REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1686/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice FBL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Petronela Radman, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Nobilo i dr. u Zagrebu, Amruševa 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba FB, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/22-01/227, URBROJ: 511-01-203-23-5 od 7. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. ovaj predmet Upravnog suda u Zagrebu koji se vodio pod poslovnim brojem: Us I-3792/2023 ustupljen je na nadležno rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Pakrac, KLASA: UP/I-511-22-07-3/1-UP/I-1-15/1-22 od 23. rujna 2022. kojim je odbijen njezin zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske. Osporavano rješenje doneseno je primjenom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15., 102/19. dalje: ZHD), jer je u upravnom postupku utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske s obzirom da je po propisima važećim do 8. listopada 1991., podrijetlom stekla državljanstvo Republike Srbije.

3. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnom navodeći kako tuženik nije bio nadležan za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari jer je svoj zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva utemeljila na odredbi članka 5. stavka 2. ZHD-a. Njezin zahtjev odnosio se na pitanje "stjecanja", a ne na pitanje "utvrđivanja" hrvatskog državljanstva. Nadalje, smatra da tuženik pogrešno primjenjuje i tumači odredbu članka 5. stavka 2. ZHD-a, a opravdanje za takvo netočno tumačenje pogrešno nastoji pronaći u odredbi članka 30. stavka 1. istog Zakona. Prigovara tuženikovom shvaćanju načela kontinuiteta hrvatskog državljanstva te ističe da isti nema ovlast intervenirati u zakonski tekst jasne odredbe. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske te ističe da je postupanje tuženika suprotno s načelima vladavine prava i trodiobe vlasti. Drži nelogičnim shvaćanje da bi odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a imala suženu primjenu odnosno da bi se ista odnosila samo na osobe rođene nakon **.**.1991. Tuženik pogrešno shvaća i primjenjuje, navodi tužiteljica, pojam "inozemstvo", a poziva se i na praksu Europskog suda za ljudska prava koja naglašava važnost načela "dobrog upravljanja" koje podrazumijeva da javna tijela moraju postići pravičnu ravnotežu između zahtijeva općeg interesa i zaštite temeljnih prava pojedinca i zahtijeva da postupaju na vrijeme, na prikladan način i s najvećom mogućom dosljednošću. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje, uz dosudu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužbe iz razloga već navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Potpuno pogrešnim smatra pozivanje tužiteljice na članak 5. stavak 2. ZHD-a, budući da je rođena prije **.**.1991. odnosno prije stupanja na snagu ZHD-a. Navodi da se predmetni zahtjev mogao preispitati i riješiti jedino u skladu s člankom 30. stavkom 1. ZHD-a, dakle, u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme tužiteljičinog rođenja. Razlikovanje tko stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom, a na koga se primjenjuje odredba članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu sadržano i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj, U-III-1895/2001 od 16. veljače 2005., broj U- III-16125/2005 od 16. prosinca 2009. i broj U-III-2489/2008 od 4. srpnja 2012. Pojašnjava kako područja drugih republika bivše SFRJ predstavljaju inozemstvo u odnosu na Republiku Hrvatsku tek od 8. listopada 1991. kada je stupila na snagu Odluka o samostalnosti i neovisnosti Republike Hrvatske i raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ. Dakle, odredbom članka 5. stavka 2. ZHD-a proširen je, a ne sužen krug osoba koje imaju pravo na stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom i to za osobe rođene nakon **.**.1991. Za takve osobe se ispunjavanje uvjeta za naknadni upis u knjigu državljana može preispitati samo na temelju odredbi članka 4. i. 5. ZHD-a jer ne postoji neki drugi zakon koji je važio u vrijeme njihovog rođenja za razliku od datuma tužiteljičinog rođenja kada je na snazi bio Zakon o državljanstvu SR Hrvatske iz 1965. godine. Obzirom na činjenicu da je tužiteljica po propisima važećim do 8. listopada 1991. stekla državljanstvo Republike Srbije, ista ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana. Vezano za tužbeni navod kako je osporavano rješenje donijelo nenadležno tijelo, tuženik navodi da je tužiteljica zahtjev podnijela putem pošte iz Republike Srbije izravno u Matični ured Pakrac, a koji je dostavljen tuženiku na nadležno postupanje jer je riječ o utvrđivanju hrvatskog državljanstva, a za što matični uredi nisu nadležni.

Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu na daljinu na temelju članka 89. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24, dalje: ZUS) u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i službene osobe tuženika. Strankama je na takav način prije donošenja presude omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, kako to, uostalom, propisuje članak 6. stavak 1. ZUS-a. Na raspravi su prisutne stranke ostale kod svojih prijašnjih navoda i prijedloga te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu tužiteljice iz lipnja 2020. radi upisa u knjigu državljana po podrijetlu. Požeško slavonska županija, Upravni odjel za opću upravu i imovinsko pravne poslove, Odsjek za osobna stanja građana, registar birača i poslove udruga, smatrajući se nenadležnim tijelom jer se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju hrvatskog državljanstva, postupilo je po članku 18. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09.) i predmetni zahtjev dostavilo nadležnom ovdje prvostupanjskom tijelu.

8. Naime, člankom 5. stavkom 1. ZHD-a propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako do navršene 21. godine života bude prijavljena u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu ili u matičnom uredu u Republici Hrvatskoj radi upisa u evidenciju kao hrvatski državljanin. Stavkom 2. istoga članka propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godinu života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona. Stavkom 3. istoga članka određeno je da osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ne udovoljava pretpostavci iz stavka 1. ovoga članka, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi ostala bez državljanstva.

9. Osim toga, prema članku 30. stavku 1. ZHD-a, hrvatskim se državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Sukladno toj odredbi odlučujuća je činjenica da je osoba stekla hrvatsko državljanstvo po ranijim propisima i da ga je u kontinuitetu zadržala do 8. listopada 1991. godine.

10. Budući da se stjecanje hrvatskog državljanstva prosuđuje prema propisima u vrijeme koji su važili kada je nastala činjenica od koje ovisi državljanstvo neke osobe, to je u konkretnom slučaju bitno primijeniti i Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske („Narodne novine“ 13/65.) koji je važio u vrijeme rođenja tužiteljice (10. rujna 1974.). Tako je prema članu 4. stavku 1. tog Zakona porijeklom državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske stjecalo je dijete: 1. ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani Socijalističke Republike Hrvatske; 2. ako je jedan od roditelja državljanin Socijalističke Republike Hrvatske, a drugi državljanin druge socijalističke republike, dijete stiče državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske ako se roditelji o tome sporazume; 3. ako nema sporazuma roditelja o državljanstvu djeteta, dijete je državljanin Socijalističke Republike Hrvatske: - ako u trenutku rođenja djeteta roditelji imaju prebivalište u Socijalističkoj [adresa], - ako u trenutku rođenja djeteta roditelji nemaju zajedničko prebivalište u Socijalističkoj [adresa], dijete stiče državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske pod uvjetom da je upisano u matičnu knjigu rođenih u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nadalje prema stavu 2. istoga člana bilo je propisano da ako roditelji ne daju izjavu o državljanstvu djeteta u smislu točke 2. stava 1. ovoga člana u roku od dva mjeseca od dana rođenja djeteta, dijete stiče državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske na temelju točke 3. stava 1. ovoga člana.

11. Nadalje, član 22. Zakona o državljanstvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije („Službeni list SFRJ“, broj 58/76.) sadržavao je odredbe o rješavanju sukoba republičkih zakona o državljanstvu. Stavkom 1. toga člana bilo je propisano da se republičko državljanstvo djetetu određuje prema zakonu republike čije državljanstvom imaju oba roditelja u trenutku njegova rođenja, dok je u stavku 2. bilo propisano da će dijete, čiji roditelji imaju različito republičko državljanstvo, steći republičko državljanstvo prema zakonu republike na čijem je području rođeno, ako to republičko državljanstvo ima jedan roditelj.

12. Prema podacima spisa nesporno proizlazi da je otac tužiteljice, VB, rođen 1947. godine, u mjestu Gornja Obrijež, Republika Hrvatska, hrvatski je državljanin podrijetlom i upisan u knjigu državljana Matičnog ureda Pakrac, pod rednim brojem 5070, majka tužiteljice, RB, djev. F, rođena 1951. godine u Kljaićevu, Republika Srbija, nije hrvatska državljanka. Iz Uvjerenja Sekretarijata za upravu Beograda, Odsek Čukarica, od 10. lipnja 2020., tužiteljica je 29. listopada 1974. upisana u knjigu državljana Republike Srbije, općine Čukarica, Beograd, za matično područje Žarkovo, na str. 35, pod rednim brojem 6454, za 1974. godinu.

13. Dakle, tužiteljica je po propisima važećim do 8. listopada 1991. stekla podrijetlom tadašnje republičko državljanstvo Socijalističke Republike Srbije. Stoga je tuženik u pravu kada tvrdi da tužiteljica ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 30. stavka 1. ZHD-a.

14. Suprotno navodima tužiteljice, u njenom slučaju nije primjenjiva odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a, kako to pravilno zaključuje i tuženik, budući da je rođena prije nego što je taj Zakon stupio na snagu, odnosno prije 8. listopada 1991. Identično tumačenje odnosno volja zakonodavca sadržana je i jasno pojašnjena u Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu koji je bio predmet rasprave u Hrvatskom saboru te donesen 18. listopada 2019. Osim toga, tuženik argumentirano zaključuje da bi prihvaćanje tumačenja tužiteljice dovelo i do bespotrebne primjene članka 30.a stavka 2. ZHD-a.

15. Budući da se u konkretnom slučaju jedino može raditi o utvrđivanju hrvatskog državljanstva o kojem odlučuje policijska uprava odnosno policijska postaja u skladu s člankom 30. stavkom 5. ZHD-a, nije osnovan ni prigovor tužiteljice da je o njenom zahtjevu odlučilo nenadležno tijelo.

16. Slijedom prethodno navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

17. U odnosu na troškove spora iz točke II. izreke presude odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 3. prosinca 2024.

Sudac

Dario Mađaroš

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćenici

2. Tuženiku

3. U spis