REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2121/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Gine Brnić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba iz Zagreba, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku ED, zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-92/2021-2 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1431/2019-29 od 30. studenoga 2020., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-92/2021-2 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1431/2019-29 od 30. studenoga 2020. radi tri pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Osim toga, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđena prava iz čl. 18., čl. 19., čl. 29., čl. 48. i čl. 50. Ustava Republike Hrvatske, te da je doveden u diskriminirajući položaj u pravu na imovinu za razliku od pravne prakse u upravnim postupcima te da mu je uskraćeno pravo kod oduzimanja vlasništva na pravni lijek. Ujedno navodi da mu je pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju odnosno povreda prava na mirno uživanje vlasništva uskraćivanjem tužitelju prava na naknadu za bespravno oduzeto zemljište.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za isplatu naknade za zemljište za koje tužitelj nije primio naknadu, a na kojem je izgrađena cesta najkasnije 15. prosinca 2008. kada je ista dobila status dobra u općoj upotrebi, jer su ocijenili da je rok za isplatu naknade za zemljište pet godina od predaje zemljišta pa da je od tada i počeo teći zastarni rok za potraživanje naknade za oduzeto zemljište (čl. 215. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18), ocijenivši da je prigovor zastare osnovan budući da je predmetna tužba podnesena 6. srpnja 2016.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP) ocjena je ovoga suda da pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda podudarno shvaćanju ovog suda izraženog u brojnim odlukama npr. Rev 4035/2019-2 od 24. studenoga 2021., Rev-x 311/17-2 od 7. lipnja 2017., Rev-x 662/09-2 od 10. listopada 2012., Rev 319/2019-2 od 26. siječnja 2022., Rev 3601/2019-2 od 15. svibnja 2024., Rev 1032/2022-2 od 11. listopada 2022., Rev 673/2022-2 od 14. lipnja 2022. i dr., dakle u skladu je s ustaljenom praksom ovoga suda.
6. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u st. I. izreke.
7. Nadalje, ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu.
8. Pritom treba reći da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, presude su obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
