1                             Poslovni broj: I Kž-422/2023-4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: I Kž-422/2023-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. Č. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 8. studenog 2023. broj Kv I-33/2023-3 (K-2/2020.), u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba osuđenog M. Č.kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Rijeci je odbio kao neosnovan zahtjev osuđenog M. Č. za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka, dovršenog presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-2/2020. od 13. srpnja 2020., preinačenom u odluci o sigurnosnoj mjeri presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 492/2020. od 9. veljače 2021., a kojom je M. Č. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

2. Protiv tog rješenja podnio je žalbu osobno osuđeni M. Č., a iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da se pobijano rješenje preinači i izrekne mu se blaža kazna.

 

3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u svezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Osuđenik u žalbi ističe kako je u zahtjevu za nepravu obnovu naveo, kao novonastale okolnosti, određene psihičke smetnje koje su se pojavile kod njegov mlt. kćerke N. Č., a zbog kojih je provedena medicinska obrada djeteta na Zavodu za neurologiju i dječju psihijatriju, Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra R., kojom je utvrđeno specijalističkim pregledom 22. rujna 2023. da dijete boluje od anksioznosti zbog odvajanja u djetinjstvu. Za navedeno posjeduje medicinsku dokumentaciju koju je dostavio Županijskom sudu u Rijeci. Sljedeća novonastala okolnost koju je naveo je znatno pogoršanje materijalne i ekonomske situacije obitelji zbog njegove nemogućnosti privređivanja i ostvarivanja materijalnih sredstava za život, a istovremeno znatno povećanih troškova i izdataka koji su nastali nakon rođenja djeteta. Nadalje je naveo kako je supruga zbog svega bila prisiljena podizati kredite zbog uzdržavanja obitelji, pa se sada nalaze u vrlo teškoj materijalnoj situaciji i ne ostaje im dovoljno sredstava za nužne troškove uz izuzetno skroman život.

 

6. Smatra kako dio obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda, gdje se navodi kako novonastale okolnosti nisu od značaja obzirom na težinu kaznenog djela nije osnovan, jer da su težina kaznenog djela kao i posljedice već uzete u obzir prilikom donošenja presude te se poziva na odredbu članka 47. KZ/11. koja se odnosi na odmjeravanje kazne.

 

7. Po ocjeni Visokog Kaznenog suda Republike Hrvatske., pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan zahtjev osuđenika za preinačenje pravomoćne presude bez obnove, a za svoju odluku dao je jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8. Prije svega, treba naglasiti da se na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Prvostupanjski je sud, razmotrivši novonastale okolnosti na koje se osuđenik poziva u zahtjevu za nepravu obnovu kaznenog postupka, osnovano zaključio da iste nisu takve prirode da bi očito dovele do blaže osude i da su postojale u vrijeme izricanja presude.

 

9. Naime, prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, prvostupanjski i drugostupanjski sud cijenili su osuđeniku kao olakotne okolnosti dotadašnju neosuđivanost, kao i da je zbog ove nesreće bio u tretmanu psihijatra te da mu je dijagnosticirana akutna reakcija na stres i posttraumatski poremećaj, dok su mu kao otegotne okolnosti cijenjene grubo kršenje prometnih propisa, budući je vozio više nego dvostruko brže od dozvoljene brzine na tom dijelu ceste i da su u prometnoj nesreći još dvije osobe zadobile teške i dvije lake tjelesne ozljede. Cijeneći navedene okolnosti, osuđenika je osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a koja predstavlja zakonski minimum za ovo kazneno djelo.

 

10. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako je pogoršanje materijalne situacije u obitelji osuđenika posljedica koja se nužno dogodi kada jedan član obitelji završi na izdržavanju kazne zatvora, a isto tako, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, životno je da se kod svakog djeteta, koje je privremeno odvojeno od jednog od roditelja, javljaju određene reakcije, pa i anksioznost jer ta okolnost za dijete predstavlja jednu novu situaciju u kojoj se do sada nije našlo.

 

11. No, unatoč novonastalim okolnostima koje je iznio osuđenik, kao što je već ranije navedeno, sud prvog stupnja adekvatno i pravilno je analizirao i ocijenio sve okolnosti na koje se poziva žalitelj u zahtjevu za nepravu obnovu, kao i težinu kaznenog djela i kaznu koja mu je izrečena u postupku, te donio pravilnu odluku koju je u cijelosti valjano obrazložio, a iznesena argumentacija nije s uspjehom dovedena u sumnju navodima žalbe.

 

12. Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

Zagreb, 19. prosinca 2023.