 23. listopada 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„17. ... u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, tužitelju ne pripada i trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je načinjen po zahtjevu tužitelja prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.“.

13. Stoga odgovor na dopušteno pravno pitanje glasi:

„Tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, nema pravo i na naknadu troškova (tzv. preliminarnog) vještačenja visine preplaćenih sredstava koje je provedeno prije podnošenja tužbe.“.

14. Zbog izloženog, a s obzirom da je tužiteljima priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, pravilno je drugostupanjski sud donoseći odluku o zahtjevu prvo i drugotužitelja za naknadu troška tzv. preliminarnog vještačenja visine preplaćenih sredstava koje je provedeno prije podnošenja tužbe, primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, kada je preinačio prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke i odbio navedeni zahtjev prvo i drugotužitelja.

15. Slijedom navedenog, a s obzirom da je odluka drugostupanjskog suda donijeta u skladu sa zauzetim pravnim shvaćanjem ovog suda, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 1. i 2. ZPP, odbiti reviziju prvo i drugotužitelja kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci.

16. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina

Rev-1055/2024-2-1

ODVOJENO MIŠLJENJE

sudaca članova vijeća Goranke Barać-Ručević i mr. sc. Dražena Jakovine u predmetu Rev-1055/2024

1. Vijeće je većinom glasova u gore označenom predmetu odlučilo da reviziju prvotužitelja CD i drugotužiteljice VD treba odbiti jer nije osnovana.

2. Na žalost, ne možemo se složiti sa stavom većine u ovoj pravnoj stvari iz razloga koje ćemo u nastavku navesti.

3. U ovom predmetu odlučivalo se o pitanju koje glasi:

„Da li tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, ima pravo na naknadu troškova vještačenja visine preplaćenih sredstava, koje je provedeno prije podnošenja tužbe, sve u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i stavovima Suda Europske unije u spojenim predmetima broj C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020?“.

4. Naime, odlučujući o naknadi troškova postupka, sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima pod točkom III. izreke (prvostupanjske presude) na način da je odbio zahtjev prvo i drugotužitelja za naknadom troškova (preliminarnog) vještačenja u iznosu od 437,50 kn/58,07 EUR, izražavajući pritom shvaćanje da trošak vještačenja izvršen prije pokretanja parnice nije trošak koji je bio potreban za njezino vođenje u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a sve s obzirom da je na trošak tužitelja vještačenje provedeno u predmetnoj parnici (koji trošak je priznat tužiteljima).

5. Vijeće je većinom glasova prihvatilo pravno shvaćanje izraženo već u odluci poslovni broj Rev 1111/2024-2 od 23. listopada 2024. koje glasi:

„17. ... u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, tužitelju ne pripada i trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je načinjen po zahtjevu tužitelja prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.“,

pa je slijedom toga na dopušteno pravno pitanje u ovoj pravnoj stvari izrazilo pravno shvaćanje kojim je i odgovoreno na to pitanje:

„Tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, nema pravo i na naknadu troškova (tzv. preliminarnog) vještačenja visine preplaćenih sredstava koje je provedeno prije podnošenja tužbe.“.

Rev-1055/2024-2-1

6. Smatramo da je takvo pravno shvaćanje nepravilno jer ne vodi računa o cjelovitosti svrhe i cilja parničnog postupka i ne dovodi u korelaciju sve odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) kao niti o posebnim okolnostima svakog pojedino slučaja.

7. Prije svega, u odgovoru na postavljeno pitanja treba poći od odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a koja izrekom određuje da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka te potom od odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj se stranci priznaju oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a odlučujući o tome koje će troškove sud priznati sud je dužan „brižljivo“ voditi računa o svim okolnostima konkretnog parničnog postupka.

8. S druge strane, odredbom čl. 10. ZPP-a određeno je da i za sud i za stranke i za druge sudionike u postupku postoji obveza nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

9. Nadalje, stranka je dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

10. Prema našem mišljenju, ne može se zanemariti i obveza tužitelja da tužbu i tužbeni zahtjev sastave na način da ista bude podobna za raspravljanje, a i tako da se na temelju tužbe može donijeti i presuda zbog ogluhe, a koja se može donijeti samo ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi ( čl. 331.b st. 1. t. 2. ZPP-a).

11. Jasno je da po tužbi, u kojoj bi tužitelji postavili zahtjev na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi, a bez da su zatraženi iznos potkrijepili vjerodostojnim izračunom visine zahtjeva (konkretno, nalazom i mišljenjem vještaka sačinjenim prije podnošenja tužbe) ne bi postojali uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe.

12. Pri tom, bila bi moguća i procesna situacija da tuženik tijekom postupka prizna visinu zahtjeva koja bi proizlazila iz nalaza i mišljenja vještaka sačinjenog na zahtjev tužitelja prije podnošenja tužbe i tada bi sud troškove preliminarnog vještačenja priznao, a kada pak tuženik to ne učini, već prouzroči provođenje i sudskog vještačenja kojim se u konačnici poluči isti rezultat, samim nepriznavanjem troškova preliminarno provedenog vještačenja na tužitelja se prebacuje prekomjerni teret ponovnog snošenja troškova izvođenja dokaza vještačenjem na istu okolnost (visine zahtjeva). Stoga smatramo da bi sud morao imati na umu sve navedeno prilikom donošenja odluke o tome je li trošak preliminarnog vještačenja, koji je nesumnjivo u vezi sa sudskim postupkom u tijeku, bio i nužan za vođenje tog postupka i je li odlukom da se taj trošak ne prizna u parnične troškove, posebice ako je u sudskom postupku vještačenjem utvrđena visina zahtjeva podudarna visini utvrđenoj prethodno provedenim vještačenjem, na tužitelja prebačen financijski teret dvostruko provedenog vještačenja.

13. Kada se uzmu u obzir sve odredbe koje smo gore citirali, te cilj i svrhu izvođenja dokaza prije podnošenja tužbe, kao i dokaza izvedenih tijekom parničnog postupka,

Rev-1055/2024-2-1

smatramo da obveza iz čl. 155. ZPP-a, po kojoj je sud dužan brižljivo, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, ocijeniti koji su troškovi za vođenje parnice bili potrebni, nalaže da se povodom postavljenog pitanja dade posve drugačiji odgovor i time izrazi pravno shvaćanje kako slijedi:

„U sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, u situaciji kad su potrošaču priznati troškovi provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, pravo i na naknadu troškova (tzv. preliminarnog) vještačenja iznosa preplaćenih sredstava koje je provedeno prije podnošenja tužbe sud će ocijeniti od slučaja do slučaja, vodeći pri tome računa u smislu odredbi čl. 151. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a o svim posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, kao što su primjerice, vjerodostojnost vještačenje provedenog prije podnošenja tužbe, sposobnost i znanje tuženika ocijeniti vjerodostojnost pribavljenog vještačenja, prigovore koje su stranke iznosile tijekom postupka te komparaciju rezultata pribavljenog vještačenja prije pokretanja parnice s rezultatima eventualno provedenog vještačenje tijekom postupka na iste sporne okolnosti.“.

14. Zbog svega navedenog, smatramo da se ne mogu „ad liminem“ stranci ne priznati troškovi izrade nalaza i mišljenja vještaka prije pokretanja parničnog postupka, a kako sud drugog stupnja u ovom konkretnom slučaju nije vodio računa o svim ukazanim okolnostima, odluku suda drugog stupnja trebalo je ukinuti.

15. Zahtijevamo da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama i objavi na mrežnim stranicama ovog suda.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Suci:

Goranka Barać-Ručević

mr. sc. Dražen Jakovina