REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1170/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LABORA d.o.o., OIB: 22948717827, Ivana Merza 4, Turanj, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i Partneri j.t.d. u Zadru, Ulica Mihovila Pavlinovića 9, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-541/2021-22 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-541/2021-22 od 9. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-541/2021-22 od 9. siječnja 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 38.489,61 EUR / 290.000,00 kn sa zateznim kamatama od 17. listopada 2019. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore te da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.903,31 EUR / 21.875,00 kn sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka II. izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da se u konkretnom slučaju radi o osiguranju koje je ugovoreno za tuđi račun u smislu odredbe članka 929. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Zaključuje da u trenutku nastanka obveze po predmetnoj kasko polici osiguranja tužitelj nije bio vlasnik predmeta osiguranja (vozila) niti ovlaštenik prava na isplatu stoga nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Također, sud zaključuje da tuženik kao osiguratelj ne bi bio dužan naknaditi predmetnu štetu na vozilu budući da je vozilo u trenutku štetnog događaja bilo u najmu pa se u skladu s odredbom članka 21. stavka 3. točke 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (list 54. do 61. spisa) tuženik oslobađa obveze naknade štete.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude. U žalbi navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da je pravno stajalište suda u konkretnom slučaju suprotno odredbi članka 929. stavka 1. ZOO. Ističe da je u smislu navedene odredbe, kao ugovaratelj osiguranja, imao pristanak Mercedes – Benz Leasing Hrvatska d.o.o. kao osobe čiji interes je bio osiguran, da ostvaruje prava iz predmetnog osiguranja. Ukazuje na punomoć Mercedes – Benz Leasing Hrvatska d.o.o. (list 19. spisa). Tvrdi da predmetna punomoć ima značaj ustupa potraživanja stoga vjeruje da je sud pogrešno zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran u predmetnom postupku. Smatra da je nepravilan zaključak suda da tuženik nije obvezan naknaditi predmetnu štetu budući da je vozilo u trenutku štetnog događaja bilo u najmu. Tužitelj ne spori da je u trenutku prometne nezgode vozilo bilo u najmu, međutim ističe da se tuženik može osloboditi obveze naknade štete jedino ako se radi o iznajmljivanju vozila (rent-a-car) u smislu Zakona o pružanju usluga u turizmu („Narodne novine“ broj 130/17 i 25/19; dalje: ZPUT), što ovdje nije slučaj. Tvrdi da se nikada nije bavio iznajmljivanjem vozila (rent-a-car) u smislu Zakona o pružanju usluga u turizmu iako ta djelatnost čini predmet njegovog poslovanja upisano u sudskom registru (list 62. do 63. spisa). Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 622,14 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 488,95 EUR.
4. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom stoga predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.
5. Tužiteljeva žalba je neosnovana.
6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Utvrđeno je da je presuda pravilna i zakonita budući da je pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 929. stavka 1. ZOO-a, valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu u pogledu glavne stvari.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 38.489,61 EUR / 290.000,00 kn, koja je nastala u prometnoj nezgodi na vozilu koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika na temelju kasko police osiguranja.
8. Između stranaka nije sporno da su sklopile ugovor o kasko osiguranju predmetnog vozila, pri čemu je tužitelj bio ugovaratelj osiguranja, tuženik osiguratelj, a Mercedes – Benz Leasing Hrvatska d.o.o. osiguranik. Također, nije sporno da je u vrijeme prometne nezgode vlasnik predmetnog vozila bio Mercedes – Benz Leasing Hrvatska d.o.o., a sada je to tužitelj.
9. Odredbom članka 929. stavka 1. ZOO-a propisano je da, u slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obvezu plaćanja premije i ostale obveze iz ugovora dužan je ispuniti ugovaratelj osiguranja, ali on ne može ostvariti prava iz osiguranja, čak i kad drži policu, bez pristanka osobe čiji je interes osiguran i kojoj ona pripadaju. Iz punomoći (list 19. spisa) proizlazi da je Mercedes – Benz Leasing Hrvatska d.o.o. ovlastio tužitelja da može, u svoje ime i za svoj račun, na ime naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju, ostvarivati sva prava, uključujući i pokretanje sudskog postupka protiv tuženika. Dakle, u smislu odredbe članka 929. stavka 1. ZOO-a Mercedes – Benz Hrvatska d.o.o. (osiguranik) kao osoba čiji je interes osiguran, predmetnom punomoći, ovlastio je tužitelja (ugovaratelja osiguranja) da ostvaruje sva prava iz tog osiguranja. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno legitimiran u predmetnom postupku. Upravo predmetna punomoć daje tužitelju aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.
10. Nadalje, između stranaka nije sporno da je u trenutku predmetne prometne nezgode osigurano vozilo bilo u najmu na temelju ugovora o najmu osobnog vozila (list 46. do 47. spisa). Tužitelj je predmetno vozilo dao u najam trećoj osobi (ĐLZ) te je za to primio ugovorenu naknadu. ĐLZ upravljao je tim vozilom u trenutku predmetnog štetnog događaja. Tuženik je otklonio svoju obvezu naknade štete nastale na osiguranom vozilu pozivom na odredbu članka 21. stavka 3. točke 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (list 54. do 61. spisa), koja propisuje da osiguratelj nije u obvezi naknaditi štetu koja nastane nakon iznajmljivanja vozila (kod rent-a-car vozila), ako se drugačije ne ugovori i ugovaratelj ne plati odgovarajući doplatak. Tužitelj smatra da se citirana odredba članka 21. stavka 3. točke 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila primjenjuje jedino ako se radi o iznajmljivanju vozila (rent-a-car) u smislu Zakona o pružanju usluga u turizmu. Ukazuje da je za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja vozila (rent-a- car) potrebna prethodna registracija pri ministarstvu nadležnom za turizam. Ističe kako on nikada nije bio registriran pri nadležnom ministarstvu za pružanje usluga iznajmljivanja vozila (rent-a-car).
11. Dakle, između stranaka je sporno može li se odredba članka 21. stavka 3. točke 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila primijeniti u konkretnom slučaju.
12. U skladu s odredbom članka 21. stavka 3. točke 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, ako se drugačije ne ugovori i ugovaratelj ne plati odgovarajući doplatak, osiguratelj nije u obvezi naknaditi štete koje nastanu nakon iznajmljivanja vozila (kod rent-a-car vozila). Stranke nisu ugovorile da bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi štetu koja nastane dok je vozilo u najmu niti je tužitelj za to platio odgovarajući doplatak.
13. Tužitelj tvrdi da se nikada nije bavio iznajmljivanjem vozila (rent-a-car) u smislu Zakona o pružanju usluga u turizmu. Međutim, u sudskom registru kao predmet poslovanja tužitelja navedeno je iznajmljivanje (rent-a-car) vozila (list 62. do 63. spisa). Nedvojbeno je utvrđeno da je u trenutku štetnog događaja predmetno vozilo bilo u najmu kod treće osobe i da je tužitelj kao najmodavac za to primao ugovorenu naknadu (najamninu).
14. Prema ocjeni ovog suda, činjenica što tužitelj nije registriran kod nadležnog ministarstva za pružanje usluge iznajmljivanja vozila (rent-a-car) nije odlučna. Relevantne su činjenice da je tužitelj u sudskom registru registriran za djelatnost iznajmljivanja vozila (rent-a-car), da je predmetno vozilo u trenutku prometne nezgode bilo u najmu kod treće osobe uz naplatu naknade te da stranke nisu ugovorile odgovornost tuženika za štete koje nastanu dok je vozilo u najmu niti je tužitelj za to platio odgovarajući doplatak. Stoga tuženik nije u obvezi naknaditi nastalu štetu na vozilu, a sukladno odredbi članka 21. stavka 3. točke 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila.
15. Slijedom svega iznesenog, prema stajalištu ovog suda, iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, što se očituje u pogrešnom zaključku suda o nedostatku aktivne legitimacije, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu u pogledu glavne stvari; a sve pravilnom primjenom odredbe članka 929. stavka 1. ZOO-a.
16. Tužitelj u žalbi pobija odluku o parničnom trošku, međutim ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku, osim što navodi da je odluka o parničnom trošku pogrešna budući da je pogrešna odluka suda o glavnoj stvari. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, u skladu s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a.
17. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Branka Šabarić Zovko
