Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1385/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik TM, odvjetniku iz [trgovačko društvo], [adresa], protiv tuženog [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik RA, odvjetnik u [trgovačko društvo], [adresa] te umješača [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik DB, odvjetnik u [trgovačko društvo], [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi umješača protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2753/2017-55 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024. ,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba umješača [trgovačko društvo], kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2753/2017-55 od 8. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.624,29 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom III. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 2.624,29 eura, za iznos od 247,50 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i u tom dijelu sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 247,50 eura, preko iznosa od dosuđenih 2.624,29 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev umješača za naknadom troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.404,69 eura[1] (25.652,64 kuna), zajedno sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2016. pa do isplate. Pod točkom II. izreke, odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.176,97 eura (91.747,38 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.871,79 eura (21.637,50 kuna), zajedno sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke (kao dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu), žali se umješač zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 250,00 eura, uz 25% PDV-a u iznosu od 62,50 eura, odnosno sveukupno 3.121,50 eura.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj ističe da je žalba umješača nedopuštena, podredno da je žalba neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu prvenstveno odbaciti, podredno odbiti i potvrditi pobijanu presudu te tužitelju naknaditi trošak za sastavljanje žalbe u iznosu od 250,00 eura, uz 25% PDV-a te trošak sudske pristojbe u točno nenaznačenom iznosu.

4. Žalba umješača protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

5. Prije svega, u odnosu na tvrdnje tužitelja iz odgovora na žalbu da se radi o nedopuštenoj žalbi umješača (s obzirom na činjenicu da stranka kojoj se pridružio, tuženik, nije izjavio pravni lijek), valja odgovoriti da se u konkretnom slučaju radi o dopuštenoj žalbi, pri tome se rukovodeći pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 21. studenog 2022. (6/22), a koje glasi: „U slučaju kad je stranka izričito otklonila izjavljenu žalbu umješača koji joj se pridružio i time jasno manifestira volju da podnošenje žalbe nije u njenom interesu, podnesena žalba (običnog) umješača bila bi nedopuštena jer bi predstavljala radnju koja je u suprotnosti s radnjom stranke kojoj se umješač pridružio, ali u protivnoj situaciji kada stranka koja nije podnijela svoju žalbu i kojoj je dostavljena žalba umješača na odgovor, nije izričito otklonila žalbu umješača, treba smatrati da je žalba umješača dopuštena jer se u tom slučaju predmnijeva da se stranka suglasila sa žalbom umješača.“. Takvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, pa kako je tuženiku (koji nije podnio žalbu protiv prvostupanjske presude), u skladu s odredbom čl. 208. st. 3. ZPP-a, dostavljen primjerak žalbe umješača (kako to proizlazi iz sadržaja predmetnog spisa), koju žalbu tuženik nije izričito otklonio, treba smatrati da je žalba umješača i u ovom konkretnom slučaju dopuštena.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Neosnovano se umješač žali i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP-a). To stoga što prema odredbi čl. 8. ZPP-a, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz prometne nesreće od 27. kolovoza 2015.

10. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi između stranaka nije bila sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, već je bila sporna visina potraživanja preko iznosa 15.000,00 kuna koje je tuženik nesporno isplatio tužitelju.

11. Na sporne okolnosti (osnov i visina tužbenog zahtjeva), sud prvog stupnja je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju te je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima, i to vještaku kirurgu prim. dr. prof. dr. sc. IS, vještaku psihijatru dr.med.prim. GM, dr. med. i vještaku otorinolaringologu prim. mr. sc. JK, s time da je izveden i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te saslušanjem svjedoka dr. MO.

12. Temeljem prihvaćenih nalaza i mišljenja sva tri liječnika vještaka (za koje sud prvog stupnja ističe da se radi o nalazima i mišljenjima koji su izrađeni temeljem medicinske dokumentacije priložene u spisu, pregleda tužitelja, u skladu sa svojim stručnim znanjem i iskustvom, te da su vještaci obrazloženo odgovorili na prigovore tužitelja, čime su ih otklonili), sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj (s kirurške strane) u štetnom događaju zadobio natučenje prsnog koša i prijelom prsne kosti te natučenje glave, tijela i udova, zbog kojih ozljeda je primljen na bolničko liječenje na Kliniku za kirurgiju KBC [adresa] gdje su mu utvrđene navedene ozljede, na kojem liječenju je proveo 4 dana, a po otpustu iz bolnice je provodio kontrolne preglede kirurga, s time da je zaključak vještaka prim. dr. prof. dr. sc. IS, da kod tužitelja po prijelomu prsne kosti zaostaju bolovi u području prsne kosti uz deformitet koji se pipa, radi čega vještak ocjenjuje da je zbog posljedica prijeloma prsne kosti, odnosno s kirurškog aspekta, kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%, da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio strah i bol te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti, i to bol jakog intenziteta oko 3-4 dana, srednjeg do 12 dana, a manjeg još do 6 tjedana, da mu je tuđa pomoć bila potrebna kroz 2 tjedna 3 h na dan zbog mirovanja, potom još u ukupnom trajanju od 3 tjedna, tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog fizičkog opterećenja.

13. Temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, prim. GM, dr. med., sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj kao izravnu posljedicu predmetnog štetnog događaja (s psihijatrijske strane), prvotno razvio simptomatiku akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno pogoršanje simptomatike ratnog PTSP-a (F43.1), zbog čega je kod tužitelja došlo do povrede duševnog zdravlja na način da je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, da je u sklopu prilagodbe na novonastalo stanje trpio sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjerenog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 2 tjedna, potom da je trpio slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana, nakon čega je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje tužitelja podsjećaju na štetni događaj, s time da je kod tužitelja došlo i do duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, s naslova pogoršanja u opsegu od 5%, u kojem će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom životu.

14. Temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje otorinolaringologa, prim. mr. sc. JK, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u predmetnom događaju, između ostalog, zadobio i udarac u područje lijeve strane čela, ali da navedena povreda nije rezultirala trajnim posljedicama u ORL području, kao niti smetnje sluha i ravnoteže zbog kojih se tužitelj liječi, koje ozljede etiološki nisu vezane uz traumu, budući da je tužitelj već 2014. liječen zbog smetnji sluha i ravnoteže.

15. Konačno, temeljem iskaza tužitelja, u dijelu u kojem tuženik nije prigovarao, utvrđeno je da je u spornom štetnom događaju tužitelju uništena majica (koja je bila skoro nova, koju je kupio u 6. mjesecu i platio ju oko 200,00 kuna), hlače (koje je kupio u 6. mjesecu te godine i platio ih je oko 600,00 kuna), remen marke Levi`s (koji je bio kao nov u trenutku nezgode, a prekinut je na dva dijela, za koji tužitelj traži naknadu u iznosu od 600,00 kuna), tenisice (u vrijednosti od oko 200,00 kuna) i naočale (koje je kupio prije ljeta, a platio ih je oko 800,00 kuna).

16. Primjenom odredbe čl. 1100., u svezi s čl. 19. ZOO-a i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), temeljem prihvaćenih nalaza i mišljenja sva tri naprijed navedena vještaka, odnosno temeljem nalaza i mišljenja vještaka kirurga i psihijatra (jer nalazom i mišljenjem ORL vještakinje nije utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede koje bi rezultirale trajnim posljedicama u ORL području), prvostupanjski sud tužitelju u konačnome dosuđuje iznos od 3.404,69 eura (25.652,64 kuna), odbijajući preostali dio zahtjeva u iznosu od 12.176,97 eura (91.747,38 kuna), cijeneći da su zadobivene ozljede u predmetnoj nezgodi kod tužitelja ostavile trajne posljedice, vodeći pri tome računa i o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova i straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, smatrajući primjerenom novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti), u iznosu od 4.825,00 eura, dok je za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, cijenio primjerenim iznos od 252,00 eura, a za imovinsku štetu za oštećene stvari u iznosu od 318,53 eura (2.400,00 kuna), odnosno sveukupno iznos od 5.395,53 eura, koji iznos je umanjio za iznos od nesporno isplaćenih 1.990,84 eura (15.000,00 kuna) i time došao do razlike od dosuđenih 3.404,69 eura.

17. Zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.404,69 eura (neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te za uništene osobne stvari), na osnovi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), sud prvog stupnja tužitelju dosuđuje od 16. lipnja 2016. pa do isplate, s obrazloženjem da je to prvi dan nakon dana kojeg je tuženik primio odštetni zahtjev tužitelja s dokumentacijom.

18. Umješač žalbenim navodima prigovara da je prvostupanjski sud tužitelju previsoko odmjerio dosuđenu naknadu neimovinske štete, osporavajući pravilnost pobijane odluke i u tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete, smatrajući da iste mogu biti dosuđene tek od dana presuđenja.

19. Dakle, u žalbenom stupnju postupka sporna je pravilna primjena odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u odnosu na visinu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete.

20. Cijeneći sadržaj naprijed navedenih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima umješača, i po ocijeni ovoga suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za pretpljenu neimovinsku štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ocjenio primjerenom novčanu naknadu u iznosu od 4.825,00 eura.

21. Takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda jasno proizlazi iz rezultata izvedenih vještačenja, a za koji zaključak je prvostupanjski sud dao uvjerljive i jasne razloge, koje umješač žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

22. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s prihvaćenim nalazima i mišljenjima vještaka, kojim nalazima i mišljenjima žalbenim navodima umješač niti ne prigovara, po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, utvrdio obim zadobivenih ozljeda koje je tužitelj pretrpio u spornom štetnom događaju te obim njihovih posljedica, temeljem čega je pravilno utvrdio da je tužitelju uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a, za koju utvrđuje primjerenu novčanu naknadu u iznosu od 4.825,00 eura.

23. Suprotno žalbenim navodima, tužitelju je visina naknade s osnove neimovinske štete dosuđena pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija, imajući u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 (javno objavljenim na web stranici Vrhovnog suda www.vsrh.hr), kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete i prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, pri čemu valja reći da je visina naknade s osnove neimovinske štete pravilno odmjerena i s obzirom na utvrđene specifičnosti slučaja (dob tužitelja, vrsta i težina zadobivenih ozljeda, duljina i način liječenja).

24. Stoga, tužitelju je za cjelokupnu neimovinsku štetu dosuđena pravična novčana naknada u primjerenom iznosu.

25. Pravilno je, suprotno žalbenim navodima umješača, sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i u odluci o zateznim kamatama na dosuđeni iznos imovinske štete.

26. Ovdje se valja rukovoditi odredbom čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a, kojom je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete (ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne), ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva (u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne), a da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, imajući u vidu da se tužitelj prije utuženja obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, iz ZOOP-a proizlazi pravo tužitelja potraživati zatezne kamate na nastalu (imovinsku) štetu od dana kada je tužitelj pozvao tuženika da mu popravi štetu, pa su prigovori umješača da se radi o šteti čija visina je utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, bez utjecaja na obvezu tuženika, kao odgovorne osobe za popravljanje štete, da tužitelju popravi pretrpljenu štetu od dana kada ga je tužitelj pozvao, čime su navedeni prigovori bez utjecaja i na obvezu tuženika da od tada plati i zatezne kamate (osim ako je šteta nastala nakon toga, a što ovdje nije slučaj), pri tome imajući u vidu i to da su tuženiku već s danom podnošenja odštetnog zahtjeva bili poznati svi elementi navedene štete. Rok u kojem dospijeva obveza tuženika je određena ZOOP-om, koji je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1086. ZOO-a. Na prednji zaključak suda nije od značaja sudska praksa na koju se umješač neosnovano poziva u žalbi.

27. Pored nesporne činjenice podnošenja tužiteljevog odštetnog zahtjeva tuženiku 15. prosinca 2016., kao i činjenice da isplata utužene štete nije izvršena u naprijed navedenom roku propisanom čl. 12. st. 1. ZOOP-a, tužitelju, s obzirom na citiranu odredbu ZOOP-a, pripada pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1056/2017- 3 od 17. travnja 2021.), a ne tek od presuđenja, kako to pogrešno smatra umješač. 28. Slijedom svega obrazloženog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu umješača i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o glavnoj stvari te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske presude.

29. Međutim, žalbeni navodi umješača kojima prigovora pravilnosti odluke o parničnom trošku, ukazuju se djelomično osnovanim. Naime, odluka o troškovima postupka utemeljena je pravilno na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je sud prvog stupnja navedeni trošak pravilno obračunao sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa). Međutim, imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva (82.400,00 kuna), te podnošenja tužbe (67.400,00 kuna) i podneska tužitelja od 16. siječnja 2018. (67.400,00 kuna), pogrešno sud prvog stupnja za naprijed navedene radnje poduzete po punomoćniku tužitelja, odvjetniku, odmjerava tužitelju za svaku od tih radnji po 250 bodova, umjesto ispravno po 100,00 bodova, čemu umješač žalbenim navodima osnovano prigovara.

30. Tužitelju, stoga, uz pravilno obračunati trošak za preostale poduzete radnje u postupku, kao radnje koje i ovaj sud, suprotno žalbenim prigovorima umješača (koje uopćeno iznosi pozivajući se na zanemarivanje odredbe čl. 155. ZPP-a), cijeni potrebnim za vođenje postupka u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, pripada sveukupno 2950 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura, iznosi 5.900,00 eura, što uz pripadajući PDV (1.475,00 eura), čini iznos od 7.375,00 eura, što razmjerno utvrđenom uspjehu tužitelja u postupku od 22%, čini iznos od 1.622,50 eura, kojem iznosu je, kao potreban, valjalo pribrojiti i priznati u cijelosti trošak predujma za provođenje medicinskog vještačenja u zatraženom iznosu od 597,25 eura, trošak pristupa svjedoka u iznosu od 132,72 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 135,91 eura, što je sveukupno 2.624,29 eura.

31. Stoga je odluku o troškovima postupka za iznos od 2.624,29 eura valjalo potvrditi, te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke, a u preostalom dijelu za iznos od 247,50 eura, odluku suda prvog stupnja preinačiti, i taj dio zahtjeva tužitelja odbiti te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

32. Na žalbene navode kojima umješač prigovara da je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife, priznajući tužitelju trošak za sve radnje u postupku po izmijenjenoj vrijednosti boda, valja odgovoriti da navedeni žalbeni navodi nisu osnovani, imajući u vidu da u skladu s odredbom Tbr. 52. st. 1., 2. i 3. Tarife, odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a kada sud odlučuje o toj nagradi, primjenjuje tarifu i vrijednost boda, koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dakle u vrijeme presuđenja kada je na snazi bila Tarifa koja je u čl. 54. propisivala vrijednost boda od 2,00 eura.

33. O tome je istovjetno pravno shvaćanje izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., u kojoj je naveo da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška, valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (s time da je prilikom odmjeravanja parničnog troška jednako pravno shvaćanje primijenjeno i u odlukama revizijskog suda broj: Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024.).

34. Utoliko su neosnovani preostali žalbeni navodi umješača kojima prigovara da je sud prvog stupnja kada je odlučivao o troškovima postupka pogrešno primijenio Odvjetničku tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (umjesto onu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedinačne odvjetničke radnje), pa time i pozivanje na drugačiju sudsku praksu.

35. Kako je umješač uspio sa žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje (koje se odnosi na troškove postupka), isti nema pravo na naknadu žalbenog troška sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a. (točka III. izreke ove odluke).

36. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom IV. 37. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš