REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4814/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Bani 110, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Edisi Nasup, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv odluke Županijskoga suda u Rijeci poslovni broj Gž-734/2021-13 od 25. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-221/2019 od 5. veljače 2021., na sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude i rješenja sadržanog u odluci Županijskoga suda u Rijeci poslovni broj Gž- 734/2021-13 od 25. srpnja 2024., kojom je potvrđena prvostupanjska odluka.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužiteljica kao predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pitanja koja ona ocjenjuje važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i to:
„Da li sud može odbiti dio tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete koji je postavljen prema nalazu i mišljenju vještaka, koje vještake je odredio sam sud, koji su utvrdili odlučne činjenice vezano za kvalifikatorne okolnosti, na koji nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale prigovora, a visina iznosa je postavljena temeljem važećih orijentacijskih kriterija, pa se tako sud upustiti u ocjenu odlučnih činjenica za koje nema stručna znanja a radi kojih je i odredio vještake ?
Da li može sud kod odlučivanja o troškovima postupka kada je jedna stranka uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva ( 4,25% ) odlučiti da se troškovi obračunaju prebijanjem bez da se obrazloži razloge tomu kroz načelo razmijernosti, što je praksa suda za ljudska prava, tj. da li se time teži suzbijanju neutemeljenog parničenja i da li se postiže legitiman cilj u sprječavanju postavljanja neosnovano visokih odštetnih zahtjeva ?
Da li sud može odlučiti da se trošak obistini prebijanjem u situaciji kada jedna stranka uopće i nije popisala trošak, a niti na njega ima pravo, što je pretpostavka iz čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a ?
Da li sud mora odlučiti o čitavom popisanom trošku jer o dijelu troška koji je popisan ( 4.567,00 kn ) uopće nije odlučeno, te da li je to bitna povreda ZPP-a ?“.
5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povreda prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, uz zahtjev za naknadu troškova postupka.
6. Predlagateljica se u prijedlogu poziva na ovosudnu sudsku praksu i odluke Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP).
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, ESLJP ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
8. U navedenom smislu predlagateljica ne naznačuje na adekvatan način da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Kada se poziva na praksu ovog suda i ESLJP, ona se poziva na odluke koje nisu donesene u usporedivim pravnim situacijama. Prvim pitanjem predlagateljica problematizira visinu dosuđene pravične novčane naknade. Na to valja reći da je pitanje visine te naknade toliko individualizirano da se ne može podvoditi pod bilo kakvu sličnu činjeničnu situaciju, tako da je u svojoj biti to pitanje činjenične naravi i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. U odnosu na ostala pitanja vezana uz troškove postupka ta odluka je sukladna odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i nema potrebe za intervencijom ovog suda (u odnosu na treće pitanje) odnosno (u odnosu na drugo pitanje) sukladna odredbi st. 5 tog članka, a primjena koje odredbe je ovisna o okolnostima pojedine procesnopravne situacije. Konačno, u odnosu na četvrto pitanje treba reći da je točno da bi bilo potrebno kod odlučivanja o troškovima postupka, ako sud utvrdi da je zahtjev za naknadu troškova samo djelomično osnovan, dio ostalog zahtjeva odbiti (navođenjem točnog iznosa koji se odbija). Međutim dugogodišnje i stabilna praksa sudova je da se izrekom nalaže samo naknada onog afirmativnog dijela s kojim je stranka uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a da se za preostali dio uzima da je odbijen. Naime, i u starijoj sudskoj praksi postavilo se pitanje o pravnoj prirodi podneska stranke kojim pobija odluku zbog toga što njezin zahtjev za naknadu troškova nije u cijelosti usvojen, a u odluci o naknadi troškova nije uopće navedeno da se dio zahtjeva za naknadu troškova odbija. Dvojba je bila u tome je li tu riječ o žalbi protiv odluke ili o prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka. Ona je riješena na način da ako se iz odluke može zaključiti da je sud odlučio o ukupnim troškovima postupka, podnesak stranke kojim odluku pobija zbog toga što njen zahtjev za naknadu parničnih troškova nije u cijelosti usvojen, smatra se žalbom, iako odluka o troškovima ne sadrži odbijajući dio (Savjetovanje od 15. i 16. svibnja 1985. (PSP 28 -85, Vidi i: Naša zakonitost 9-10 1989, str.1073). U tom smislu i ovaj sud u odluci broj: Rev-1291/08-2 od 17. ožujka 2010. Dakle, praksa je da stranka koja nije uspjela sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova u ostvarenju svojih prava nije dužna predložiti donošenje dopunske odluke o troškovima postupka, jer se ne smatra da je sud propustio odlučiti o dijelu tog zahtjeva (pod pretpostavkom pravilnog obrazloženja odluke u tom dijelu) te stranka može pobijati žalbom odluku u dijelu odluke o trošku s kojim nije uspjela u sporu. Stoga, odgovorom na to pitanje predlagateljica ne bi došla u povoljniju pravu situaciju. Isto tako predlagateljica nije u odnosu na to pitanje naznačila suprotnu praksu sudova.
9. Zato je ocijenjeno da u prijedlogu nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP, radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
