Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-673/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ana-Mariji Leško Blažić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Gradišeku, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-52/2023-23 od 5. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I./ Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr- 52/2023-23 od 5. lipnja 2024. te se sudi :

1. Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 29. srpnja 2022. i Aneksa I Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. prosinca 2022. kojeg je tuženik, UDRUGA ZA POMOĆ I EDUKACIJU ŽRTAVA MOBBINGA, [osobni identifikacijski broj], [adresa] izvanredno otkazao tužiteljici, OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. ožujka 2023. te se utvrđuje ništetnom i bez pravnih učinaka tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. ožujka 2023. koja glasi:

"1) Radnici OĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje u tekstu: Radnica) zaposlenoj na radnom mjestu GERONTODOMAĆICA izvanredno se otkazuje ugovor o radu sklopljen 29. srpnja 2022. godine zajedno s anexom Ugovoru o radu od 30. prosinca 2022. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

2) Radnici prestaje ugovor o radu s danom dostave ove Odluke o izvanrednom otkazu.

3) Radnica nema pravo na otkazni rok. 4) Radnica nema pravo na otpremninu.

5) Radnica ima pravo na razmjerni godišnji odmor u 2023. godinu u trajanju od šest radnih dana, a koji godišnji odmor će joj poslodavca platiti zajedno s plaćom za mjesec ožujak 2023. g."

II. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], nije prestao s danom dostave Odluke o izvanrednom otkazu odnosno s danom 30. ožujka 2023.

III. Utvrđuje se da je radni odnos tužiteljice prestao s danom isteka ugovora 31. kolovoza 2023.

IV. Nalaže se tuženiku, UDRUGA ZA POMOĆ I EDUKACIJU ŽRTAVA MOBBINGA, [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužiteljici, OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 5. lipnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 €, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da nije dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 29. srpnja 2022. i Aneks I Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. prosinca 2022. kojeg je tuženik, izvanredno otkazao tužiteljici, Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. ožujka 2023. te se utvrđuje ništetnom i bez pravnih učinaka tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. ožujka 2023. Nadalje, pod točkom II. izreke utvrđeno je da radni odnos tužiteljice nije prestao s danom dostave Odluke o izvanrednom otkazu odnosno s danom 30. ožujka 2023. dok je pod točkom III. izreke utvrđeno da je radni odnos tužiteljice prestao s danom isteka ugovora 31. kolovoza 2023. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 5. lipnja 2024. pa do isplate, dok je pod točkom V. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 € kao neosnovan. Isto tako, rješenjem istog suda dopuštena je preinaka tužbe učinjena na ročištu 3. listopada 2023.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno podredno preinači u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava u cijelosti žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. ožujka 2023. (čl. 116. st. 1. Zakona o radu - Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZR-a), kao i sudski raskid radnog odnosa (čl. 125. st. 1. ZR).

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nejasni i proturječni te pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe čl. 373. a ZPP kroz ocjenu izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 29. srpnja 2022. tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika na određeno vrijeme, odnosno do 31. kolovoza 2023. te da je dana 30. prosinca 2022. zaključen i Aneks I Ugovora o radu na određeno vrijeme kojim se mijenja čl. 8. st. 1. Ugovora (vezano uz plaću), a tužiteljica je kod tuženika obavljala poslove gerontodomaćice i to poslove nabave živežnih namirnica korisnicima, pomoć u pripremi obroka u kućanstvu korisnika, održavanje čistoće doma i okućnice korisnika, donošenja ogrjeva, organiziranje pranja i peglanja odjeće korisnika, nabava lijekova i drugih potrepština korisnicima, pomoć pri naručivanju na preglede liječniku korisnika, pratnja korisnicima pri odlasku k liječniku, u banku, poštu te briga o higijeni i osobnom izgledu korisnika;

- da iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, proizlazi da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu sklopljen 29. srpnja 2022. zajedno s Aneksom I Ugovora o radu od 30. prosinca 2022. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa;

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je radnica nesavjesno, neodgovorno i nepravilno obavljala poslove svojeg radnog mjesta, pa da je tako tužiteljica od korisnika tražila da joj unaprijed potpišu da je bila kod njih (npr. korisnici O i JĆ), da nekim korisnicima nije htjela dolaziti, a na što su se korisnici požalili što je kulminiralo time što je da je dana 27. ožujka 2023. od korisnika OĆE zatražila da joj unaprijed potpiše evidencijske kartice (za razdoblje od petnaest dana), a nakon što joj je on to odbio učiniti tužiteljica mu je otkazala pružanje usluga, a da poslodavac za to nije znao. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica u više navrata bila usmeno opominjana, no da sve opomene nisu pomogle tužiteljici da svoje poslove s korisnicima obavlja sukladno uputstvima, sklopljenim ugovorima vezanim uz EU projekt "Aktivni uz podršku" i pravilima struke;

- isto tako, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tuženik tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane jer je tužiteljici u više navrata bilo ukazivano na greške i propuste u radu, ne obilazak korisnika, ne dolazak na posao, odbijanje pružanje usluga pojedinim korisnicima, pa nije bilo neopravdano očekivati od tuženika da tužiteljici i nakon svega toga omogući dodatno iznošenje obrane tako da zbog osobito teških povreda radnih dužnosti uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć;

- da u bitnom iz iskaza svjedoka OĆE proizlazi da je tužiteljica često mijenjala vremena kada će mu doći, da bi negdje treći ponedjeljak zatražila od njega da joj unaprijed potpiše evidenciju kartica usluga da je dolazila te mu je tom prilikom pokazala dvije evidencijske kartice usluga koje su njoj drugi korisnici potpisali i misli da je tražila za 15 dana unaprijed. Zatim, proizlazi da mu je tom prilikom kada je zatražila potpis unaprijed rekla da su starije osobe zbunjene pa da je bolje da odmah unaprijed sve potpišu, kao i da nema gdje staviti papir svaki put i kada je tužiteljica tražila od njega da joj se unaprijed potpiše, a kada je on to odbio, ista je "pomahnitala" te mu je tom prilikom rekla da mu daje otkaz i da mu neće više pružati uslugu i otišla je od njega. Isto tako, proizlazi da je mislio tada da će se tužiteljica vratiti, međutim to se nije dogodilo te je nakon toga, drugog dana nazvao Udrugu, te je tom prilikom rekao da mu je ista dala otkaz i da mu je rekla da mu više neće pružati uslugu;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je zaista u ponedjeljak 27. ožujka zatražila od korisnika da joj se unaprijed potpiše za srijedu i petak u tom tjednu i to iz razloga što će tih dana padati kiša, dok ga nikad prije nije tražila da nešto unaprijed potpiše, a to što je tražila da unaprijed potpiše nije značilo da ona te dane ne bi došla kod njega i kada je 27. ožujka došla iz nabave, tada ga je zatražila da joj se dva puta potpiše jer je padala kiša, na to joj je isti počeo svašta govoriti, počeo ju je vrijeđati, te joj je vikao da to što ona traži od njega je kazneno djelo, da će to prijaviti,. . Isto tako, kad joj se prikazala evidencijska kartica pruženih usluga, a koja prileži na listu 37 spisa, koja je unaprijed potpisana, navela je da je na istoj potpis gosp. NĆ, a sve ostalo je prazno jer ih nije niti ispunila, jer je tada bila na godišnjem odmoru. Nadalje, proizlazi da je cijeli tjedan padala kiša, te da je gospođu JĆ tražila unaprijed isto potpis, jer se bojala da joj te liste ne pokisnu s obzirom da je korisnike obilazila biciklom, a korektorom je išla brisati potpis NĆ s evidencijskih lista iz razloga što je vidjela da joj to ne treba, da se isti krivo potpisao;

- da iz iskaza svjedoka RĆ proizlazi da je tri puta razgovarala telefonom s tužiteljicom i prvi razgovor je bio vezan za odlaske tužiteljice doktoru te ju je upozorila ukoliko mora ići doktoru da ih mora unaprijed obavijestiti kako ne bi došlo do toga da zbog njezinih zdravstvenih obveza neki korisnici ne bi bili "obiđeni". Zatim, proizlazi da ju je u listopadu 2022. upozorila da to što je išla dati krv, a zbog toga nije obišla korisnike da ih je morala o tome obavijestiti i da ima pravo zbog toga na jedan slobodan dan, međutim moraju se o svemu unaprijed dogovoriti. Zatim, iz njenog iskaza proizlazi da nije bila zadužena za primanje pritužbi na rad tužiteljice, ali je čula od kolegice TĆ da je bilo pritužba na rad tužiteljice u smislu nedolaženja iste po rasporedu kako je trebala dolaziti kod korisnika, a isto tako, to saznanje je imala i od HĆ koja je zvala udrugu, kćeri korisnice, da tužiteljica učestalo ne dolazi u predviđeno vrijeme po rasporedu kod korisnika.

- da iz iskaza TĆ, voditeljice projekta proizlazi da su počeli pozivi korisnika i to konkretno od gđe HĆ, koja ih je učestalo zvala na mobitel s obzirom da su njezina svekrva kao i njezini roditelji bili korisnici predmetne usluge te ih je izvijestila da tužiteljica u vremenu kada treba obići korisnike, odlazi na zdravstvene preglede i ne pojavljuje se na radnom mjestu. Isto tako, iz njenog iskaza proizlazi da je pričala s JĆ s obzirom da ju je ista nazvala da provjeri kod nje koji su to točno poslovi gerontodomaćice, te ju je tom prilikom pitala da li oni imaju praksu da se potpisuje lista unaprijed te je navela da je to od nje zatražila ovdje prisutna tužiteljica i to za 15 dana unaprijed. Također, proizlazi da je osobno upozorila tužiteljicu u telefonskom razgovoru da ne može tako postupati, te da ne može od korisnika unaprijed tražiti potpise iz razloga što se može dogoditi izvanredna situacija npr. da korisnik umre;

- da iz iskaza svjedoka JĆ proizlazi da koliko se sjeća da ju tužiteljica nikad nije zatražila unaprijed potpis evidencijskih listova odnosno da je to bilo samo jednom te da je zvala Udrugu da pita što tužiteljica može kod nje raditi točno i moguće je da je pitala i u svezi potpisivanja evidencijskih lista;

- da iz iskaza svjedoka UĆ, proizlazi da se tužiteljica brinula o njezinim roditeljima i njezinoj svekrvi te nije osobno bila zadovoljna skroz s radom tužiteljice i obratila se Udruzi sa pitanjima što u slučaju ukoliko tužiteljica ne odradi za taj dan posao, a posebno je navela da joj je mama nakon što je njima od strane Udruge otkazana usluga rekla da je tužiteljici znala potpisivati evidencijske liste unaprijed za cijeli tjedan i to iz razloga što nije htjela tužiteljica svaki put nositi papire sa sobom te je nekad znala javiti, iako su liste evidencijske bile unaprijed potpisane da neće doći i nakon toga ona nije naknadno odradila taj posao.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica od korisnika OĆE **.**.2023. tražila da joj potpiše evidencijske liste za dva dana unaprijed, da je tuženik Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici od 28. ožujka 2023. donio zbog događaja od 27. ožujka 2023., a ostale razloge navedene u obrazloženju sporne Odluke da je tuženik naveo samo u smislu podsjećanja tužiteljice da je njezinih povreda obveza iz radnog odnosa bilo i ranije i to u više. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju, postupanje tužiteljice niti po karakteru niti po opsegu ne opravdava odstupanje tuženika od zakonom propisanog postupka koji prethodi izvanrednom otkazivanju ugovora o radu, odnosno ne opravdava tuženikovu uskratu prava tužiteljice da prije izvanrednog otkazivanja njezina Ugovora o radu iznese svoju obranu. Naime, tuženik opravdanost odluke o uskrati prava na iznošenje obrane temelji na tome da je tužiteljicu već ranije upozoravao na njezine propuste u obavljanju povjerenog joj posla, međutim, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik Odluku o izvanrednom otkazu uopće ne temelji na prethodnim postupanjima tužiteljice, a glede kojih ju je postupanja isti i opominjao, a kada bi i postupao tako, tuženik nije dokazao da bi glede ostalih povreda, u obrazloženju Odluke navedenih, temelja izvanrednog otkazivanja postupao u roku propisanom člankom 116. stavak 2. ZR. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije upozorio tužiteljicu na postupanje za koje smatra da predstavlja osnov donošenja Odluke o izvanrednom otkazu pa tuženik ne može tvrditi da je tužiteljici uskratio pravo na obranu zato što je ista bila upozorena na propuste u obavljanju rada, a koji se propusti uopće ne odnose na Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, slijedom čega tuženik prije izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu nije poštivao zakonom propisanu proceduru uskrativši zakonsko pravo tužiteljici da iznese svoju obranu sukladno čl.119. st. 2. ZR, te je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nedopuštena i odlučeno je kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

9. Takav zaključak suda prvog stupnja je nejasan i proturječan stanju spisa te nije utemeljen na izvedenim dokazima i ne može se prihvatiti.

10. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na temelju pravnog shvaćanja da u konkretnom slučaju tuženik nije upozorio tužiteljicu na postupanje za koje smatra da predstavlja osnov donošenja Odluke o izvanrednom otkazu pa tuženik ne može tvrditi da je tužiteljici uskratio pravo na obranu zato što je ista bila upozorena na propuste u obavljanju rada, a koji se propusti uopće ne odnose na Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu odnosno da tuženik prije izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu nije poštivao zakonom propisanu proceduru iz odredbe čl. 119. st. 1. ZR.

11. Međutim, takva utvrđenja i shvaćanja prvostupanjskog suda su pogrešna. U konkretnom slučaju naime, povreda radne obveze tužiteljice sastoji se u tome da je nesavjesno, neodgovorno i nepravilno obavljala poslove svog radnog mjesta tako što je od korisnika tražila da joj unaprijed potpišu da je bila kod njih (npr. korisnici O i JĆ), a nekim korisnicima nije htjela dolaziti, koje povrede su posebno kulminirale dana 27. ožujka 2023. kada je tužiteljica od korisnika OĆE zatražila da joj unaprijed potpiše evidencijske kartice, a nakon što joj je on to odbio učiniti tužiteljica mu je otkazala pružanje usluga, a da poslodavac za to nije znao. Isto tako, kako proizlazi iz provedenog postupka pa i iskaza tužiteljice, tražila je da joj dolaske kod korisnika unaprijed upisuje i NĆ, pa se tako dogodilo da je tužiteljica bila na godišnjem odmoru, a u evidencijskom listu je pisalo da je bila kod korisnika KĆ, iako su ostali podaci ostali prazni, ali navedeno potvrđuje postupanje tužiteljice. Prema tome, u konkretnom slučaju, po stavu ovog suda, radi se o takvim povredama za koje nije ni bilo potrebno posebno pisano upozoravati radnika, a niti je opravdano od poslodavca očekivati da tužiteljici omogući davanje obrane, budući da se radi o kršenju radne obveze za koju nije bilo opravdanja, jer se radi o neodgovornom i nesavjesnom postupanju tužiteljice, pri čemu je i sama tužiteljica potvrdila da je tražila unaprijed potpisivanje evidencijskih lista te je tako korisnicu JĆ tražila unaprijed potpis u istom tjednu kad i od korisnika J jer je navodno cijeli taj tjedan trebala padati kiša. Naime, upisivati svoj rad u službene evidencije da je obavljen rad kod korisnika, a rad nije obavljen ili je djelomično obavljen, predstavlja krivotvorenje podataka i dovodi u zabludu poslodavca koji evidencijama dokazuje da je rad izvršen i da radniku za izvršen rad pripada plaća, što samo po sebi predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

12. Isto tako, iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica nakon svake opomene bila u prilici da se očituje na to i tako iz iskaza RĆ proizlazi da razgovarala telefonom s tužiteljicom te joj izrekla opomene, a svaki taj razgovor uvijek je završio u pozitivnom tonu, te joj je tom prilikom tužiteljica samo rekla "dobro, dobro". Prema tome, proizlazi da je tuženik kada je tužiteljica samovoljno otkazala pružanje usluga jednom od korisnika, zaključio da je to bila zadnja teška povreda radne dužnosti zbog čega od tuženika nije bilo za očekivati od poslodavca da po tko zna koji puta tužiteljici posebno omogućava iznošenje usmene ili pisane obrane jer takva obrana ne bi ništa promijenila.

13. Stoga je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju nije okolnost zbog koje nije opravdano niti očekivati od poslodavca da omogući davanje obrane. Naime, nesavjesno, neodgovorno i nepravilno obavljanje poslova, na način da je tužiteljica od korisnika tražila unaprijed da potpišu evidencijske liste da je kod njih radila, kao i otkazivanje dolazaka korisniku jer je pritom ukazao i odbio potpisati takve evidencijske liste unaprijed, svakako su okolnosti da nije od tuženika bilo opravdano očekivati da tužiteljici omogući iznošenje obrane. Uskrata mogućnosti iznošenja obrane relevantna je samo ako bi radnikova obrana, da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu jer bi radnik svoje ponašanje opravdao. Međutim, u konkretnom slučaju, sve što bi tužiteljica iznijela u svojoj obrani, usmenoj ili pisanoj, ne bi odvratilo poslodavca od izvanrednog otkaza ugovora o radu jer je i sama tužiteljica navela da je od korisnika tražila da joj unaprijed potpisuju liste jer se bojala da ne padne kiša, pa da joj evidencijske liste ne pokisnu. Stoga takvi razlozi se ne mogu uzeti kao opravdanje i ne čine otkaz zakonitim, a uskrata mogućnosti iznošenja obrane relevantna bi bila samo ako bi radnikova obrana, da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu, jer bi radnik svoje ponašanje opravdao, što u konkretnom slučaju nije opravdano. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je otkaz nedopušten jer joj nije bilo omogućeno iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR.

14. Slijedom navedenog, tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik u više navrata, a prije otkazivanja ugovora o radu, usmeno upozoravao tužiteljicu na povrede obveza iz radnog odnosa, s time da je navedena obveza poslodavca iz odredbe čl. 119. st. 1. ZR propisana kako bi se što pravilnije utvrdile činjenice važne za donošenje odluke o otkazu, i kako bi se uklonili eventualni nesporazumi o obvezama radnika iz radnog odnosa jer je moguće da radnik i ne zna koje ponašanje poslodavac neće tolerirati, pa kada ga poslodavac upozori on tad ne samo da mu je to nedvojbeno dano do znanja nego nema ispriku za slučaj da to ponovi.

15. U odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda da tuženik nije upozorio tužiteljicu na postupanje za koje smatra da predstavlja osnov donošenja Odluke o izvanrednom otkazu, valja reći da u situaciji kada je tužiteljica bila upozoravana na niz kršenja obveza iz radnog odnosa pa je potom počinila povredu koja je predmet spornog otkaza, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da više nije bilo opravdano od poslodavca očekivati niti da ponovno opomene tužitelja na obveze iz radnog odnosa, a niti da joj omogući iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu (tako i Vrhovni sud republike Hrvatske u odluci broj Rev 42/2023-2 od 11. srpnja 2023.).

16. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, imajući u vidu povrede radnih obveza koje su u postupku utvrđene i dokazane, ocjena je ovog suda da je za otkazivanje ugovora o radu postojao opravdani razlog. Pri tome, valja napomenuti da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora, pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova već i čuvanje ugleda poslodavca, a što je u konkretnom slučaju narušeno. 17. Isto tako, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da tuženik Odluku o izvanrednom otkazu uopće ne temelji na prethodnim postupanjima tužiteljice, a glede kojih ju je postupanja isti i opominjao, budući da iz Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da tuženik stavio na teret tužiteljici da je nesavjesno, neodgovorno i nepravilno obavljala poslove svojeg radnog mjesta, tako što je tužiteljica od korisnika tražila da joj unaprijed potpišu da je bila kod njih (npr. korisnici O i JĆ), da nekim korisnicima nije htjela dolaziti, a na što su se korisnici požalili i sl. 18. Prema tome, za zaključiti je da tužiteljica nije savjesno i odgovorno obavljala obveze preuzete ugovorom o radu, da bi onda naposljetku tražila od korisnika starije dobi (85 godina), da joj unaprijed potpiše evidencijske kartice, a nakon što joj je on to odbio učiniti, tužiteljica mu je otkazala pružanje usluga, a da pri tome nije poslodavca obavijestila o tome.

19. Prema tome, opisano postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu, a isto tako takvo postupanje protivno obvezama iz ugovornog odnosa zasigurno je i kod poslodavca dovelo do gubitka povjerenja prema radniku. Stoga je u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom odredbe čl. 116. st. 1. toč. 3. i čl. 119. ZR, valjalo tužbeni zahtjev odbiti, a posljedično dopuštenosti odluke o otkazu, tužiteljici je radni odnos prestao donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu s danom 30. ožujka 2023.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te pobijanu presudu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom I./

21. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki IV. i V. pobijane presude.

22. Kako je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, tuženik je u cijelosti uspio u parnici, tako da bi mu pripadali troškovi temeljem 7.2 al. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) s osnove jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 250 bodova uz porez na dodanu vrijednost od 25 % odnosno sveukupno iznos od 625,00 €. Međutim, kako je zatražio 500,00 € tako mu je trošak i dosuđen kao u izreci pod točkom I./toč. 2.

23. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. II. izreke).

U Zagrebu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat