REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3994/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srećku Ljubičić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Svjetlani Lidmila, odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-417/2022-4 od 20. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2360/2018 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-417/2022-4 od 20. ožujka 2023., se odbacuje, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-417/2022-4 od 20. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2360/2018 od 31. ožujka 2022., uz tvrdnju da je nezakonita.
2. U prijedlogu je postavila pravna pitanja, koja glase:
„1. Je li protustranka u ovom slučaju uopće mogla dati u najam predmetni stan na četvrtom katu bez ikakve suglasnosti predlagateljice, ili je nezakonito dala cijeli stan u najam bez ikakve suglasnosti predlagateljice?
2. Do kada u ovom slučaju traje pravomoćnost i ovršnost nezakonitih prvostupanjskih rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pp- 118/14 od 24. srpnja 2015. i rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2742/17?"
3. Može li se predlagateljicu na zakonit način biti iseljena i deposedirana iz cijeloga predmetnoga stana na četvrtom katu, ako je ona zakonska suvlasnica istoga te prema tome trebala bi biti i suposjednica prema stanju u zemljišnim knjigama i što je s predlagateljičinom suvlasničkim djelom predmetnoga stana na četvrtom katu predmetnoga stana koji pedladateljičin dio iznosi 41.76 m2 predmetnoga stana na četvrtom katu od površine 83,53 čm koliko iznosi idealni suvlasnički dio predlagateljice u četvrtom katu predmetnoga stana od ½ dijela?
4. Radi li se u ovom slučaju o povredi prava predlagateljice na suvlasništvo i suposjed i na povredu prava na dom?
5. Je li uopće protustranka mogla biti posredni suposjednik bez suglasnosti predlagateljice? a ako je mogla do kada traje ili je trajao taj posredni suposjed protustranke s obzirom da predlagateljica nije nikada bila suglasna s davanjem u najam bilo kojeg dijela stana?“.
3. U odnosu na navedena pravna pitanja tužiteljica smatra pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova kojim su njezin tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim, osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, te nezakonitim ocjenjuje ovršne isprave (koje u prijedlogu osporava), pri čemu niti ne tvrdi da o postavljenom pitanjima postoji različita praksa nižestupanjskih sudova, niti se u prijedlogu poziva na neku odluku drugostupanjskog ili vrhovnog suda RH u kojem bi o odlučnim činjenicama bilo izneseno drugačije pravno shvaćanje od onoga iznesenog u pobijanim odlukama.
4. Prijedlog je podnesen i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a jer u prijedlogu tužiteljica tvrdi da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike (pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom i pravo na pristup sudu) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to „pravo na dostojanstvo, pravo na dostojan život, pravo vlasništva, pravo na jednakost svih pred zakonom i pravo na dom te u konačnici i pravo na pravično i pravodobno suđenje.“.
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koju je protiv nje pokrenuo tuženik, koja se vodi pod brojem: Ovr-2742/2017 pred prvostupanjskim sudom, a na temelju ovršne isprave odnosno rješenja prvostupanjskog suda broj: Pp-118/2014 od 24. srpnja 2015., kojim je ovdje tužiteljici naloženo da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u vrijeme smetanja tako što će napustiti stan na četvrtom katu, vratiti staru ili staviti istovjetnu novu cilindar bravu i predati ovdje tuženiku ključeve od te nove brave.
9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti niti predlagatelj u odnosu na ta pitanja tvrdi da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti da shvaćanja drugostupanjskog suda o tim pitanjima odstupa od shvaćanja revizijskog suda, zbog čega bi trebalo ujednačavati sudsku praksu vezano za ta pitanja i pravilnost primjene materijalnog prava, čime zapravo tužiteljica osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
10. Iz navedenih razloga je u odnosu na postavljena pitanja prijedlog nije dopušten jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog čega je o prijedlogu u tom dijelu odlučeno na temelju čl. 389.a st. 1. ZPP-a.
11. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22), no kako, slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga suda, imajući u vidu sve navedeno tužiteljica nije učinila vjerojatnim povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno naprijed citiranih prava jer navodne povrede niti ne obrazlaže, već samo se samo paušalno poziva na takve povrede, te stoga u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u tom dijelu nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da podnositeljica prijedloga nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pojedino temeljno ljudsko pravo i to pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i na zaštitu prava vlasništva, sve u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
12.1. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje primarno vezana za donošenje presuda s precedantnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i prava na jednakost svih pred sudom. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bilo razlog za dopuštenje revizije.
12.2. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da joj je ujedno povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, a koje je zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
12.3. U odnosu na prigovore koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske odnosno pravo na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i povredu prava na dom, valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje vlasništva, jer odluke nižestupanjskih sudova očito da nisu nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne.
13. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.a st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, i u tom dijelu riješeno kao u izreci.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
