REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4894/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-809/2023-3 od 26. srpnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-255/2023-13 od 21. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-809/2023-3 od 26. srpnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-255/2023-13 od 21. kolovoza 2023. u odnosu na pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava kojim je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
A) Postupovnopravna pitanja
„a. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?
b. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?
c. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?
B) Materijalnopravna pitanja
(i) Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?
(ii). Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a, odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?
(iii). Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
(iv). Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?
(v.) U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?"
2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog.
3. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenih pravnih pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda izraženom u revizijskim odlukama: Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022, a ovaj je sud već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd-2712/2024-2 od 16. srpnja 2024. i drugima).
5. Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, niti bi u odnosu na odluke suda Europske unije na koje se poziva predlagatelj trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede njegovog temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to načelo jednakosti oružja i pravo na pravično suđenje.
8. Međutim, tuženik u prijedlogu ne navodi u čemu se sastoji povreda načela jednakosti oružja odnosno na koji način je počinjena povreda tog načela niti koja je to povreda parničnog postupka ili materijalnog prava učinjena kojom bi mu bilo povrijeđeno načelo jednakosti oružja ili pravo na pravično suđenje osim što u okviru postavljenih pitanja obrazlaže zašto smatra da je materijalno pravo u ovom predmetu pogrešno primijenjeno pri čemu je ovaj sud u okviru odgovora na postavljena pitanja pod točkom 4. ovog rješenja već odgovorio da su nižestupanjski sudovi postupili u skladu s postojećom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
9. Nadalje, tuženik u prijedlogu ne navodi na koji način mu je onemogućeno dokazivanje, a budući da su presude obrazložene te ne proizlazi da su nerazumne, tužitelj nije učinio vjerojatnim niti da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
10. Stoga, prema ocjeni vijeća predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
