REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-887/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OBC, OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojega zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu u odnosu na ulaznu naknadu i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-846/23-2 od 7. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4309/21-14 od 15. prosinca 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I. Tuženikov prijedlogu o odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-846/23-2 od 7. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4309/21-14 od 15. prosinca 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Tuženik postavlja dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita (članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a?
2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?"
3. Tuženik smatra da mu je povrijeđeno i temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
4. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu u CHF u svezi naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, te zahtjev za povrat iznosa plaćenog prema navedenoj ništetnoj ugovornoj odredbi.
6. Nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na stajalištu da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da nije jasno navedeno od čega se sastoji predmetna naknada i struktura troškova koji ulaze u tu naknadu te da je takva ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu obveza na štetu potrošača, a zbog čega je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbi čl. 81. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP) te ništetna sukladno odredbi čl. 87. ZZP.
7. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje pobijana odluka donesena je u skladu sa ustaljenom praksom ovog revizijskog suda kao npr. u odlukama Rev- 673/23, Rev-715/24 itd., a zbog čega se ne radi o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a niti postoje razlozi zbog kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
8. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje nisu jasno naznačeni razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP u odnosu na ovo pravno pitanje tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti.
9. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i to pravo na pravično suđenje tuženik nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede ovog temeljnog ljudskog prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, a niti iz stanja dokumentacije koja prileži prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazi da je tuženik prethodno iscrpio dopušteni pravni put, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
