REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1438/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-614/23-2 od 27. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-70/20-27 od 30. srpnja 2020., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-614/23-2 od 27. listopada 2023. i Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-70/20-27 od 30. srpnja 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju, na ime razlike neisplaćene naknade za troškove prijevoza, isplati iznos od 46.817,58 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pobliže navedenim u izreci presude (točka 1. izreke), odbijen je podredni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.891,58 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pobliže navedenim u izreci presude (točka 2. izreke) te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 11.750,00 kn sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2020. pa do isplate (točka 3. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud, rješenjem poslovni broj Revd-424/2024-2 od 8. svibnja 2024., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje se odnosi na umanjenje troškova prijevoza u okolnostima kada se radnik nalazi na godišnjem odmoru odnosno u slučajevima kada ne putuje na posao.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza na posao na relaciji Rijeka - Vodnjan - Fažana i obratno za vrijeme od 13. rujna 2011. do 1. veljače 2014., osim za ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2012. kada se tužitelj nalazio na školovanju.
9. Polazeći od nesporne činjenice da je tužitelju rješenjem tuženice od 18. listopada 2006. priznato pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji Rijeka - Vodnjan - Fažana i obratno prema cijeni mjesečne autobusne karte, sukladno odredbi čl. 178. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOSRH) i čl. 2. st. 3. Pravilnika o naknadi troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji („Narodne novine“, broj 141/04 i 22/05 - dalje: Pravilnik) prvostupanjski sud prihvaća glavni tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:
- da tužitelju, sukladno navedenom rješenju, pripada pravo naknade troškova prijevoza na posao i s posla u visini mjesečne karte koja iznosi 2.860,80 kn na relaciji Rijeka - Vodnjan - Fažana;
- da je tužitelju isplaćena naknada za prijevoz na bazi cijene mjesečne karte, umanjene s razmjernim brojem provedenih dana na radu;
- da tužitelj nije koristio gradski prijevoz za odlazak na posao i obratno;
- da je mjesečna karta, karta s kojom korisnik može putovati neograničeni broj puta računajući čak na dnevnoj osnovi i stoga ovakva mjesečna karta ima svoju vrijednost te je prihvaćen izračun vještaka prema kojem tužitelju pripada razlika između cijene mjesečne karte u spornom razdoblju i stvarno isplaćenog iznosa na ime troškova prijevoza za sve mjesece bez obzira na korištenje godišnjeg odmora s obzirom da nema upute kako umanjiti mjesečnu kartu kada se koristi godišnji odmor. 10. Drugostupanjski sud u ponovnom suđenju (nakon ukidne odluke ovog suda broj Rev-998/2021-2 od 18. travnja 2023.) prihvaća utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva ukazujući da je tužitelju rješenjem tuženice od 18. listopada 2006. priznato pravo na naknadu putnih troškova prijevoza na posao i s posla prema cijeni mjesečne autobusne karte pa kako je to rješenje postalo pravomoćno da se sud u parničnom postupku više ne može upuštati u ocjenu pravilnosti i zakonitosti takvog rješenja i isto obvezuje tuženicu kao poslodavca isplaćivati tužitelju naknadu troškova u skladu s tim rješenjem. Drugostupanjski sud iznosi shvaćanje da je normalno da korisnik putne karte prije korištenja mora kupiti kartu da bi mogao koristiti troškove prijevoza, pa da stoga ne postoji mogućnost umanjivati troškove prijevoza za one dane kad se tužitelj nalazio na poslu, primjerice za dežurstva, straže, rada na terenu jer je njemu taj trošak nastao neovisno od činjenice je li doista taj dan i koristio prijevoz ili ne.
11. Osnovano tuženica ističe da drugostupanjski sud nije postupio prema ukidnoj odluci ovog suda u kojoj je jasno rečeno koja sporna pitanja bi trebalo raspraviti, odnosno utvrditi i ocijeniti.
12. Naime, kako je to već navedeno u ukidnoj odluci ovog suda i odgovoreno na postavljena pitanja, tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u skladu s rješenjem donesenim od strane tuženice, dakle u visini mjesečne cijene karte, no poslodavac ima pravo umanjiti isplatu u cijelosti ili djelomično u slučaju kada se radnik nalazi na bolovanju, godišnjem odmoru, odnosno kada koristi slobodne dane, kao i u drugim slučajevima kada ne putuje na posao iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog uobičajenog rasporeda obavljanja službe. To znači da se tužitelju naknada za prijevoz ne može umanjivati za one dane kada se tužitelj nalazio na poslu, primjerice za vrijeme dežurstva, straže, rada na terenu.
13. U pobijanoj odluci i nadalje su izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje je ovaj sud označio važnim u ranijoj ukidnoj odluci ovoga suda, a odnosi se na utvrđenja je li tužitelju umanjenje naknade za prijevoz vršeno za vrijeme godišnjeg odmora i za vrijeme kada se isti nalazio na dežurstvu, straži ili na terenu, ili je to umanjenje vršeno samo za dane kada djelatna vojna osoba ne putuje i ne obavlja svoje dužnosti i nema trošak prijevoza na posao i s posla kao i način na koji je tuženica vršila umanjenje isplate troškova prijevoza. Pri tomu je, uz utvrđenje da tužitelj nije koristio gradski prijevoz, dakle nije unaprijed kupovao mjesečnu kartu za autobus, neodlučno shvaćanje nižestupanjskih sudova o karakteru mjesečne karte s kojom korisnik može putovati neograničeni broj puta.
14. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženica naknadu troškova prijevoza obračunavala na način da je cijenu mjesečne karte dijelila s „brojem stvarnih radnih dana u mjesecu“, a potom ih množila s brojem dana koje je tužitelj radio, ali u nije utvrđeno što čini „broj stvarnih radnih dana u mjesecu“ odnosno podrazumijeva li to dane kada se tužitelj nalazio na dežurstvu, straži ili terenu, za koje dane tuženica ne može umanjivati naknadu za prijevoz.
15. Prema odredbi čl. 2. st. 5. Pravilnika djelatnoj vojnoj osobi neće se isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla.
16. Iz obrazloženja presuda nižestupanjskih sudova proizlazi da sudovi nisu pravilno primijenili čl. 2. st. 5. Pravilnika jer su tužitelju dosudili razliku između mjesečne karte i iznosa koje je tuženik isplatio tužitelju za sve mjesece i bez obzira na korištenje godišnjeg odmora, iako je navedenom odredbom Pravilnika isključena isplata naknade troškova prijevoza za vrijeme godišnjeg odmora te jasno određeno u kojim slučajevima će se u cijelosti ili djelomično umanjiti naknada troškova prijevoza pri čemu se tužitelju naknada za prijevoz ne može umanjivati za one dane kada se tužitelj nalazio na poslu, primjerice za vrijeme dežurstva, straže, rada na terenu, makar u te dane nije putovao na posao, a koje shvaćanje je ovaj sud izrazio i u naprijed navedenoj ukidnoj odluci. Time je ujedno i odgovoreno na postavljeno pitanje.
17. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
18. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci, kao i u ranijoj ukidnoj odluci ovog suda broj Rev-998/2021-2 od 18. travnja 2023.
19. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
