REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-374/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić, Fruk Morina, u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1109/2022-2 od 23. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga suda u Puli - Pola, poslovni broj P- 333/2021-24 od 26. srpnja 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja se prihvaća te se preinačuje presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1109/2022-2 od 23. ožujka 2023. u:

- dijelu točke I. izreke kojim je preinačena točka III. izreke presude Općinskog suda u Puli - Pola broj P-333/2021-24 od 26. srpnja 2022. za dosuđeni iznos od 248,72 EUR (1.873,96 kuna) dosuđenim zakonskim zateznim kamatama, i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P-333/2021-24 od 26. srpnja 2022. u:

- dijelu točke III. izreke kojem je naloženo tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju NL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, iznos od 248,72 EUR (1.873,96 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to: na iznos od 4,15 EUR (31,28 kuna) od 1. listopada 2005. do isplate, na iznos od 1,78 EUR (13,42 kuna) od 1. studenoga 2005. do isplate, na iznos od 3,72 EUR (27,24 kuna) od 1. prosinca 2005. do isplate, na iznos od 3,62 EUR (27,27 kuna) od 1. siječnja 2006. do isplate, na iznos od 2,84 EUR (21,43 kuna) od 1. veljače 2006. do isplate, na iznos od 0,79 EUR (5,93 kuna) od 1. veljače 2006. do isplate, na iznos od 6,77 EUR (51,03 kuna) od 13. studenoga 2008. do isplate, na iznos od 9,83 EUR (74,06 kuna) od 14. siječnja 2009. do isplate, na iznos od 12,03 EUR (90,65 kuna) od 14. veljače 2009. do isplate, na iznos od 13,03 EUR (98,21 kuna) od 25. travnja 2009. do isplate, na iznos od 10,47 EUR (78,89 kuna) od 25. travnja 2009. do isplate, na iznos od 11,00 EUR (82,87 kuna) od 13. svibnja 2009. do isplate, na iznos od 6,74 EUR (50,75 kuna) od 13. lipnja 2009. do isplate, na iznos od 3,60 EUR (27,14 kuna) od 11. srpnja 2009. do isplate, na iznos od 4,44 EUR (33,43 kuna) od 15. kolovoza 2009. do isplate, na iznos od 6,09 EUR (45,89 kuna) od 11. rujna 2009. do isplate, na iznos od 5,95 EUR (44,80 kuna) od 10. listopada 2009. do isplate, na iznos od 4,27 EUR (32,19 kuna) od 11. studenoga 2009. do isplate, na iznos od 7,41 EUR (55,85 kuna) od 12. prosinca 2009. do isplate, na iznos od 9,93 EUR (74,80 kuna) od 12. siječnja 2010. do isplate, na iznos od 13,50 EUR (101,75 kuna) od 19. veljače 2010. do isplate, na iznos od 12,69 EUR (95,62 kuna) od 14. travnja 2010. do isplate, na iznos od 17,55 EUR (132,21 kuna) od 12. svibnja 2010. do isplate, na iznos od 16,63 EUR (125,32 kuna) od 12. svibnja 2010. do isplate, na iznos od 18,42 EUR (138,82 kuna) od 15. lipnja 2010. do isplate, na iznos od 33,97 EUR (255,95 kuna) od 16. srpnja 2010. do isplate i na iznos od 7,59 EUR (57,16 kuna) od 14. kolovoza 2010. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se utvrđuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu i za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana;

- u točki IV. izreke

II. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju NL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], po osnovi troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije ukupan iznos od 187,50 EUR, dok se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu daljnjeg troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od 562,00 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđena ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu broj 114-50-2978409 zaključenog između tužitelja i tuženice 3. kolovoza 2005., u dijelu koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora" pa je odlučeno da navedena odredba, kao i sve kasnije izmjene tih odluka ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. Nadalje je u točki II. izreke utvrđena ništetnom i odredba Ugovora o kreditu broj 114-50-2978409 zaključenog 3. kolovoza 2005. sadržana u članku 1. koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja", u odredbi članka 7. koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke", te je ujedno presuđeno da navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. U točki III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF iznos od 13.703,79 kuna (1.818,80 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče: na iznos od 31,28 kuna od 1. listopada 2005. do isplate, na iznos od 13,42 kuna od 1. studenoga 2005. do isplate, na iznos od 27,24 kuna od 1. prosinca 2005. do isplate, na iznos od 27,27 kuna od 1. siječnja 2006. do isplate, na iznos od 21,43 kuna od 1. veljače 2006. do isplate, na iznos od 5,93 kuna od 1. ožujka 2006. do isplate, na iznos od 51,03 kuna od 13. studenoga 2008. do isplate, na iznos od 74,06 kuna od 14. siječnja 2009. do isplate, na iznos od 90,65 kuna od 14. veljače 2009. do isplate, na iznos od 98,21 kuna od 25. travnja 2009. do isplate, na iznos od 78,89 kuna od 25. travnja 2009. do isplate, na iznos od 82,87 kuna od 13. svibnja 2009. do isplate, na iznos od 50,75 kuna od 13. lipnja 2009. do isplate, na iznos od 27,14 kuna od 11. srpnja 2009. do isplate, na iznos od 33,43 kuna od 15. kolovoza 2009. do isplate, na iznos od 45,89 kuna od 11. rujna 2009. do isplate, na iznos od 44,80 kuna od 10. listopada 2009. do isplate, na iznos od 32,19 kuna od 11. studenoga 2009. do isplate, na iznos od 55,85 kuna od 12. prosinca 2009. do isplate, na iznos od 74,80 kuna od 12. siječnja 2010. do isplate, na iznos od 101,75 kuna od 19. veljače 2010. do isplate, na iznos od 95,62 kuna od 14. travnja 2010. do isplate, na iznos od 132,21 kuna od 12. svibnja 2010. do isplate, na iznos od 125,32 kuna od 12. svibnja 2010. do isplate, na iznos od 138,82 kuna od 15. lipnja 2010. do isplate, na iznos od 255,95 kuna od 16. srpnja 2010. do isplate, na iznos od 231,88 kuna od 14. kolovoza 2010. do isplate, na iznos od 305,54 kune od 15. rujna 2010. do isplate, na iznos od 280,06 kuna od 12. listopada 2010. do isplate, na iznos od 239,13 kune od 12. studenoga 2010. do isplate, na iznos od 325,55 kuna od 21. prosinca 2010. do isplate, na iznos od 435,48 kune od 19. siječnja 2011. do isplate, na iznos od 357,70 kune od 19. veljače 2011. do isplate, na iznos od 384,91 kune od 10. ožujka 2011. do isplate, na iznos od 350,20 kune od 13. travnja 2011. do isplate, na iznos od 356,45 kune od 14. svibnja 2011. do isplate, na iznos od 503,82 kune od 14. lipnja 2011. do isplate, na iznos od 518,15 kune od 12. srpnja 2011. do isplate, na iznos od 640,18 kune od 12. kolovoza 2011. do isplate, na iznos od 577,25 kune od 13. rujna 2011. do isplate, na iznos od 508,07 kune od 15. listopada 2011. do isplate, na iznos od 498,83 kune od 11. studenoga 2011. do isplate, na iznos od 493,43 kune od 17. prosinca 2011. do isplate, na iznos od 526,35 kune od 14. siječnja 2012. do isplate, na iznos od 554,99 kune od 18. veljače 2012. do isplate, na iznos od 558,87 kune od 13. ožujka 2012. do isplate, na iznos od 539,02 kune od 14. travnja 2012. do isplate, na iznos od 552,37 kune od 15. svibnja 2012. do isplate i na iznos od 2.148,76 kune od 15. svibnja 2012. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa nadalje do isplate po stopi koja se utvrđuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki IV. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 7.279,61 kuna (966,17 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom presuđenja do naplate, po stopi koja se utvrđuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, dok je u točki V. izreke tužiteljev zahtjev za naknadom troška u preostalom dijelu, i to u iznosu od 11.709,39 kuna (1.554,10 EUR) odbijen kao neosnovan, jednako kao što je odbijen i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (točka VI. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke žalba tuženice djelomično uvažena kao osnovana, a djelomično odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda:

- potvrđena u cijelosti u točki I. izreke,

- preinačena u dijelu točke II. izreke, u dijelu u kojem je utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 114-50-2978409 zaključenog 3. kolovoza 2005. sadržana u članku 1.a koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja", tako da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan;

- potvrđena u preostalom dijelu točke II. izreke,

- preinačena u točki III. izreke za dosuđeni iznos od 248,72 EUR (1.873,96 kuna) zajedno s dosuđenom zateznom kamatom na taj iznos tako što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan u dijelu kojim je traženo naložiti tuženici po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, isplatiti tužitelju iznos od 248,72 EUR (1.873,96 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to: na iznos od 31,28 kuna od 1. listopada 2005. do isplate, na iznos od 13,42 kuna od 1. studenoga 2005. do isplate, na iznos od 27,24 kuna od 1. prosinca 2005. do isplate, na iznos od 27,27 kuna od 1. siječnja 2006. do isplate, na iznos od 21,43 kuna od 1. veljače 2006. do isplate, na iznos od 5,93 kuna od 1. veljače 2006. do isplate, na iznos od 51,03 kuna od 13. studenoga 2008. do isplate, na iznos od 74,06 kuna od 14. siječnja 2009. do isplate, na iznos od 90,65 kuna od 14. veljače 2009. do isplate, na iznos od 98,21 kuna od 25. travnja 2009. do isplate, na iznos od 78,89 kuna od 25. travnja 2009. do isplate, na iznos od 82,87 kuna od 13. svibnja 2009. do isplate, na iznos od 50,75 kuna od 13. lipnja 2009. do isplate, na iznos od 27,14 kuna od 11. srpnja 2009. do isplate, na iznos od 33,43 kuna od 15. kolovoza 2009. do isplate, na iznos od 45,89 kuna od 11. rujna 2009. do isplate, na iznos od 44,80 kuna od 10. listopada 2009. do isplate, na iznos od 32,19 kuna od 11. studenoga 2009. do isplate, na iznos od 55,85 kuna od 12. prosinca 2009. do isplate, na iznos od 74,80 kuna od 12. siječnja 2010. do isplate, na iznos od 101,75 kuna od 19. veljače 2010. do isplate, na iznos od 95,62 kuna od 14. travnja 2010. do isplate, na iznos od 132,21 kuna od 12. svibnja 2010. do isplate, na iznos od 125,32 kuna od 12. svibnja 2010. do isplate, na iznos od 138,82 kuna od 15. lipnja 2010. do isplate, na iznos od 255,95 kuna od 16. srpnja 2010. do isplate i na iznos od 57,16 kuna od 14. kolovoza 2010. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se utvrđuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, i za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta;

- potvrđena u preostalom dijelu točke III. izreke za dosuđeni iznos od 1.570,09 EUR (11.829,83 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to: na iznos od 174,72 kune od 14. kolovoza 2010. do isplate, na iznos od 305,54 kune od 15. rujna 2010. do isplate, na iznos od 280,06 kune od 12. listopada 2010. do isplate, na iznos od 239,13 kune od 12. studenoga 2010. do isplate, na iznos od 325,55 kune od 21. prosinca 2010. do isplate, na iznos od 435,48 kune od 19. siječnja 2011. do isplate, na iznos od 357,70 kune od 19. veljače 2011. do isplate, na iznos od 384,91 kune od 10. ožujka 2011. do isplate, na iznos od 350,20 kune od 13. travnja 2011. do isplate, na iznos od 356,45 kune od 14. svibnja 2011. do isplate, na iznos od 503,82 kune od 14. lipnja 2011. do isplate, na iznos od 518,15 kune od 12. srpnja 2011. do isplate, na iznos od 640,18 kune od 12. kolovoza 2011. do isplate, na iznos od 577,25 kune od 13. rujna 2011. do isplate, na iznos od 508,07 kune od 15. listopada 2011. do isplate, na iznos od 498,83 kune od 11. studenoga 2011. do isplate, na iznos od 493,43 kune od 17. prosinca 2011. do isplate, na iznos od 526,35 kune od 14. siječnja 2012. do isplate, na iznos od 554,99 kune od 18. veljače 2012. do isplate, na iznos od 558,87 kune od 13. ožujka 2012. do isplate, na iznos od 539,02 kune od 14. travnja 2012. do isplate, na iznos od 552,37 kune od 15. svibnja 2012. do isplate i na iznos od 2.148,76 kune od 15. svibnja 2012. do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se utvrđuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, i za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta,

- preinačena u točki IV. izreke te je naloženo tuženici na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 715,99 EUR (5.394,60 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. srpnja 2022. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se utvrđuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta,

- potvrđena u točki VI. izreke, dok je u točki II. izreke drugostupanjske presude točka V. izreke, kao nepobijana, ostala neizmijenjena. Ujedno je u točki III. izreke drugostupanjske presude odlučeno da se tuženici ne dosuđuje trošak žalbe.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-3595/2023-2 od 22. studenoga 2023. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda, a zbog pravnog pitanja:

"Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, bez istaknutog prigovora radi prijeboja od strane tuženice tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama kada je tečaj CHF bio manji od početnih parametara?".

3.1. Dopušteno je pitanje ocijenjeno važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, u okolnostima nepostojanja prakse revizijskog suda, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pobijajući je u dijelu u kojem je dopuštena i zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, i to pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se revizija prihvati, drugostupanjska presuda preinači na način da se u cijelosti potvrdi prvostupanjska i tuženici naloži isplata preostalog iznosa od 248,72 EUR (1.873,96 kuna) s pripadajućim kamatama, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu parničnog troška tuženici.

5. Tuženica je odgovorila na reviziju tužitelja ocijenivši je neosnovanom te ju je predložila odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U ovom je stadiju postupka pravomoćno utvrđeno da je Ugovor o kreditu broj 114- 50-2978409 kojeg su stranke zaključile 3. kolovoza 2005., a kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit od 23.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita namijenjen kupnji osobnog vozila, uz ugovorenu otplatu u 84 mjesečna anuiteta, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,50%, ništetan u odredbama o valutnoj klauzuli. Vještačenjem je po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke, pak, utvrđeno da je kod predmetnog kredita nastala razlika u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule. S tim je u vezi sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu zauzimajući pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa izvršenog na temelju tih ništetnih odredaba, u iznosu od 1.818,80 € (13.703,79 kuna), i to po osnovi odredbe članka 323. stavka 1. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), uz zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 1115. ZOO na svaki pojedini iznos preplate tekuću od izvršenih plaćanja anuiteta u kojima je došlo do preplate uslijed navedenih ništetnih ugovornih odredbi. Pritom je prvostupanjski sud posebno cijenio da tuženica tijekom postupka nije isticala procesnopravni prigovor prijeboja, kao ni protutužbeni zahtjev.

9. Sud drugog stupnja ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe ugovora o valutnoj klauzuli kojom se anuitetna otplata kredita veže uz tečaj CHF banke važeći u vrijeme dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kao i zaključak da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa zbog navedene ništetne odredbe, u skladu s odredbama članka 323. stavka 1. i članka 1111. ZOO.

10. Međutim, drugostupanjski sud, prihvaćajući žalbene navode tuženice, ocjenjuje nepravilnom utvrđenu visinu preplate zbog toga što smatra pogrešnim što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir negativne razlike nastale u otplati kada je tužitelj platio manje zbog nižeg tečaja valute CHF u odnosu na početni tečaj prema kojem je kredit isplaćen. To stoga što je pri utvrđivanju stvarno preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe, po ocjeni drugostupanjskog suda, predmetni ugovor o kreditu potrebno razmatrati kao jedinstveni pravni odnos prava i obveza ugovornih strana, pa je u primjeni odredbe članka 1111. ZOO ocijenio da utvrđenu pozitivnu razliku valja umanjiti za negativnu razliku.

11. Naime, u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima vještačenjem je po vještaku knjigovodstveno - financijske struke utvrđeno da je tečaj valute CHF bio manji u odnosu na tečaj prema kojem je isplaćen kredit tužitelju u razdoblju plaćanja mjesečnih anuiteta od ožujka 2006. godine do listopada 2008. godine te u mjesecu prosincu 2008. godine, i da je uslijed takvog tečaja nastala negativna razlika u iznosu od 1.873,96 kuna (248,72 EUR). Stoga je drugostupanjski u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i ovaj dio tužbenog zahtjeva s pripadajućom kamatom odbio kao neosnovan.

12. U revizijskom je stadiju sporno pitanje opsega vraćanja primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredaba, odnosno pitanje treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužbeni zahtjev umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. S tim je u vezi u postupku utvrđeno da tuženica tijekom postupka nije ni u kojoj formi istakla zahtjev za isplatu iznosa razlike između tečaja CHF u vrijeme isplate kredita i kasnijeg nižeg tečaja (tzv. negativne razlike), nije istakla prigovor radi prebijanja, protutužbu niti bilo kakav zahtjev u tom smislu slijedom čega je zaključeno da ne postoji osnova za prebijanje niti umanjivanje iznosa koje je tuženica stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe od tužitelja.

13. Osnovano revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava drugostupanjskog suda kod odbijanja predmetnog dijela tužbenog zahtjeva jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede spornog pitanja nepodudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koja je donesena na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP upravo radi ujednačavanja neujednačene prakse u vezi sa spornim pitanjem, a koje pravno shvaćanje glasi:

U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.

14. U opisanim je okolnostima drugostupanjski podcijenio sadržaj i pravni domašaj utvrđene činjenice da tuženica tijekom postupka u odnosu na tzv. negativnu razliku nije isticala procesnopravni prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev te je pogrešno primijenio materijalno pravo kada ja odbio pobijani dio tužbenog zahtjeva. Stoga je drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu valjalo preinačiti na temelju odredbe članka 391. stavka 7. ZPP te odbiti žalbu tuženice u pobijanom dijelu i prihvatiti pobijani dio tužbenog zahtjeva tužitelja kako u pogledu glavnog potraživanja tako i u pogledu kamate. U vezi s kamatom, valja navesti da je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova dana u primjeni odredbe članka 1115. ZOO da je tuženica nesavjesna stjecateljica jer je riječ o tražbini koja se temelji na povratu onog što je tuženica stekla na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je u ugovor unijela upravo tuženica, dok tužitelj nije na njih mogao ni na koji način utjecati, pa je tuženica dužna tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki preostali iznos preplate kako je to i navedeno u točki I. izreke ove presude.

15. O parničnom je trošku odlučeno na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP. Tužitelju je dosuđen parnični trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije prema vrijednosti u reviziji pobijanog dijela pobijane presude tj. iznosa od 248,72 EUR, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) koja se primjenjuje na temelju odredbe članka 155. stavka 2. ZPP. Tako je tužitelju, na temelju Tbr. 10. toka 6. Tarife priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije po 37,5 bodova za svaku navedenu radnju, odnosno ukupno 75 bodova. Ovaj je broj bodova potom pomnožen s vrijednošću boda od 2 EUR, prema Tbr. 54. Tarife, što daje iznos od 150,00 EUR koji je uvećan za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) u visini od 25% odnosno za iznos od 37,50 EUR što ukupno daje iznos od 187,50 EUR koliko je tužitelju i dosuđeno jer u postupku revizije uspio u cijelosti. U preostalom dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu troška, odnosno za daljnji iznos od 562,50 EUR, ne postoji uporište u Tarifi, pa je zahtjev tužitelja za naknadom ovog daljnjeg troška odbijen kao neosnovan.

15.1. Odbijen je i zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju jer revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zato što je o prijedlogu za dopuštenje revizije i o reviziji bilo moguće odlučiti na temelju ostalih pismena u spisu.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil