REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1427/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dominik voće d.o.o. (OIB 51298832218), Prozorska 240 A, Prozorje, Dugo Selo, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 79a, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, Uprava šumarstva, lovstva i drvne industrije, Zagreb, Planinska 2a, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3608/2023-2 od 6. studenog 2023., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2215/2019 od 7. rujna 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3608/2023-2 od 6. studenog 2023. i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2215/2019 od 7. rujna 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba od 10. lipnja 2019. zaprimljena na tom sudu 18. studenog 2019. (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 49.966,10 EUR /376.469,58 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.996,61 EUR / 37.646,96 kn (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1256/2024-2 od 21. kolovoza 2024. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Može li se nakon pokretanja postupka pred nenadležnim javnopravnim tijelom zaključiti da propisani postupak pred javnopravnim tijelom nije pokrenut, s obzirom na odredbe članaka 18. i 40. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u odnosu na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je da ovaj sud ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

5. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila sve revizijske navode te predložila reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Povodom revizije iz čl. 391. st. 3. ZPP, a u svezi s čl. 400. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku odluku ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete za koju tužitelj tvrdi da su mu prouzročili dabrovi kao strogo zaštićena vrsta životinja u voćnjaku sa nasadom krušaka „Xenia“ na lokaciji Prozorje, kada su tijekom 2017. godine dabrovi odgrizli stabla krušaka na visini od 10-30 cm.

8. Prvostupanjski odbacuje tužbu pozivom na odredbu čl. 282 st. 1. ZPP, zaključivši da tužitelj nije prije podnošenja ove tužbe postupio sukladno čl. 172. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj 80/13 - dalje: ZZP/13, odnosno nije sukladno odredbi čl. 172. stavaka 2. i 4. ZZP/13 prijavio štetu i postavio nadležnom Ministarstvu zahtjev za naknadu štete o kojem je Ministarstvo trebalo odlučiti sukladno odredbi čl. 172. st. 5. ZZP/13 i od čije odluke (datuma donošenja odluke) bi tužitelju tekao rok od 60 dana za podizanje tužbe. Svoju ocjenu obrazlaže zaključkom da iz tužiteljevih dopisa Ministarstvu poljoprivrede od 28. veljače 2017. (list 24. -25. spisa) te 11. srpnja 2017. (list 28.-29. spisa) proizlazi da je obavijestio Ministarstvo poljoprivrede, ali ne i nadležno Ministarstvo zaštite okoliša od šteti na nasadima krušaka.

9. Drugostupanjski sud, odbija žalbu tužitelja kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

10. Prema sadržaju pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je sporna primjena, odnosno neprimjena odredbe čl. 18. i čl. 40. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 – dalje: ZUP/09) pri ocjeni suda da su se ispunile pretpostavke za odbačaj tužbe.

11. Razmatrajući reviziju tužitelja kroz pitanje koje se revizijom problematizira treba krenuti od slijedećih odredaba zakona.

11.1. Odredbom čl. 170. ZZP/13 propisano je da Republika Hrvatska ne odgovara za štetu koju prouzroče divlje vrste osim u slučajevima određenim tim Zakonom.

11.2. Odredbom čl. 172. ZZP/13 propisano je:

"(1) Oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini stvarne štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta ako je poduzeo radnje i zahvate sukladno odredbama članaka 171. ovoga Zakona.

(2) Oštećenik je dužan Ministarstvu ili vještaku kojega je ovlastio ministar prijaviti nastanak štetnog događaja bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana od dana nastanka štete, odnosno najkasnije u roku od 24 sata od dana nastanka štete koju prouzroče strogo zaštićene velike zvijeri na domaćim životinjama.

(3) Oštećenik i vještak utvrđuju na mjestu štetnog događaja činjenice koje su važne za ustanovljenje nastanka štete, uzročnika i visinu štete, o čemu vještak sastavlja zapisnik o očevidu.

(4) Ako oštećenik uredno prijavi štetu, a vještak ne obavi očevid u roku od tri dana od primitka prijave, oštećenik može u daljnjem roku od petnaest dana odštetni zahtjev uputiti Ministarstvu.

(5) Oblik naknade i/ili iznos naknade štete utvrđuje se sporazumno između Ministarstva i oštećenika na temelju zapisnika iz stavka 3. ovoga članka te odštetnog cjenika i kriterija za izračun naknade štete.

(6) Tužba za naknadu štete može se podnijeti u roku od 60 dana od datuma donošenja odluke Ministarstva."

11.3. Odredbom čl. 18. ZUP/09 propisano je postupanje nenadležnoga javnopravnog tijela po podnesku:

"(1) Kad javnopravno tijelo nije nadležno za primitak podneska koji je podnositelj osobno predao odnosno koji se primi na zapisnik, službena osoba upozorit će na to podnositelja i uputiti ga na nadležno tijelo. Ako podnositelj i dalje zahtijeva da se njegov podnesak primi, službena osoba dužna je primiti takav podnesak i bez odgode uputiti ga nadležnom tijelu te o tome obavijestiti stranku. (2) Kad službena osoba primi podnesak stranke iz kojeg se ne može utvrditi koje je tijelo nadležno za rad po podnesku, bez odgode će, a najkasnije u roku od osam dana od dana primitka podneska, donijeti rješenje kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i rješenje dostaviti stranci.".

11.4. Odredbom čl. 40. ZUP/09 propisan je način pokretanja upravnog postupka:

"(1) Upravni postupak pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. (2) Kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu. (3) Kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, postupak se smatra pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.".

12. Slijedom svega navedenog, a prvenstveno polazeći od tužiteljevih dopisa od 28. veljače 2017. (list 24.-25. spisa) te 11. srpnja 2017. (list 28. -29. spisa) upućenih Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske koji su zavedeni kao predmet radi uništenja nasada voćnjaka od strane dabrova po kojima se vodio postupak te uzimajući u obzir odredbe čl. 18 ZUP/09 kojom je propisano postupanje nenadležnoga javnopravnog tijela po podnesku i odredbe čl. 40. ZUP/09 kojom je propisan način pokretanja upravnog postupka, ovaj sud zaključuje da i ukoliko se tužitelj takvim dopisom i obratio nenadležnom javnopravnom tijelu (ne ulazeći u pravovremenost i potpunost tog dopisa, odnosno je li ispunjava pretpostavke za podnošenje tužbe propisane odredbom čl. 172. ZZP/13), ne može se smatrati da postupak nije ni pokrenut, kako su to pogrešno zaključili nižestupanjski sudovi te iz tog razloga odbacili tužbu. To je ujedno odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.

14. Stoga su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog zaključka pogrešno primijenili odredbu čl. 282. st.1. ZPP, a što je utjecalo na zakonito donošenje pobijane odluke.

15. Takvim postupanjem nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbom čl. 282. st. 1. ZPP, pa je iz tih je razloga revizija osnovana te je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, u svezi s čl. 400. ZPP, valjalo ukinuti oba nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje (točka I. izreke).

16. U ponovljenom će postupku sudovi otkloniti opisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i donijeti nove, na zakonu osnovane odluke, uzimajući u obzir gore navedeno.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil