REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3767/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Kallay & partneri u Zagrebu, Ilica 1A/III, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, zastupanoga po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri, Zagreb, Draškovićeva 49/II, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-54/2024-2 od 25. travnja 2024. ispravljene rješenjem istoga suda broj Gž R-54/2024-4 od 8. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1154/2023-16 od 4. ožujka 2024., na sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora ne prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-54/2024-2 od 25. travnja 2024. ispravljene rješenjem istoga suda broj Gž R-54/2024-4 od 8. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1154/2023 od 4. ožujka 2024., postavljajući slijedeća pravna pitanja: „1. Predstavlja li promjena poslova koje radnik obavlja promjenu u njegovom radnopravnom statusu?

2. Je li poslodavac ovlašten, kada prestane postojati razlog iz kojeg je s radnikom sklopio ugovor o radu, isti raskinuti temeljem Zakona o obveznim odnosima, umjesto koristiti se institutom otkaza ugovora o radu sukladno Zakonu o radu?

3. Primjenjuju li se na radni odnos radnika i poslodavca, koji su ugovorili da će radnik poslove predsjednika radničkog vijeća obavljati u punom radnom vremenu, odredbe Zakona o radu, uključujući i odredbe o otkazu ugovora o radu?

4. U situaciji kada je postupak iz radnih odnosa pokrenut prije stupanja na snagu nove Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), a prvostupanjska i drugostupanjska odluka su donesene nakon toga, je li sud obvezan primijeniti staru Tarifu (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022), a sve sukladno Tbr. 52. nove Tarife?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih nema prakse revizijskog suda, kao i da je pobijana odluka arbitrarna na koji način su mu povrijeđena prava na pravično suđenje zajamčena čl. 14. st. 1. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), te prava zajamčena čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga za dopuštenje revizije i predlaže da se odbaci kao nedopušten uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.1. Ovo iz razloga što prilikom postavljanja pravnih pitanja tužitelj zanemaruje osnovna činjenična utvrđenja na kojima se pobijana odluka temelji (da je do raskida Aneksa ugovora o radu došlo nakon raskida Sporazuma između poslodavca i radničkog vijeća kojim je bilo predviđeno da tužitelj kao predsjednik radničkog vijeća puno radno vrijeme obavlja poslove radničkog vijeća u skladu sa čl. 156. st. 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR). Nadalje, Aneksom ugovora o radu nisu bila posebno regulirana prava tužitelja kao radnika u svezi visine plaće i drugih prava iz radnog odnosa za koja je bilo navedeno da mu pripadaju u skladu sa ugovorom o radu.

3.2. Stoga navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije tužitelj ne dovodi u pitanje pravilnost odluke suda drugog stupnja u pogledu ocjene pravne prirode Aneksa ugovora o radu kao obveznog ugovora kojim se ne reguliraju prava iz radnog odnosa tužitelja jer je raskidom Aneksa ugovora tužitelj vraćena na obavljanje poslova za koje je prethodno bio sklopio ugovor o radu prema kojem je do sklapanja Aneksa i obavljao rad i primao plaću.

3.3. Pravno pitanje koje se odnosi na odluku o naknadi parničnih troškova (pod rednim brojem 4.) također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava jer je ovaj sud na podudarno pravno pitanje već odgovorio u odluci Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024. a pobijana odluka je u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

6. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

7. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

8. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbijen, a temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je odbačen i odlučeno kao u izreci.

9. Odgovor na prijedlog nije potreban za vođenje parnice te je stoga temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod III. izreke.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa