REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1886/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KIJAC NEKRETNINE d.d. Omišalj, Poje 1, OIB 36063948499, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-286/2022-21 od 17. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-286/2022-21 od 17. studenoga 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 32.750,00 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-286/2022-21 od 17. studenoga 2023. u pobijanoj točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.990,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenoga 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-286/2022-21 od 17. studenoga 2023. u dijelu točke II. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 38.821,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i rješava:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 38.821,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenoga 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio ispravak zemljišno-knjižnog upisa u zemljišnoj knjizi na temelju kojeg se tuženik uknjižio kao vlasnik na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Njivice, uz nalog Općinskom sudu u Crikvenici, Stalnoj službi u Krku, zemljišnoknjižnom odjelu u Krku da briše tu uknjižbu i uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi nevaljalim zemljišno-knjižni upis u zemljišnoj knjizi na temelju kojeg se tuženik uknjižio kao vlasnik na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice uz nalog Općinskom sudu u Crikvenici, Stalnoj službi u Krku, zemljišnoknjižnom odjelu u Krku da briše tu uknjižbu i uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje (točka II. izreke).

2. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba u dijelu kojim je tužitelj tražio od tuženika da mu plati iznosa od 8.040.812,26 EUR / 60.583.500,00 s kamatama (točka I. izreke rješenja). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 40.811,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke rješenja).

3. Pobijanu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju izvedenih dokaza, a nakon što je utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet spora. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbe Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte („Narodne novine“ broj 42/90; dalje: ZOJPINA) te Zakona o izmjenama zakona kojim su osnovana javna poduzeća („Narodne novine“ broj 61/91).

4. Budući da se tužitelj prije podnošenja tužbe za isplatu novčane naknade tržišne vrijednosti nekretnine u iznosu od 8.040.812,26 EUR, nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora, prvostupanjski sud je taj dio tužbe odbacio (čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP).

5. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Utvrđeno je da je vrijednost predmeta spora iznosi 101.000,00 kn za svaki od (dva) zahtjeva.

6. Protiv ove presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima, s prijedlogom da ih drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Tužitelj je u žalbi ponovio sve razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Tužitelj je tako ponovio da je vlasništvo na nekretninama koje su predmet spora stekao putem svojih pravnih prednika. Prema njegovom mišljenju, prvostupanjski sud je bio pristran u odlučivanju zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, odbijanja njegovih prijedloga za saslušanjem svjedoka, očevida, vještačenja, kao i uvida u sve predložene Z-spise. Tužitelj smatra i da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Tužitelj se protivio i odluci o parničnim troškovima.

8. Tužiteljeva žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o parničnim troškovima.

9. Nakon što su pobijana presuda i rješenje ispitani na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su oni pravilni i zakoniti, osim u dijelu odluke o parničnim troškovima.

10. O žalbi protiv pobijane presude:

11. U ovoj pravnoj stvari, tužitelj je podnio tužbu radi ispravaka pogrešnog upisa na temelju kojeg se tuženik uknjižio kao vlasnik na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice, uz uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja.

12. Ako sud ne nađe osnovanim ovaj (glavni) tužbeni zahtjev, tužitelj je zatražio da se utvrdi nevaljalim upis na temelju kojeg se tuženik uknjižio kao vlasnik na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice,, uz uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja.

13. Među strankama je sporno postojanje valjane pravne osnove za tužiteljevo stjecanje prava vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Njivice?

14. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev (i glavni i drugi, eventualni zahtjev) u cijelosti, jer je utvrdio da tužitelj nije dokazao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama.

15. Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze ovaj sud u potpunosti dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva (i glavnog zahtjeva i drugog eventualnog zahtjeva). Ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude čije obrazloženje sadrži valjane razloge i ocjenu izvedenih dokaza, kao što prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje. Zato se ovaj sud ujedno poziva i na pravilno obrazloženje pobijane presude.

16. I pored toga za dodati je da i po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao neprekinuti slijed stjecanja prava vlasništva spornih nekretnina od njegovih pravnih prednika, budući da nije dokazao da su se nekretnine nalazile u bilanci INA-Industrija nafte, u skladu s odredbama čl. 4. i 5. ZOJPINA-a. Tužitelj nije dokazao ni da su sporne nekretnine procijenjena u kapital njegovog pravnog prednika. Te činjenice uopće ne proizlaze iz rezultata izvedenih dokaza. Zato se tužitelj ne može pozivati ni na predmnijevu iz odredbe čl. 362. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV).

17. S tim u vezi, za ukazati je da nije tuženik bio taj koji je trebao dokazati da sporne nekretnine nisu ušle u bilancu poduzeća INA-Industrija nafte, već je tužitelj bio dužan dokazati da su sporne nekretnine ušle u bilancu poduzeća INA-Industrija nafte. Dakle, teret dokazivanja takvih činjenica bio je na tužitelju (čl. 219. st. 1. ZPP-a). No tužitelj to nije uspio dokazati odgovarajućim dokazima. Zbog toga i ovaj sud smatra da daljnji prijenosi spornih nekretnina u korist DINA Petrokemija d.d., Omišalj, zatim na društvo Polimeri d.o.o. pa na društvo Dioki d.d., nemaju pravnu osnovu u zakonom propisanoj pretvorbi društvenog vlasništva. To upravo iz razloga što sporne nekretnine nisu bile obuhvaćene pretvorbom na temelju odredbi ZOJPINA-a, u vezi s čl. 390.a ZV-a. Posljedično, sporne nekretnine nisu bile unesene ni u tužiteljev temeljni kapital na temelju Ugovora o unosu nekretnina od 19. prosinca 2002. od strane društva Dioki d.d. Zagreb, kao tužiteljevog osnivača.

18. Ni tužiteljevo ukazivanje da je sporne nekretninu stekao u dobroj vjeri (čl. 124. st. 1. ZV-a), ne popravlja njegov pravni položaj u ovoj pravnoj stvari. Onaj tko tvrdi da je u dobroj vjeri stekao nekretninu ili neko stvarno pravo, mora tu činjenicu i dokazati. No u ovom slučaju tužitelj za vrijeme trajanja ove parnice nije dokazao činjenicu da je bio u dobroj vjeri prilikom stjecanja spornih nekretnina, upravo zbog statusne povezanosti s pravnim prednicima, koja seže sve do pretvorbe i navodnog stjecanja nekretnine.

19. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev (i glavni i drugi, eventualni zahtjev) u cijelosti.

20. Ovaj sud nije našao povrede odredaba parničnog postupka na koje se tužitelj pozvao u žalbi. Sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a). Upravo je tako odlučio i prvostupanjski sud kada nije izveo tužiteljeve dokaze saslušanjem niza svjedoka, očevidom i vještačenjem kao i uvidom u sve predložene Z-spise. Uostalom, izvođenjem tih pobrojanih dokaza, u ovoj pravnoj stvari ne bi se doprinijelo dokaznom postupku. To ne bi bilo od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Zato ovaj sud ne nalazi ni propuste u postupanju prvostupanjskog suda prilikom izvođenja dokaza (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a).

21.Tužitelj je u više navrata u žalbi ukazao da su mu pobijanom presudom povrijeđena ljudska prava i da je s njom dovedena u pitanje sigurnost pravnog poretka i vladavina prava. Pobrojani žalbeni razlozi se u posljednje vrijeme učestalo koriste tamo gdje treba i ne treba, oslanjajući se na određene odluke Ustavnog suda ili odluke Europskog suda. Čini se da je najpopularniji među njima „(ne)jednakost oružja“, po ocjeni ovog suda sasvim neprimjereni termin u parničnim postupcima. Primjeni svih ovih razloga koje tužitelj koristi sa svrhom dovođenja u pitanje pravilnosti i zakonitost pobijane odluke u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud zaista ne nalazi mjesta.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

23. O žalbi protiv pobijanog rješenja:

24. Cijeneći rezultate provedenog postupka, i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno odlučio odbaciti tužbu u dijelu kojim je tužitelj tražio od tuženika da mu plati iznosa od 8.040.812,26 EUR / 60.583.500,00 s kamatama. Za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. 25. Naime, osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske (ovdje tuženik) dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske s time da taj zahtjev mora sadržavati sve što mora sadržavati i tužba (čl. 186.a ZPP-a). U ovom slučaju, tužitelj nije dokazao da se prije podnošenja tužbe za isplatu novčane naknadu tržišne vrijednosti nekretnine u iznosu od 8.040.812,26 EUR, obratio nadležnom državnom odvjetništvu za mirno rješenje spora.

26. Suprotno tužiteljevom mišljenju, činjenica da su se on i tuženik nalazili u višegodišnjem zemljišno knjižnom ispravnom postupku nije od utjecaja na tužiteljev zahtjev za isplatu novčane naknade u iznosu od 8.040.812,26 EUR. Takav zahtjev predstavlja sasvim novi zahtjev, pravno neovisan o ispravnom postupku. Zato je i postojala tužiteljeva obveza da se, prije podnošenja tužbe, obrati nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

28.O žalbi protiv odluke o parničnim troškovima:

29. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima dosuđenim troškovima postupka tuženiku, tužitelju nije ograničen pristup sudu i povreda njegovih konvencijskih prava sukladno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Pravna stajališta i činjenično stanje zauzeto u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu N i I protiv Republike Hrvatske, na kojeg se tužitelj poziva, nisu primjenjiva u ovome slučaju. Osim što je pravo na naknadu troškova propisano odredbom čl. 163. ZPP-a, njime se ne onemogućuje niti otežava pravo stranke na pristup sudu. Ovo iz razloga što je te troškove dužna platiti samo i isključivo stranka koja je izgubila spor. Time se strankama koje su u pravu i koje osnovano tuže državu ne onemogućuje niti otežava pristup sudu. Naprotiv, s obzirom na to da se troškovi Državnog odvjetništva plaćaju iz državnog proračuna, nema nikakve logike niti osnova da troškovi neosnovanih tužbi padaju na teret poreznih obveznika, umjesto na teret onoga tko je te troškove i uzrokovao.

30. Ipak, pobijana odluka o troškovima postupka nije u potpunosti pravilna i zakonita. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja visine troškova zaboravio da je upravo sam, svojom odlukom, uvažavajući tuženikov prigovor previsokoj vrijednosti predmeta spora, utvrdio da je vrijednost predmeta ovog spora (za svaki od zahtjeva) po 101.000,00 kn / 13.405,00 EUR, tj. ukupno 202.000,00 kn / 26.810,00 EUR. Zato, primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, tuženiku pripadaju slijedeći troškovi za zastupanje: za sastav odgovora na tužbu iznos od 497,50 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), za sastav podneska od 30. studenoga 2022. i 30. kolovoza 2023. iznos od po 497,50 EUR za svaki (Tbr. 8. t. 1. OT), za zastupanje na ročištu 2. listopada 2023. iznos od 497,50 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), što ukupno iznosi 1.990,00 EUR. Taj iznos i pripada tuženiku.

31. Slijedom navedenog, pobijana odluka o troškovima iz točke II. izreke rješenja je potvrđena u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.990,00 EUR (čl. 380. st. 2. ZPP-a). U dijelu kojim je tuženik zahtijevao naknadu parničnih troškova u iznosu od 38.821,84 EUR, pobijana odluka o troškovima je preinačena odbijanjem tog djela tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova, kao neosnovanog (čl. 373. ZPP-a).

32. Kako je tužitelj uspio s pravnim lijekom samo u razmjerno neznatnom dijelu, on nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac