REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1072/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv tuženika TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-927/2022-3 od 17. studenoga 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-398/2019-40 od 2. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10,000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 9.925,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.659,03 eura (toč. I.). Ujedno je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 499,36 eura (toč. II.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1104/2023-2 od 22. ožujka 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„U situaciji kada tužitelj temelji zahtjev na ispravi koja nije isprava u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku (javna isprava ili javno ovjerovljena isprava), na kome je teret dokaza glede istinitosti sadržaja te isprave, na tužitelju ili tuženiku?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tuženika nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Prvostupanjski sud utvrdio je na temelju izvedenih dokaza da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-766/2011 utvrđeno da je ništetan Ugovor o zajmu zaključen između parničnih stranaka 11. lipnja 2022., te da ne proizvodi pravne učinke, te da se stvari radi o prividnom ugovoru, kao i da tužitelj nije predao tuženiku utuženi iznos na temelju Ugovora o zajmu ovjerenog kod javnog bilježnika 11. lipnja 2002.
Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari na strani tužitelja te da isti do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je utuženi iznos predao tuženiku, radi čega je na temelju čl. 221.a ZPP i čl. 104. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) odbio tužbeni zahtjev.
9. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu zaključujući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio predmetni Ugovor o zajmu prividnim ugovorom, budući da isto ne proizlazi iz sadržaja presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 6359/2013-2 od 10. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-766/2011 od 19. ožujka 2013.
Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje da iz čl. 1. Ugovora o zajmu slijedi da je prilikom sklapanja tog Ugovora tužitelj predao tuženiku iznos od 10.000,00 eura („Zajmodavac pozajmljuje zajmoprimcu iznos od 10.000,00 eura, na dan potpisa ovog ugovora, što zajmoprimac potvrđuje svojim potpisom“), te da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da mu novac nije isplaćen, radi čega je dužan tužitelju vratiti utuženi iznos. 10. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.
11. Sukladno odredbi čl. 104. st. 1. ZOO u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
12. U konkretnom slučaju treba poći od nižestupanjskog utvrđenja da je predmetni ugovor o zajmu potpisan i da njegov sadržaj glasi da tužitelj pozajmljuje tuženiku iznos od 10.000,00 eura, na dan potpisa tog ugovora, što tuženik kao zajmoprimac potvrđuje svojim potpisom, kao i utvrđenja da se ne radi o prividnom ugovoru.
13. Stoga je u okolnostima konkretnog slučaja na tuženiku teret dokaza da ugovor nije ispunjen, jer privatna isprava, u ovom slučaju ugovor o zajmu je valjano dokazno sredstvo, pa iako ona ne dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje (čl. 230. ZPP), treba posebno cijeniti taj dokaz u sklopu svih provedenih dokaza. Navedeno je i odgovor na postavljeno pitanje u reviziji.
14. Tako je i drugostupanjski sud cijenio sadržaj odredbi samog ugovora o zajmu u sklopu s ostalim provedenim dokazima i utvrđenjem da je predmetni ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika, ali i da se ne radi o prividnom ugovoru, te da predmetni ugovor ne proizvodi pravne učinke.
15. Kako je ovaj revizijski sud utvrdio da razlog zbog kojeg je revizija podnesena, i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječe na donošenje drukčije odluke, to je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
