REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-110/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Spar nekretnine d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50., OIB: 10601888533 (pravni slijednik ranijeg tužitelja Billa d.o.o. Zagreb, Riječka ulica 12, OIB: 30380746842), zastupan po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Mirku Dujmiću i Ivani Dujmić Živković, odvjetnicima iz Vinkovaca, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž- 658/2016-2 od 15. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj P-713/15-9 od 17. rujna 2015., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja se odbija, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u st. 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.388,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 26. svibnja 2015. do isplate i nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.690,50 kn sa kamatom (st. 2. izreke), dok je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (st. 3. izreke), sve preciznije navedeno u toj presudi.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Prihvaća se žalba tuženika OR, preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima od 17. rujna 2015., poslovni broj: 20 P-713/15-9. u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka 1. i 2. izreke) i sudi:

Odbija se tužitelj Billa d.o.o. Zagreb s tužbenim zahtjevom koji glasi: "1/ Nalaže se tuženiku NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici Billa d.o.o. Zagreb, Riječka ulica 12, OIB:30380746842, iznos od 46.388,97 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 26. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2/ Nalaže se tuženiku NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici Billa d.o.o. Zagreb, Riječka ulica 12, OIB:30380746842, trošak parničnog postupka u iznosu od 5.690,50 kn, sa zateznom kamatom počevši od 17. rujna 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana ."

II. Nalaže se tužitelju Billa d.o.o. Zagreb da tuženiku AR nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.702,50 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj Billa d.o.o. Zagreb sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu."

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak drugostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa kojeg je tuženik 22. siječnja 2009. naplatio od tužitelja na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima, od 28. siječnja 2009., poslovni broj P-1324/2008., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-569/2009. od 16. srpnja 2009., koja je kasnije ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1820/09 od 7. travnja 2010., nakon čega je u daljnjem postupku tužbeni zahtjev ovdje tuženika pravomoćno odbijen.

9. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje slijedeća pravna pitanja:

- Smatra li se da je pravna osnova prestala postojati u slučaju kada je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta samo drugostupanjska presuda?

- Može li se i nepravomoćna prvostupanjska presuda smatrati pravnom osnovom za prijelaz dijela imovine jedne osobe u imovinu druge osobe?

- U kojem trenutku počinje teći zastarni rok za potraživanje vraćanja stečenog bez osnove, kada je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta samo drugostupanjska presuda?

10. Obrazlažući razlog važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1787/2012-2 od 6. veljače 2013., Rev- 1525/2011-2 od 16. prosinca 2014., Revr-516/2010-2 od 14. srpnja 2010 i Rev-x- 662/2009-2 od 10. prosinca 2012., u kojima da je zauzeto shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u pobijanoj odluci.

11. Odlučujući o dopuštenosti revizije ovaj sud je ocijenio da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a u ovom slučaju dopuštena.

12. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 22. siječnja 2009., poslovni broj P-1324/08. bio usvojen tužbeni zahtjev po kojem je sada tužitelj (prednik) bio dužan isplatiti sada tuženiku bruto plaće u iznosu od 19.000,00 kn za vremensko razdoblje od 19. listopada 2008. do 8. siječnja 2009. sa zateznim kamatama, te troškovima parničnog postupka u iznosu od 10.830,00 kn.

- da je presudom Županijskog suda u Vukovaru od 16. srpnja 2009., poslovni broj Gž-569/2009. potvrđena navedena prvostupanjska presuda od 22. siječnja 2009.,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. travnja 2010., poslovni broj Revr-1820/09. ukinuta presuda Županijskog suda u Vukovaru od 16. srpnja 2009., poslovni broj Gž-569/09. i predmet je vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje,

- da je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske tadašnji punomoćnik tuženice, sada tužitelja, primio 5. svibnja 2010.,

- da je Županijski sud u Vukovaru rješenjem od 2. studenog 2010., poslovni broj Gž-1302/10. ukinuo presudu Općinskog suda u Vinkovcima od 22. siječnja 2009., poslovni broj P-1324/2008. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a ovu odluku je punomoćnik tuženice, sada tužiteljice primio 22. studenog 2010.,

- da je prvostupanjski sud presudom P-1535/10. od 7. svibnja 2012. u cijelosti odbio tužitelja, sada tuženika, s tužbenim zahtjevom i obvezao ga na nadoknadu troškova parničnog postupka,

- da je Županijski sud u Vukovaru presudom od 16. listopada 2012., poslovni broj Gž-1530/2012. potvrdio prvostupanjsku presudu,

- da je presudom Vrhovnog suda RH Revr-25/13 od 6. siječnja 2013. odbijena revizija tužitelja, sada tuženika,

- da je tužitelj 22. siječnja 2009. isplatio tuženiku po prvostupanjskoj presudi P-1324/2008. iznos od 46.388,97 kn,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena preporučeno putem pošte 27. svibnja 2015.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je prigovor zastare potraživanja što ga je istaknuo tuženik neosnovan, te da je tuženik obvezan vratiti tužiteljici isplaćeni iznos od 46.388,97 kn po osnovi stjecanja bez osnove. Navedeno shvaćanje temeljio je na činjenici da je rok zastare počeo teći 22. studenog 2010. kada je punomoćnik sada tužitelja primio rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1302/10. od 2. studenoga 2010., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda od 22. siječnja 2009. poslovni broj P-1324/08., te da u trenutku podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok od 5 godina, jer je tužba podnesena 27. svibnja 2015.

14. Takav stav prvostupanjski sud temelji na činjenici da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1829/09. od 7. travnja 2010. ukinuta samo presuda Županijskog sud u Vukovaru poslovni broj Gž-569/09. od 16. srpnja 2009., dok je prvostupanjska presuda egzistirala, kao nepravomoćna, sve dok nije ukinuta rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1302/10. od 2. studenoga 2010., a ta prvostupanjska presuda je pravna osnova temeljem koje je izvršeno plaćanje.

15. Navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog drugostupanjski sud smatra pogrešnim. Prema tome sudu u konkretnom slučaju pravna osnova za isplatu iznosa od 46.388,97 kn je upravo (tada) pravomoćna presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-1324/08., koja je svojstvo pravomoćnosti stekla presudom Županijskog suda u Vukovaru od 16. srpnja 2009., poslovni broj Gž-569/2009., a budući je ukidanjem presude Županijskog suda u Vukovaru od 16. srpnja 2009., poslovni broj Gž-569/2009. ukinuta klauzula pravomoćnosti prvostupanjske presude, otpala je valjana pravna osnova na temelju koje je izvršena isplata, slijedom čega je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Kako je punomoćnik sada tužitelja rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. travnja 2010., poslovni broj Revr- 1820/09. kojim je ukinuta presuda Županijskog suda u Vukovaru od 16. srpnja 2009., poslovni broj Gž-569/09. i predmet je vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje, primio 5. svibnja 2010., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prvostupanjskom sud preporučeno putem pošte 27. svibnja 2015., dakle nakon proteka roka od pet godina za zastaru tražbine, prema čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), po ocjeni ovog suda prigovor zastre kojeg je istaknuo tuženik je osnovan, taj sud je ocijenio da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti, te je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 46.388,97 kn s kamatom.

16. U revizijskom stadiju postupka ostalo je sporno je od kada počinje teći zastarni rok kod stjecanja bez osnove kada je osnova otpala donošenjem ukidne odluke revizijskog suda.

17. Odredbom čl. 210. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 210. st. 3. ZOO).

18. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

19.1. Prema odredbi čl. 22. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ) ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, a prema odredbi čl. 23. Ovršnog zakona ovršne isprave su: 1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba, 2. ovršna nagodba iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku 3. ovršna odluka arbitražnog suda, 4. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno, 5. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, 6. nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvatskoj te nagodba sklopljena u postupku mirenja u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje postupak mirenja, 7. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava,

19.2. Odredbom čl. 23. OZ-a propisana je ovršnost odluke, a ta odredba glasi: "(1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) ovršna je ako je postala pravomoćna, osim ako je u ovršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja ovršenika s njegovom obvezom.

(3) Sudska odluka kojom se oduzima imovinska korist ovršna je ako je postala pravomoćna i sadrži podatke po posebnim pravilima koja uređuju njezin sadržaj.

(4) Odluka donesena u upravnom postupku ovršna je ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

(5) Na temelju ovršne odluke koja je postala ovršna u jednom dijelu, ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

(6) Ovrha će se odrediti na temelju sudske odluke koja nije postala pravomoćna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava ovrhu."

20.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2623/13-2 od 8. ožujka 2017. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"Nadalje, zastarijevanje u konkretnom slučaju počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužiteljica kao vjerovnik imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 361. st. 1. ZOO), a to je dan kada je tužiteljici dostavljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1012/03-2 od 15. prosinca 2004., a ne dan kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku, kako to pogrešno zaključuju sudovi u postupku koji je prethodio reviziji."

20. 2. Takvo isto shvaćanje izneseno je i u odluci broj Revr-1787/2012-2 od 6. veljače 2013., na koju se poziva revizija. U njoj je navedeno:

"Prema ocjeni ovog revizijskog suda, a pravilnom primjenom materijalnog prava, u ovom predmetu radi se o stjecanju bez osnove, a takvo potraživanje zastarijeva za pet godina (opći zastarni rok – čl. 371. ZOO), a zastarijevanje u konkretnom slučaju počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 361. st. 1. ZOO), a to je dan kada je tužitelju dostavljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz-333/03, Rev-1070/03 od 12. siječnja 2006."

21. Imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi o tome što predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može zatražiti ovrha i pravna shvaćanja ovoga suda iznesena u citiranim odlukama odgovor na postavljena pitanja glasi:

U situaciji kada je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta pravomoćna sudska odluka temeljem koje je tuženik od tužitelja naplatio utuženi iznos te je otpala osnova za naplatu tog iznosa, zastara tužiteljevog prava da od tuženika zahtijeva isplatu tog iznosa za koji je otpala osnova, počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj zaprimio tu ukidnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Prvostupanjska presuda kao ovršna isprava (pravna osnova) izgubila je svojstvo i pravomoćnosti i ovršnosti i kada je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta samo drugostupanjska, neovisno što njom nije istovremeno ukinuta i prvostupanjska presuda.

Nepravomoćna prvostupanjska presuda nije ovršna isprava i ne može se smatrati pravnom osnovom za prijelaz dijela imovine jedne osobe u imovinu druge osobe.

22. Slijedom navedenog, prihvaćajući pravno shvaćanje izraženo u odluci revizijskog suda poslovni broj Rev-2623/13-2 od 8. ožujka 2017. i Revr-1787/2012-2 od 6. veljače 2013., shvaćanje je ovog suda da zastarijevanje tražbine na temelju stjecanja bez osnove koja je otpala zbog donošenja ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske počinje teći od prvog dana nakon dana dostave te ukidne odluke revizijskog suda stranci u čiju korist je pravomoćna odluka ukinuta. Stoga u konkretnom slučaju zastara ne počinje teći od 22. studenog 2010., kada je punomoćnik sada tužitelja primio rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1302/10. od 2. studenoga 2010., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj P-1324/08 od 22. siječnja 2009., nego od 6. svibnja 2010.

23. U odlukama broj Revr-516/2010-2 od 14. srpnja 2010., Revr-516/2010-2 od 14. srpnja 2010., Rev-x-662/2009-2 od 10. prosinca 2012., na koje se poziva tužitelj nije izneseno pravno shvaćanje o početku tijeka roka za zastaru vezano za stjecanje bez osnove, niti je odgovoreno na ostala postavljena pitanja. Te odluke nisu primjenjive na ovaj slučaj jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer su u tim predmetima odlukom revizijskog suda ukinute obje nižestupanjske presude, što u ovom predmetu nije bio slučaj.

24. Budući da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda vezano za zastaru ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić