REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4583/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623 Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2440/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-124/2021-13 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2440/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-124/2021-13 od 28. veljače 2023., u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
Obračunava li se stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog ozljede izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, kada je mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od mirovine zbog ozljede na radu?
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2440/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-124/2021-13 od 28. veljače 2023.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, stvarnu štetu, odnosno umanjenje tužiteljeve imovine, predstavlja puni iznos isplaćenih mirovinskih primanja priznatih i isplaćenih temeljem pravomoćnog rješenja o priznatom pravu iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja ili gubitka sposobnosti za rad, nastanka tjelesnog oštećenja ili smrti kao izravne posljedice zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju?
Ako se temeljem čl.27.st.3. ZOOP-a u potpunosti otklanja odgovornost osiguravajućeg društva na nadoknadu stvarne štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zbog rizika obuhvaćenih ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štete, da li je prebacivanje odgovornosti za štetu na vlasnika/korisnika vozila, slabije osobe iz ugovornog odnosa u skladu s čl. 22. i 26. ZOOP-a i sa pravnim stečevinama Europske unije?
3. Ako stvarne štete nema po gramatičkom tumačenju čl.27.st.3. ZOOP-a , a ima po čl. 27.st.1. u vezi s čl. 22. i čl. 26. ZOOP-a i ugovoru o osiguranju, da li je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje stavljen u neravnopravan položaj prema ostalim trećim osobama koje imaju pravo na naknadu štete u cijelosti odnosno u razmjeru do limita osigurane svote?
4. Da li stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog ozljede izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, ako je mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od mirovine zbog ozljede na radu?
5. Da li stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti razlika između pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu i invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog ozljede izvan rada, ako se na taj način protumači odredba 27.st.3. ZOOP-a, koja nije utvrđena po propisima o mirovinskom osiguranju, koja nije niti dospjela, niti ikome isplaćena, niti postoji dokaz o ispati ili je stvarna šteta-umanjenje imovine- stvarno isplaćen iznos po priznatom pravu iz mirovinskog osiguranja, a koji je dospio i postoji dokaz o isplati?“
3. Na prijedlog je odgovoreno. Tuženik traži trošak za sastav odgovora na prijedlog.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), Vrhovni sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP-a zbog četvrtog postavljenog pitanja, navedenog u izreci rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako i Revd-3585/2024-2 od 6. studenog 2024.).
5. Naime, shvaćanje iz pobijane odluke u suprotnosti je sa shvaćanjem izraženim u odluci ovog suda poslovni broj Rev-470/2022-2 od 28. ožujka 2023.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.
7. U odnosu na ostala postavljena pravna pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, prijedlog se smatra povučenim.
8. Temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučeno je o zahtjevu tuženika za trošak sastava odgovora ne prijedlog, te je zahtjev odbijen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje postupka.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa