REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-84/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, OIB:99080716453, kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika MSC KRSTARENJA d.o.o., Dubrovnik, Sv. Križa 3, OIB:71377151383, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, kojeg zastupa punomoćnica UOP, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 457/2021-2 od 10. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-377/19 od 15. prosinca 2020., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-457/2021-2 od 10. siječnja 2022. i presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-377/19 od 15. prosinca 2020. u točkama I. i IV. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl.br. Ovrv-3264/134 od 29. prosinca 2014. te je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 1.561.200,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 25.775,00 kuna sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl.br. Ovrv-3264/134 od 29. prosinca 2014. i odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 387,50 kuna sa zateznim kamatama (toč. II.), te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl.br. Ovrv- 3264/134 od 29. prosinca 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate preko stope propisane za ostale odnose (toč. III.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 180.331,25 kuna, dok je tužitelj odbijen za više zatraženih 24.525,00 kuna (toč. IV.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanim točkama I. i IV. izreke (toč. I.), te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2128/2022 od 6. lipnja 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„Je li Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014. (dalje: Odluka 1/14) zakonit akt te može li biti pravna osnova za naplatu budući da joj nije prethodila zakonom propisana suglasnost nadležnog ministra?

U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, zato što je navedeni akt već van snage, ali proizvodi učinke, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti akta, je li redovni sud dužan ispitivati njegovu zakonitost na temelju odredbe članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu te je li parnični sud sukladno svojim ovlastima dužan iskoristiti pravo iz članka 83. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ili članka 35. alineje 5. Ustavnog zakona?

Jesu li odredbe članka 82. i 83. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prisilne norme s kojima svaki opći akt mora biti usklađen kako bi proizvodio pravne učinke?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. U odgovorima na reviziju tužitelj i umješač na strani tužitelja predlažu reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.561.200,00 kuna sa zateznim kamatama s osnove naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u razdoblju od svibnja 2014. do studenog 2014.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da tužitelj provodi naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to na temelju Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika Klasa: 340- 01/00-01/08. Ur. broj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000., Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Klasa: 011- 01/02-01/23, Ur. broj: 2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002., Naputka o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. i Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014.

10. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev, osim djelomično za zatezne kamate, ocjenjujući da je sporne Odluke i Naputak donijelo nadležno tijelo, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 19. st.1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 - dalje: ZLPS), kojom je propisano da općine i gradovi kao jedinice lokalne samouprave u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, uz ostalo, i poslove koji se odnose na promet na svom području te prema odredbama čl. 27. i 39. ZLPS.

11. Nadalje nižestupanjski sudovi odbili su ocijeniti zakonitost tih akata u odnosu na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu su se pozvali na odredbu čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) kojom je propisano da su ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu, te ocjena zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, predmet upravnog spora, a upravne sporove prema odredbi čl. 12 ZUS rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. S obzirom na to da iz stanja spisa ne proizlazi da su sporne odluke poništene, ukinute ili na drugi način stavljene izvan snage, po shvaćanju nižestupanjskih sudova prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati njihovu zakonitost, a to nije učinio ni drugostupanjski sud.

12. Tuženik je revizijskim pitanjima osporio stajalište prema kojem prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati zakonitost predmetne Odluke, iako takvo pravo i dužnost suda proizlazi iz odredbe čl. 37. st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Također je naveo da se u osporenoj drugostupanjskoj presudi sud propustio očitovati da bi sporna Odluka bila u suprotnosti s mjerodavnim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.

13. Prvostupanjski sud je kao parnični sud bio dužan odgovoriti na prigovore tuženika koji se odnose na navodnu nezakonitost podzakonskog propisa, koji je prema navodima tuženika u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Ta nadležnost proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine" broj 99/99 i 29/02) prema kojemu, ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

14. Iz navedene odredbe slijedi zaključak da je sud bio ovlašten i dužan, u slučaju isticanja prigovora neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne ili područne samouprave, a koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava, ispitati radi li se u konkretnom slučaju o općem aktu ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineje 2. Ustava i imajući u vidu u prigovoru iznesene razloge ocijeniti je li isti dostatno osnovan, u kojem slučaju je dužan obavijestiti Visoki upravni sud o potrebi pokretanja po službenoj dužnosti postupka ocjene zakonitosti općeg akta, odnosno podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa. U slučaju kada parnični sud ocijeni prigovor neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne i pravno relevantne razloge za svoju ocjenu. Sud se nije smio zadovoljiti pukom konstatacijom da podzakonski akt nije poništen ili na drugi način stavljen izvan snage, jer time nije odgovorio na odlučne prigovore tuženika.

15. U odnosu na eventualni propust stranke da sama, u skladu s čl. 83. ZUS, inicira pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta, Ustavni sud RH je zauzeo shvaćanje da u državi utemeljenoj na vladavini prava zahtjev na postupanje tijela sudbene vlasti, koje je nedovoljno povezano uz korištenje ovlasti tog tijela, preteže nad pravom stranke u postupku na podnošenje obavijesti u smislu čl. 83. st. 2. ZUS, odnosno zahtjeva u smislu čl. 83. st.1. istog zakona ili prijedloga u smislu čl. 38. st.1. Ustavnog zakona (Ustavni sud RH U-III-4024/2019).

16. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

17. Pri ponovljenom će odlučivanju prvostupanjski sud, vezan pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci, donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

18. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 3. prosinac 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug