REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-793/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Maji Masnec, odvjetnici iz Jastrebarskog, protiv tužene OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi prestanka stvarne služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužene osobno, 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Prestaje pravo stvarne služnosti prolaza i provoza zasnovano na teret kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Graba sa 324 čhv, kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Graba sa 926 čhv i kčbr. [katastarska čestica] Graba sa 755 m2, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za korist kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 30 A (Stambena zgrada), dvorište i vinograd u Plešivici sa 201 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se tuženiku OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zabranjuje svaki daljnji prolaz i provoz preko poslužnih nekretnina sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu

od

2.694,25

eura

(slovima: dvijetisućešestodevedesetčetrieuraidvadesetpetcenti), sve to u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 357,27 eura (slovima: tristopedesetsedameuraidvadesetsedamcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Graba sa 324 čhv, kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Grab sa 926 čhv i kčbr. [katastarska čestica] Graba sa 755 m2, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dok je tuženik vlasnik kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 30 A (stambena zgrada), dvorište i vinograd u [adresa] sa 201 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da tuženik prolazi i provozi preko navedenih nekretnina tužitelja kao poslužnih, a za korist navedenih nekretnina tuženika kao povlasnih i to uzduž i po cijeloj širini sve tri navedene nekretnine tužitelja u smjeru povlasne nekretnine tuženika, tj. sa sjeverozapadne na jugoistočnu stranu i obratno, u širini od tri metra. Tužitelj dalje navodi da je na kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2419 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nalazi se uz poslužne nekretnine tužitelja, vlasnik više objekata u sklopu kojih ima restoran i vinski podrum te obiteljsku kuću i u kojima svakodnevno, a osobito vikendom, obavlja ugostiteljsku i poslovnu djelatnost kako unutar objekata, tako i na vanjskoj terasi. Tuženik, a i ostali ljudi koji dolaze kod tuženika, prolaze navedenim putem pravcem nekretnina tužitelja i uznemiravaju ga u gospodarskom i svakom drugom korištenju nekretnine. Prolaz koriste na način da ne obraćaju pažnju na brzinu kretanja, buku, podižu pri tome prašinu, ne obaziru se na mjesto gdje parkiraju, a i da je nedavno, nakon što je tužitelj prigovorio takvoj vožnji i ponašanju, došlo do incidenta tako da je tuženik došao do terase tužitelja na kojoj su bili gosti, psovao i vikao, a što je bilo krajnje neugodno. Navodi da ne može na ovakav način obavljati svoju djelatnost, da zbog prirode posla ne može tražiti niti intervenciju policije te ne može primati goste u očekivanju da će isti biti izloženi neugodnostima, nepristojnosti, buci, prašini i sl. Navodi da slijedom navedenog ne može planirati razvoj poslovanja budući da navedenim putem tuženik prolazi blizu objekata tužitelja te da zbog toga potencijalno trpi štetu, a pri tom ima velika ulaganja i obveze u odnosu na objekte koje je nedavno otvorio. Nadalje, navodi da tuženik ima izravan pristup s javnog puta na nekretninu te da navedeni put nije ništa tegobniji za tuženika nego dosadašnji pravac kojim se služi te je istovremeno prikladniji. Takvim prilazom bi trebalo prestati uznemiravanje i nanošenje štete tužitelju pa da je vršenje dosadašnjeg provoza i prolaza tuženika preko tužiteljevih nekretnina, nepotrebno.

2. Tijekom postupka navodi i da je netočno da postojeća služnost predstavlja odgovarajući prilaz za tužitelja i za tuženika te osporava tvrdnje tuženika da spornim putem „nesmetano“ prolaze vozila za potrebe jedne i druge parnične stranke. Ukazuje i da su netočne tvrdnje tuženika da iz građevinske dozvole za njegov objekt proizlazi da je kolni priključak trebalo izvesti u smjeru sadašnjeg puta, već da je to trebalo učiniti na zapadnoj strani nekretnine, a to je javni put na kčbr. [katastarska čestica]. Smatra da navedeno proizlazi i iz nalaza vještaka te ukazuje da raniji put na kčbr. [katastarska čestica] niti ne upire u česticu tuženika, već u česticu tužitelja kčbr. [katastarska čestica] pa ne može predstavljati prilaz do tuženikove čestice u vrijeme izdavanja građevinske dozvole.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik prvenstveno ističe da je nesporno da su tužitelj i tuženik vlasnici zemljišnih čestica kako je navedeno u tužbi te navodi da tuženi za pristup na svoju nekretninu koristi kao jedinu mogućnost put koji je izgradio tužitelj preko svojih čestica kao poslužnih nekretnina. Navodi i da je navedeni put izgrađen kao supstitut javnog puta koji je bio prolazio uz nekretnine tužitelja te se tim putem služio i tuženi radi pristupa svojoj nekretnini od stjecanja nekretnine 1984. godine, a da su se tim putem služili i ostali vlasnici okolnih nekretnina. U međuvremenu je tužitelj otkupio od Općine Jastrebarsko zemljište na kojem je bio taj javni put, kao i ostale nekretnine na tom području, osim tuženikove te je izgradio novu prilaznu cestu do svojih gospodarskih objekata kao zamjenu za dotadašnji put. Novi put nije asfaltiran, ima podlogu od tucanog kamena i šljunka i svaki prolaz, bez obzira na brzinu vozila, izaziva posljedično dizanje prašine. Navodi da tužitelj priznaje da tuženik im pravo služnosti prolaza i provoza preko predmetnih nekretnina upravo preko puta kojeg je sam postavio, a sada traži zabranu takvog prolaza i provoza preko svojih nekretnina. Navodi da je doveden prisilno u situaciju u kojoj mora koristiti navedeni put kao zamjenski jer mu omogućava pristup nekretnini, a sve zato što je prodano zemljište na kojem se prije nalazio javni puti to bez ikakvih obavijesti javnih vlasti o tome. Smatra da je tužitelj kupnjom zemljišta na kojem je bio javni put preuzeo obvezu osiguranja prolaza dotadašnjim korisnicima istog za pristup njihovim nekretninama pa smatra da je nedopustivo raspolaganje kojim se ograničavaju i ugrožavaju stečena prava ostalih vlasnika okolnih nekretnina. Navodi da su neistinite tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio put na način koji ugrožava gospodarske i druge interese tužitelja jer da je podizanje prašine rezultat činjenice da je put izgrađen od mrvljeno kamena i pijeska pa navedeno nije posljedica neurednog prilaska i prolaza tom cestom. Navodi da se prašina diže prilikom svakog prolaska vozila tim putem, a da to prvenstveno uzrokuju gosti tužitelja koji njegove gospodarske objekte posjećuju svakodnevno, dok tuženik i njegova obitelj koji svoju nekretninu („vikendicu“) posjećuju povremeno. Navodi da su tvrdnje tužitelja o navodnom incidentu proturječne, ne odgovaraju istini i proizvoljni. U odnosu na navod tužitelja da tuženik može osigurati izravan pristup nekretnini putem javnog puta u podnožju iste, a u kontekstu dobivene dozvole za izgradnju pomoćnog objekta, navodi da isti nema osnove zbog karakteristika terena i nagiba zemljišta. Pristup bi bio moguć samo uz opsežne građevinske i terenske radove, a bio bi otežan i s obzirom na invaliditet tuženika. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti i traži naknadu prouzročenog troška.

4. Ukazuje se da je tuženik tijekom postupka preminuo te da se postupak nastavio protiv njegove nasljednice OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

5. Prije svega valja utvrditi koje materijalno pravo treba primijeniti na ovaj postupak. Budući da se u ovom predmetu traži ukidanje prava služnosti valjalo je primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) jer je odredbom čl. 388. st. 1. ZVDSP propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

6. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem u izvadak iz zemljišne knjige (list 4-5 spisa), katastarski plan (list 6 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 43-70 spisa), provedbom očevida na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka (list 36-37 spisa) te saslušanjem stranaka. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Zahtjev tužitelja usmjeren na ukidanje služnosti puta i zabranu daljnjeg prolaza i provoza preko poslužnih nekretnina tužitelja je osnovan. S obzirom na to da je sud prihvatio prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva tužitelja, nije se upuštao u raspravljanje o drugom eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu jer bi isto bilo bespredmetno.

8. Među strankama nije sporno, a to proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga (list 4-5 spisa) da su tužitelj i tuženik vlasnici nekretnina opisanih u tužbi, odnosno tužitelj da je vlasnik kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Graba sa 324 čhv, kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Graba sa 926 čhv i kčbr. [katastarska čestica] Graba sa 755 m2, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 30 A (Stambena zgrada), dvorište i vinograd u [adresa] sa 201 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da postoji služnost prolaza u korist nekretnine tuženika, a na teret nekretnina tužitelja kako je opisano u tužbi, da tuženik koristi predmetni put za pristup svojoj nekretnini, da se u podnožju njegove nekretnine nalazi javni put, da je tužitelj otkupio zemljište na kojem se nekad nalazio javi put, te da tužitelj na svojoj nekretnini ima objekte u kojima obavlja gospodarsku djelatnost. 9. Među strankama je sporno ima li tuženik drugi prilaz do nekretnine osim preko tužiteljevih nekretnina, ima li tuženik prikladan prilaz na nekretninu s javnog puta i uznemirava li tuženik tužitelja u obavljanju gospodarske djelatnosti prolaskom preko njegovih nekretnina, odnosno sporno je je li postojeće pravo služnosti izgubilo razumnu svrhu, odnosno postoji li drugi prikladniji put ili pak jednako prikladan javni prolaz.

10. Iz iskaza tužitelja LŠ, saslušanog na ročištu od 22. veljače 2024. (list 97-98 spisa) proizlazi da je vlasnik vinarije i restorana na poslužnoj nekretnini te da mu nepoznati ljudi prelaze preko nekretnine, remete mir gostima i stvaraju mu poslovnu štetu. Tvrdi da nema nikakve osnove da se tuženik koristi njegovom nekretninom kao poslužnom jer ima izlaz na javni put. Ukazuje da je vlasnik malog obrta i da ne može trpiti štetu od vrlo agresivnih prolazaka pri čemu navodi da trpi puno veću štetu nego što tuženik ima korist. Navodi da mu restoran ima Michelinovu zvjezdicu pa si ne može dopustiti bilo kakav eksces na nekretnini u smislu da se zove policija, a zato što korisnici služnosti parkiraju vozila na njegovoj čestici ili se agresivno voze. Odgovarajući na posebno pitanje pun. tuženika navodi i da tuženik nije uvijek prolazio putem gdje je sada služnost, već da je to bila sjekonoša, da je prolazio na vrhu njegove nekretnine isto kroz sjekonošu te da je tadašnji put bio dijelom prekriven šikarom i da se moglo proći traktorom, a ne automobilom. Navodi i da on nije bio vlasnik tih čestica u tome trenutku te je uredio i pošljunčio put kojim prolazi tuženik oko 2020. ili 2021. godine.

11. Sud vjeruje iskazu tužitelja u navedenom i citiranom dijelu te smatra da je isti logičan i životan. U preostalom dijelu iskaz tužitelja nije odlučan za presuđenje u ovaj pravnoj stvari.

12. Budući da je među strankama sporno ima li tuženik drugi prikladan pristup svojoj nekretnini i način na koji tuženik prolazi po postojećem putu preko nekretnina tužitelja, provedeno je geodetsko vještačenje pri čemu je zadatak vještaka bio da na licu mjesta identificira kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Graba sa 324 čhv, kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Graba sa 926 čhv i kčbr [katastarska čestica] Graba sa 755 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preko kojih čestica u vlasništvu tužitelja tuženik provozi te kčbr. [katastarska čestica] Kuća br. 30 A (Stambena zgrada)l Dvorište i Vinograd u [adresa] sa 201 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika, te nadalje kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] koje u naravi predstavlja javni put, cestu, te da utvrdi kolika je dužina i širina sadašnjeg služnog pravca kojim se služi tuženik, a prolazi preko nekretnina u vlasništvu tužitelja i javnog puta iz smjera kojim dolazi na svoju česticu bilo sa istočne ili zapadne strane, te nadalje da odgovori da li čestica tuženika upire u javni put i da li tuženik ima direktan prilaz sa javnog puta na svoju česticu te da li mu je taj put kraći i prikladniji, kao i da se ucrta pokazivanje tužitelja i tuženika kuda provozi tuženik služnim pravcem, a ukoliko je ta činjenica sporna te nadalje, ukoliko se na terenu ukaže potrebnim, izvršiti dodatno mjerenje po neposrednom nalogu suda.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na skici lica mjesta prikazan snimljeni sporni put na koji tuženik pristupa s javnog puta kčbr. [katastarska čestica] te prolazi preko čestica tužitelja kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] kako bi pristupio na svoju kčbr. [katastarska čestica]. Put se proteže u smjeru sjever-jug. Dužina pošljunčanog puta iznosi 61.10 m, a širina 4.20 m te se nastavlja na nepravilni prošireni dio (parkiralište) dimenzija cca 14.00 m x 22.20 m. Navedeni put u nastavku od proširenog dijela služi za pristup ugostiteljskim objektima tužitelja, dok tuženik preko istog proširenog dijela (parkirališta) pristupa svojoj nekretnini. Čestica tuženika također je međašna i sa česticom javnog puta kčbr. [katastarska čestica], NC-4456 [adresa], tako da ima mogućnost fizičkog pješačkog pristupa na javni put, ali u naravi nije izveden nikakav kolni pristup. Budući da je teren od javno puta prema stambenoj zgradi tuženika izrazito strm, mišljenja sam da stručnu analizu treba dati vještak odgovarajuće struke (građevinski ili prometni) koji bi ustanovio mogućnost kolnog pristupa stambenom objektu s navedenog javnog puta kčbr. [katastarska čestica] te izračunati trošak izgradnje odnosno isplativost istog zahtjeva. Navedena nepredmetna susjedna kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja također je prikazana na skici lica mjesta iako ona kao poljski put u naravi više ne postoji.

14. Predmetni nalaz vještaka dostavljen je strankama na odgovor, a što proizlazi iz dostavnica koje prileže poleđini lista 72 spisa.

15. Tuženik se očitovao na nalaz vještaka podneskom od 23. prosinca 2022. te je naveo da mu je rješenjem o uvjetima uređenja prostora od 12. rujna 1984. utvrđeno kako kolni priključak povlasne nekretnine na javni put treba izvesti na zapadnoj strani, dakle upravo na način kako je sada povezana na javni put te da nema nikakve alternative ni dozvole povezivanja južnom stranom i u vrijeme kad na nekretnini nije bio uzgojen vinograd. Navodi i da očekuje da trošak eventualnog daljnjeg vještačenja o mogućnosti kolnog pristupa na povlasnu nekretninu s javnog puta padne na teret tužitelja. U ostatku ne osporava niti prigovara nalazu vještaka.

16. Tužitelj prigovorio nalazu vještaka podneskom od 5. siječnja 2023. u dijelu u kojem je utvrđena duljina puta kojeg koristi tuženik navodeći da suprotno nalazu vještaka tuženik prvo s javnog puta kčbr. [katastarska čestica] prolazi preko čestice tužitelja kčbr. [katastarska čestica], prelazi na tužiteljevu kčbr. [katastarska čestica], pa na kčbr. [katastarska čestica], pa na kčbr. [katastarska čestica] te ne dolazi do svoje čestice kčbr. [katastarska čestica] izravno s parkirališta, već dolazi do dijela kčbr. [katastarska čestica] i sjevernog dijela kčbr. [katastarska čestica] te se poziva da je isto vidljivo na priloženim fotografijama (list 66-67 spisa). Slijedom navedenog, tvrdi da tuženik prelazi preko čestica tužitelja u dužini od oko 117 m, a na što treba pridodati i dužinu javnog puta jer da bi na opisani način došao do svoje nekretnine, tuženik mora i proći cestom na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr [katastarska čestica], a čiju dužinu vještak nije utvrdio. Iz navedenog proizlazi da je put kojim tuženik sada dolazi do svoje nekretnine puno duži od puta kojim može doći do svoje čestice direktno s javnog puta na kčbr. [katastarska čestica] i to bez ikakvog prelaska preko tuđe nekretnine. Prigovara nalazu vještaka i u dijelu u kojem navodi da je teren od javnog puta na kčbr. [katastarska čestica] prema stambenoj zgradi tuženika izrazito strm jer da isto ne proizlazi iz priloženih fotografija. Predlaže donijeti odluku temeljem utvrđenja činjenica utvrđenih očevidom, a to je da je put kojim se sada služi tuženik daleko duži i otegotan za tužitelja, da provoz automobilom navedenim putem od strane tuženika i osoba koje dolaze kod tuženika predstavlja otegotnu okolnost za njegovu gospodarsku djelatnost, a sve s obzirom na to da tuženik ima pristup svojoj čestici izravno s javnog puta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Vještak se podneskom od 20. travnja 2023. pismeno očitovao na prigovore tužitelja te je naveo da ostaje pri prethodnom nalazu i mišljenju. U odnosu na prigovor tužitelja o utvrđenoj dužini puta kojeg koristi tuženik i da isti ne pristupa povlasnoj nekretnini izravno s parkirališta, već da dolazi do dijela kčbr. [katastarska čestica] i sjevernog dijela kčbr. [katastarska čestica] ističe da iste nisu bile navedene u zadatku vještaka rješenjem posl. br. P-748/2021-12 od 29. lipnja 2022., ali da ih vještak nije imao namjeru izostaviti iz nalaza pa ih je prikazao na skici lica mjesta te ih ucrtao.

18. Vještak je saslušan na ročištu 16. studenog 2023. pri čemu je naveo da u cijelosti ostaje kod dopunjenog nalaza i mišljenja od 20. travnja 2023. Odgovarajući na poseban upit pun. tužitelja navodi da je ukupna dužina puta koju tuženik prelazi preko javnog puta i preko puta položenog na kčbr. u vlasništvu tužitelja 227,45 metara.

19. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo daljnjih prigovora stranaka.

20. Navedeni pisani nalaz i mišljenje vještaka, sud je prihvatio u cijelosti, jer je isti dan od osobe koje raspolaže posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica i nalaz cijeni objektivnim, uvjerljivim i logičnim.

21. Sud osobito ukazuje da je vještak iscrpno odgovorio na sve iskazane prigovore tužitelja u pisanom podnesku te da je na daljnje pitanje odgovorio i usmeno na ročištu, a da stranke nisu imale drugih prigovora niti su predlagale novo vještačenje.

22. Slijedom navedenog valjalo je utvrditi je li postojeće pravo služnosti izgubilo razumnu svrhu, odnosno postoji li drugi prikladniji put ili pak jednako prikladan javni prolaz.

23. Tuženik tvrdi da je već prilikom izdavanja građevinske dozvole za izgradnju objekta na povlasnoj nekretnini rješenjem o uređenju prostora od 12. rujna 1984. (list 79-81 spisa) određeno da kolni priključak navedene nekretnine na javni put treba izvesti na zapadnoj strani, dakle na način kako je sad povezana na javni put. Iz navoda stranaka i stanja spisa te nalaza vještaka nesporno je da se prije izgradnje današnjeg puta preko čestica tužitelja, javni put nalazio na kčbr. [katastarska čestica] te da je ista prešla iz vlasništva Grada Jastrebarskog u vlasništvo tužitelja. Ukazuje se da uvidom u dopunsku skicu lica mjesta (list 90 spisa) te u nalaz vještaka (list 46 spisa) razvidan položaj nekretnina stranaka te da iz istih proizlazi da se postojeći sporni put dijelom proteže u smjeru sjever-jug preko čestica u vlasništvu tužitelja kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] te da je u tom dijelu paralelan s kčbr. [katastarska čestica]. Povlasna nekretnina upisana u kčbr. [katastarska čestica] omeđena je na zapadu s kčbr. [katastarska čestica], na sjeveru s kčbr. [katastarska čestica], a na istoku s kčbr. [katastarska čestica]. Slijedom navedenog, proizlazi da je kolni priključak povlasne nekretnine sa zapadne strane moguć samo na kčbr. [katastarska čestica], a koja je u naravi javni put, dok je priključak na sadašnji put, moguć samo sa sjeverne strane nekretnine, ali ne izravno na česticu nekadašnjeg javnog puta kčbr. [katastarska čestica], već prelaskom preko tužiteljeve nekretnine na kčbr. [katastarska čestica] i dijela kčbr. [katastarska čestica].

24. Tuženik tvrdi i da se za pristup nekretnini služio javnim putem koji je nekad bio na kčbr. [katastarska čestica] te da je postojeći put na nekretninama tužitelja supstitut tog prijašnjeg javnog puta. Navedenim se putem služio od stjecanja nekretnine 1984. godine, kao i ostali vlasnici okolnih nekretnina. U međuvremenu je tužitelj otkupio od Općine Jastrebarsko zemljište na kojem je bio taj javni put, kao i ostale nekretnine na tom području, osim tuženikove te je izgradio novu prilaznu cestu do svojih gospodarskih objekata kao zamjenu za dotadašnji put. Iz dokumentacije priložene spisu razvidno je da je povlasna nekretnina tuženika upisana pod kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti na sjeveru omeđena nekretninom tužitelja kčbr. [katastarska čestica], a na istoku nekretninom kčbr. [katastarska čestica], odnosno da nije međašna nekretnini kčbr. [katastarska čestica]. Navedeno proizlazi i iz dopunskog nalaza vještaka (list 89 spisa) kada navodi da nakon prolaska preko parkirališta tuženik nastavlja po pošljunčanom putu koji se dijelom nalazi na kčbr. [katastarska čestica], a zatim skreće desno preko dijela kčbr. [katastarska čestica] kako bi pristupio svojoj nekretnini na kčbr. [katastarska čestica]. Iz navedenog je razvidno da se tuženik čak ni kada je na kčbr. [katastarska čestica] postojao javni put istim nije mogao koristiti da bi pristupio izravno na svoju nekretninu, već je i tada morao prelaziti preko nekretnine upisane pod kčbr. [katastarska čestica] koja je sada u vlasništvu tužitelja. Stoga sud ne smatra osnovanim tvrdnje tuženika da je doveden prisilno u situaciju u kojoj mora koristiti sporni put preko nekretnina tužitelja kao zamjenski jer mu omogućava pristup nekretnini. Tuženik navedeno temelji na tvrdnji da je prodano zemljište na kojem se prije nalazio javni put te da je tužitelj kupnjom zemljišta na kojem je bio javni put preuzeo obvezu osiguranja prolaza dotadašnjim korisnicima istog za pristup njihovim nekretninama. U odnosu na navedeno, ponovno se ukazuje da čak i dok je na kčbr. [katastarska čestica] postojao javni put, tuženik isti nije mogao koristiti za izravan pristup povlasnoj nekretnini, a da pri tom ne prelazi i preko tužiteljeve nekretnine na kčbr. [katastarska čestica].

25. Ukazuje se da iz navoda tužitelja u tužbi, odgovora na tužbu te iskaza tužitelja nesporno proizlazi da je postojeći put izgrađen od mrvljenog kamena i šljunka te da se uslijed provoza automobila istim podiže prašina i nastaje buka na nekretninama tužitelja. Također je nesporno da je tužitelj na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] koja se nalazi u neposrednoj blizini poslužnih nekretnina vlasnik gospodarskih objekata u kojima svakodnevno obavlja gospodarsku djelatnost te da mu uslijed opisanog provoza preko poslužnih nekretnina nastaje ometanje koje utječe na predmetnu djelatnost. Nesporno je i da je tužitelj izgradio put preko kojeg prelazi tuženik, a kako bi omogućio pristup do svojih gospodarskih objekata. Također je razvidno da je čestica kčbr. [katastarska čestica] međašna povlasnoj nekretnini sa zapadne strane te da predstavlja javni put.

26. Ukazuje se da je odredbom čl. 242. st. 2. ZVDSP propisano da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.

27. Tumačenjem navedene odredbe proizlazi da je potrebno utvrditi ima li tuženik jednako prikladan javni prolaz do povlasne nekretnine ili drugi prikladan prolaz koji tužitelju kao vlasniku poslužnih nekretnina čini manje štete.

28. Ukazuje se da sukladno nalazu vještaka (list 89 spisa) proizlazi da tuženik radi pristupa povlasnoj nekretnini, prelazi preko dvije čestice javnog puta (kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]) u duljini 77.00 m i 27.45 m, zatim po pošljunčanom putu preko četiri čestice u vlasništvu tužitelja (kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]) u duljini 3.25 m, 52.65 m i 8.45 m, a da bi došao do proširenog dijela puta (parkirališta) na kčbr. [katastarska čestica], a koje se dijelom prostire i na tužiteljevu česticu kčbr. [katastarska čestica] ukupnih dimenzija 14.00 x 22.20 m te da potom skreće desno preko dijela još jedne čestice tužitelja (kčbr. [katastarska čestica]) pri čemu je vještak dužinu smjera provoza izračunao ugrubo u dužini 23.30 m i širini 3 m budući da nije moguće točnije utvrditi provoz preko tih čestica s obzirom na to da se radi o zavoju te da pošljunčani put prestaje na jednom dijelu. Prema nalazu vještaka ukupna dužina provoza preko čestica javnog puta iznosi 104.45 m, a u prosječnoj širini od 4.60 m, dok dužina pošljunčanog puta preko ostalih navedenih čestica tužitelja iznosi ukupno 123.00 m, a prosječne širine 4 m. Nadalje, iz iskaza vještaka na ročištu od 16. studenog 2023. proizlazi da ukupna dužina puta koju tuženik prelazi preko javnog puta i preko puta na česticama u vlasništvu tužitelja iznosi 227,45 m.

29. Iz nalaza vještaka i priložene dokumentacije također proizlazi da je povlasna nekretnina upisana pod kčbr. [katastarska čestica] te da je sa zapadne strane međašna s česticom javnog puta kčbr. [katastarska čestica] te da posljedično ima izravan pristup na isti, a udaljenost od međe navedenih čestica do stambene zgrade tuženika na povlasnoj nekretnini iznosi cca 51.50 m (list 89-90 spisa).

30. Slijedom navedenog, razvidno je da je postojeći put znatno tegotniji za tužitelja, a uzevši u obzir činjenicu da je postojeći put kojeg koristi tuženik u duljini 227.45 m višestruko dulji od udaljenosti između javnog puta na kčbr. [katastarska čestica] i povlasne nekretnine tuženika. Naime, razvidno je da tuženik ima izravan pristup s povlasne nekretnine na javni put dok postojećim putem prelazi preko čak šest čestica u vlasništvu tužitelja. Ukazuje se i da je udaljenost od 51.50 metara između tog javnog puta i kuće tuženika na povlasnoj nekretnini neodlučna zbog činjenice da se prikladnost pristupa procjenjuje u odnosu na samu povlasnu nekretninu, a ne pojedine objekte na istoj.

31. S obzirom na navedeno treba utvrditi je li navedeni put jednako prikladan, odnosno čini li se time tužitelju kao vlasniku poslužnog zemljišta manje štete.

32. Odredbom čl. 186. st. 1. ZVDSP je određeno da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Odredbom čl. 175. st. 1. ZVDSP određeno je da svaka služnost mora imati razumnu svrhu. Odredbom čl. 177. st. 1. ZVDSP određeno je da ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući koliko to dopušta narav i svrha služnosti. Stavkom 2. istog članka određeno je da ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar.

33. Prvenstveno se ukazuje da služnost puta predstavlja ograničeno stvarno na nekretninama tužitelja kojim se ograničava njegovo pravo vlasništva na navedenim nekretninama na način da je dužan trpiti provoz tuženika radi pristupa povlasnoj nekretnini. Kada se razmatra opravdanost navedenog ograničenja prava vlasništva tužitelja i pitanje ima li navedena služnost razumnu svrhu, treba uzeti u obzir međuodnos tužiteljevog prava vlasništva, legitimnog interesa tuženika da mu se osigura pristup nekretnini i postojanja razmjernosti navedenog ograničenja tužiteljevog prava koristima koje nastaju za tuženika.

34. Ukazuje se da je među strankama nesporno da tužitelj u neposrednoj blizini puta kojeg koristi tuženik ima restoran i vinariju koje koristi svakodnevno u gospodarske svrhe. Tužitelj navodi da je upravo utjecaj na njegovu gospodarsku djelatnost razlog zbog kojeg traži da se ukine predmetna služnost puta jer je radi obavljanja iste izgradio navedene objekte te je razvidno da je položio predmetni put kako bi omogućio svojim gostima pristup navedenim gospodarskim objektima. Razvidno je da, uzevši u obzir navedeno, nije u gospodarskom interesu tužitelja da veći broj osoba koje nisu gosti njegovih gospodarskih objekata koristi predmetni put i da provozom tuženika i osoba koje posjećuju njegovu nekretninu dolazi do negativnog utjecaja na navedene poslovne i gospodarske interese tužitelja. Ukazuje se i da navodi tužitelja da je na njegovoj nekretnini došlo i do incidenta s tuženikom kao i oni o buci i pašini koja nastaje vožnjom tuženika po spornom putu nisu od značaja za odluku u ovoj stvari pa stoga sud nije niti izvodio dokaze saslušanjem svjedoka na tu okolnost. Naime, prilikom prosudbe opravdanosti služnosti puta treba uzeti u obzir činjenice koje se odnose na mogućnost pristupa povlasnoj nekretnini s javnog ili drugog puta, teret koji se stavlja na vlasnika poslužne nekretnine i one koje ukazuju na postojanje razumne svrhe služnosti sukladno čl. 242. st. 1. i 2. ZVDSP. Slijedom navedenog nije odlučno je li do spomenutog incidenta došlo jer je to pitanje osobnih odnosa stranaka kao što nije od važnosti pitanje načina vožnje spornim putem prilikom odlučivanja o ukidanju predmetne služnosti. Ipak, prilikom donošenja odluke o postojanju razumne svrhe služnosti treba uzeti u obzir da tužitelj obavlja gospodarsku djelatnost i da tuženikov provoz susjednim poslužnim nekretninama nesporno može negativno utjecati na navedenu djelatnost. Da bi sud utvrdio kako je ograničenje naglašenog gospodarskog interesa tužitelja ovom služnosti opravdano, potrebno je ustanoviti odgovarajući interes tuženika. Ukazuje se da prema samom navodu tuženika u odgovoru na tužbu (list 21 spisa) proizlazi da on, za razliku od tužitelja, povlasnu nekretninu ne koristi svakodnevno, već samo povremeno te da na istoj ne obavlja gospodarsku djelatnost nego istu opisuje kao svoju „vikendicu“. Ovdje valja ukazati i na činjenicu da radi omogućavanja takvog tuženikovog korištenja povlasne nekretnine, tužitelj mora trpjeti tuženikov provoz do iste i to u ukupnoj duljini od čak 227.45 m. Iz navedenog je jasno da je tuženikov interes za pristup povlasnoj nekretnini postojećim putem znatno slabiji od opisanog tužiteljevog interesa te da negativne posljedice za gospodarsku djelatnost tužitelja koje su rezultat tog prava tuženika nisu razmjerne koristima koje za tuženika time nastaju. Tome je osobito tako ako se uzme u obzir da tuženik ima izravan pristup na povlasnu nekretninu i s javnog puta, a koji je jednako prikladan za pristup povlasnoj nekretnini.

35. Ukazuje se da tuženik navodi kako je pristup povlasnoj nekretnini s javnog puta na kčbr. [katastarska čestica] izrazito strm te da bi bio moguć samo uz opsežne građevinske i terenske radove, a bio bi otežan i s obzirom na invaliditet tuženika. Vještak u nalazu od 5. prosinca 2022. navodi da je navedenim putem moguć pješački pristup povlasnoj nekretnini, ali da u naravi nije izveden kolni pristup kao i da je navedeni pristup izrazito strm. Navedenom mišljenju se pridružuje tuženik u svom podnesku od 23. prosinca 2022. te navodi da je i konstatacija o mogućem fizičkom pristupu problematična jer se na tom dijelu nekretnine nalazi gusto izrasli vinograd na padini koji onemogućava pristup, nema nikakve staze, a pogotovo za ljude u godinama i one sa smanjenom mogućnosti kretanja. Vještak u nalazu od 5. prosinca 2022. navodi da bi o mogućnosti kolnog pristupa stambenom objektu te troškovima istog trebao dati stručnu analizu vještak odgovarajuće stručne spreme (građevinski ili prometni), a u dopunskom nalazu i mišljenju je naveo da ocjena prikladnosti pristupa uzevši u obzir konfiguraciju terena nije u domeni geodetskog vještačenja. Ipak, vještak navodi da je utvrdio da je visinska razlika stambene zgrade kućnog broja 30 A koja se nalazi na povlasnoj nekretnini i javnog puta na kčbr. [katastarska čestica] iznosi oko 20% dok je opće poznata činjenica, a sukladno prometnim znakovima, da se uzbrdica veća od 12% visinske razlike smatra opasnom uzbrdicom.

36. Prilikom ocjene navoda vještaka ukazuje se da isti naglašava kako procjena prikladnosti pristupa povlasnoj nekretnini s javnog puta nije u domeni geodetskog vještačenja te da je isti u okviru svog zadatka utvrdio karakteristike konfiguracije terena. Uzimajući u obzir navod vještaka o postojanju mogućnosti pješačkog pristupa povlasnoj nekretnini navedenim pravcem, neposredno opažanje suda tijekom očevida te priložene fotografije (list 67-69 spisa) razvidno je da nagib terena nije toliki da bi dovodio u pitanje mogućnost fizičkog pješačkog pristupa nekretnini niti je vinograd tolike gustoće da bi spriječio takvu mogućnost. U prilog navedenom ukazuje se i da iz zapisnika o očevidu od 3. studenog 2022. (list 36 spisa) proizlazi da je sud sa strankama i vještakom mogao pješice proći povlasnom nekretninom do javnog puta. S obzirom na navedeno sud smatra neosnovanim tvrdnju tuženika da je problematičan zaključak vještaka da je moguć fizički pješački pristup nekretnini. Tuženik se poziva i na starost i smanjenu pokretljivost tuženika kao dokaz nemogućnosti fizičkog pješačkog pristupa nekretnini navedenim pravcem. Ukazuje se da je predmetna služnost osnovana u korist svagdašnjeg vlasnika povlasne nekretnine i to radi pristupa istoj, a ne u korist tuženika osobno. Naime, čl. 189. st. 1. ZVDSP propisuje da se služnost koja je po svojoj naravi stvarna može osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe (nepravilna služnost), dok je st. 3. istog članka propisano da tko tvrdi da je stvarna služnost osnovana u korist određene osobe, treba to i dokazati. S obzirom na to da tuženik nije dokazivao niti dokazao da je služnost osnovana osobno u njegovu korist, nema mjesta zaključku da se radi o nepravilnoj služnosti. Slijedom navedenog, ne može se prikladnost pristupa povlasnoj nekretnini procjenjivati prema osobnim karakteristikama trenutnog vlasnika, već prema objektivnim karakteristikama same nekretnine.

37. Ukazuje se da u odnosu na mogućnost kolnog pristupa povlasnoj nekretnini s kčbr. [katastarska čestica] tuženik navodi da bi isti mogao biti moguć samo uz opsežne građevinske i terenske radove, a vještak navodi da visinska razlika stambene zgrade kućnog broja 30 A koja se nalazi na povlasnoj nekretnini i javnog puta na kčbr. [katastarska čestica] iznosi oko 20% dok je opće poznata činjenica, a sukladno prometnim znakovima, da se uzbrdica veća od 12% visinske razlike smatra opasnom uzbrdicom. Treba istaknuti da iako je sud u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka, isti sam navodi kako je procjena prikladnosti kolnog pristupa izvan domene naloženog vještačenja te je navedenu okolnost sud ocjenjivao i temeljem ostalih izvedenih dokaza. Ukazuje se da se gramatičkim, logičkim i teleološkim tumačenjem odredbe čl. 242. st. 2. ZVDSP zaključuje da će sud ukinuti služnost puta ako utvrdi da postoji drugi jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete te ako postoji jednako prikladan javni put – a ne može se ukinuti služnost puta ako postoji prikladniji prolaz preko nekretnine koja je u vlasništvu treće osobe. U odnosu na navedeno se ističe da se postojanje i prikladnost prolaza prosuđuje u odnosu na cijelu povlasnu nekretninu pri čemu je neodlučno pitanje konfiguracije terena unutar iste, odnosno prostornog odnosa objekata na njoj. Naime, nekretninu u zakonskom smislu čini cijela zemljišna čestica kao jedinstvo zemljišta i svega što je s njim trajno povezano na površini ili ispod nje pa je tako povlasna nekretnina u ovom predmetu ona koja je označena u zemljišnim knjigama pod kčbr. [katastarska čestica]. S obzirom na navedeno, za prosudbu prikladnosti pristupa povlasnoj nekretnini potrebno je utvrditi postoji li jednako prikladan pristup s javnog puta tako označenoj i omeđenoj nekretnini. Vještak navodi da udaljenost od javnog puta na kčbr. [katastarska čestica] i stambene zgrade na povlasnoj nekretnini preko sporne uzbrdice iznosi 51.50 m, ali se ukazuje da je navedena udaljenost neodlučna. Zakonom nije propisana obveza postojanja prikladnog puta unutar same povlasne nekretnine do njezinih pojedinih dijelova, već je obveza postojanja prikladnog javnog puta ispunjena činjenicom da je povlasna nekretnina na kčbr. [katastarska čestica] međašna sa česticom javnog puta na kčbr. [katastarska čestica]. Slijedom navedenoga, razvidno je da tuženik ostvaruje izravan pristup na javni put s povlasne nekretnine, a pitanja mogućnosti kolnog pristupa pojedinim dijelovima te nekretnine ili njihove udaljenosti od međe s česticom javnog puta nisu relevantni za odluku u ovoj pravnoj stvari niti mogu ići na štetu i teret tužitelja. Ističe se da iz odredbi čl. 186. st. 1. i čl. 242. st. 2. ZVSDP proizlazi da je jedino odlučno utvrditi da vlasnik povlasne nekretnine može pristupiti istoj s javnog puta dok pitanje mogućnosti kolnog pristupa unutar same povlasne nekretnine tuženika i konfiguracije terena na istoj nije predmet ovog postupka te je nevažno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Stoga, osnovano tužitelj tvrdi da navedeni pristup s javnog puta na kčbr. [katastarska čestica] nije za tuženika ništa tegobniji, a da istovremeno otklanja štetu za tužitelja, osobito uzimajući u obzir naglašeni gore opisani gospodarski interes tužitelja.

38. Valja reći i da je tuženiku rješenjem o uređenju prostora od 12. rujna 1984. jasno naznačeno da kolni priključak za navedenu nekretninu ima omogućiti na zapadnoj strani iste, odnosno na kčbr. [katastarska čestica] na kojoj se i nalazi javni put. Odluka tuženika da na vlastitoj nekretnini izgradi stambenu zgradu i zasadi vinograd u takvom prostornom odnosu koji bi eventualno otežao kolni pristup s navedenog javnog puta ne može ići na teret tužitelja.

39. Slijedom iznesenog, a uzimajući u obzir da je utvrđeno da tuženik koristeći postojeći put prelazi preko šest nekretnina tužitelja radi pristupa povlasnoj nekretnini pri čemu je ukupna udaljenost provoza preko javnog puta i tužiteljevih nekretnina 227,45 m, da tužitelj ima naglašene gospodarske interese kojima šteti navedeni provoz tuženika te da pri tom povlasna nekretnina ima jednako prikladan izravan pristup na javni put putem međašne kčbr. [katastarska čestica], ispunjeni su kumulativni uvjeti za ukidanje prava stvarne služnosti pa je temeljem čl. 242. st. 2. ZVDSP odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. Budući da je tužitelj uspio s prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom to sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a s obzirom da tuženik nije uspio u parnici, a tužitelju su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) i postavljenom zahtjevu za naknadu parničnog troška. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 19. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 3. studenog 2022. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sastava obrazloženog podneska od 4. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, materijalni trošak prijevoza na očevid u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 9., 35. i 45. Tarife, zastupanje na ročištu 11. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 16. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 22. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 4. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč.

1. Tarife, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 412,50 eura te troškove predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 16,58 eura, predujma za vještačenje i očevid u iznosu od 535,63 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu 53,00 eura, što čini ukupno 2.694,25 osnovanog troška tužitelja (toč. II. izreke).

41. Sud nije tužitelju priznao trošak u iznosu od 50,00 eur za uvid u zemljišne knjige budući prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje postupka jer predmetna služnost nije upisana u zemljišne knjige. Također, tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 23. svibnja 2022., budući da je tužitelj mogao isto navesti na ročištu 19. svibnja 2022. pa prema ocjeni ovog suda isti nije potreban u smislu odredbe članka 155. ZPP. Također, sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak predujma za očevid i vještačenje u iznosu od 580,40 eura u cijelosti budući da je na sudskom pologu ostao iznos od 44,77 eura koji će biti vraćen tužitelju nakon što dostavi broj računa za povrat neutrošenih sredstava stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 357,27 EUR (toč. III. izreke).

42. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. prosinca 2024.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženoj