Poslovni broj: Usž-2503/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Drobčeva 1 i KF iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku, Između Polača 14, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI- 1314/2022-13 od 3. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja.

Poništavaju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-1314/2022-13 od 3. ožujka 2023.

II. Usvaja se tužbeni zahtjev.

Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/54 URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 22-02 od 13. travnja 2022.

III. Usvaja se žalba tužitelja i poništavaju se točke 1., 2. i 3. izreke rješenja  Ureda  državne  uprave  u  Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove,

KLASA: UP/I-943-01/97-01/561, URBROJ: 2117-03-02/4-19-38 od  16.  prosinca  2019.  i  u  tom  dijelu  se  vraća  predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

IV. Nalaže se tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo naknaditi tužitelju Gradu Dubrovniku troškove upravnog spora u iznosu od 56,40 EUR u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka pravomoćne presude.

V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe KF za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/20-01/54 URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 13. travnja 2022., dok je osporavanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 13. travnja 2022. odbija se tužiteljeva žalba izjavljena protiv (točke 1., 2. i 3. izreke) rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/561 URBROJ: 2117-03-02/4-19-38 od 16. prosinca 2019., kojim je KF, zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu, dano u cijelosti u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište, novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] od 676 m2 k. o. [katastarska općina] (u novoj izmjeri dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), nastala cijepanjem prvobitne čest. zem. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem prijavnog lista ovjerenog od strane Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, KLASA: 932-06/15-02/142 URBROJ: 541-28/2-15-2 od 3. srpnja 2015., ranije uknjiženog prava korištenja ĆF, u cijelosti, a oduzeto rješenjem SO Dubrovnik, broj: 05-8033/2-II-1965 od 8. prosinca 1966., u korist Fonda za stambenu izgradnju Općine Dubrovnik odnosno Poduzeća za gospodarenje stambenim zgradama „Standard“ u Dubrovniku radi izgradnje stambenog naselja (točka 1. izreke), obveznikom povrata utvrđen je Grad Dubrovnik (točka 2. izreke) te je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku naloženo da nakon pravomoćnosti rješenja, temeljem ovjerenog Prijavnog lista od 3. srpnja 2015., izvrši promjenu zemljišnoknjižnog stanja rješenja po službenoj dužnosti uz brisanje Grada Dubrovnika (točka 3.).

2.1. Istim prvostupanjskim rješenjem je KF pok. K utvrđeno i pravo na naknadu u ukupnom iznosu od 6.308,65 kuna, plativo u obveznicama Republike Hrvatske, i to za izgrađeno građevinsko zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 192 m2 (u novoj izmjeri 202/4 k. o. [katastarska općina]) nastala cijepanjem prvobitne čest. zem. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem prijavnog lista ovjerenog od strane Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku, KLASA: 932-06/15-02/142 URBROJ: 541-28/2-15-2 od 3. srpnja 2015., ranije uknjiženog prava korištenja ĆF rođ. Ć, u cijelosti, a oduzeto rješenjem SO Dubrovnik broj: 05-8033/2-II-1965 od 8. prosinca 1966. u korist Fonda za stambenu izgradnju Općine Dubrovnik odnosno Poduzeća za gospodarenje stambenim zgradama „Standard“ u Dubrovniku radi izgradnje stambenog naselja (točka 4.); koji iznos je ovlašteniku naknade dužno isplatiti Ministarstvo financija odjednom i u gotovini u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja (točka 5.); te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka 6.), a u kojem dijelu (točke 4., 5. i 6. izreke) stranke nisu osporavale prvostupanjsko rješenje.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija presudu i rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije otklonio razloge zbog kojih je tužitelj pobijao drugostupanjsko rješenje, niti se osvrnuo na navode i primjedbe tužitelja koji su isticani tijekom cijelog postupka, a koje je tuženik paušalno otklonio. Smatra da u ovoj pravnoj stvari postoji cijeli niz pitanja koja tijekom postupka nisu do kraja razjašnjena. Navodi da se u postupku ignorirala činjenica da dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja zaštitni pojas ceste odnosno parkiralište, a da je člankom 55. Zakona o cestama propisan zaštitni pojas nerazvrstane ceste, a člankom 100. istog Zakona propisano je što čini nerazvrstanu cestu koja je javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na kojoj fizičke i druge pravne osobe ne bi mogle steći pravo vlasništva. Upravo je Grad Dubrovnik koristeći svoje zakonsko ovlaštenje, ali i obvezu upisa nerazvrstanih cesta koje se koriste prije 2011., uz napomenu kako se ovaj dio kat. čest 177/1 k. o. [katastarska općina] koristi kao cesta i parking i prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, izvršio upis javnog dobra u općoj uporabi. Iako je to bio jedan od osnovnih navoda tužitelja u tužbi sud se na navedeno uopće nije osvrnuo, iako je tužitelj uz tužbu dostavio dokaze o upisu nerazvrstane ceste. Štoviše sud u obrazloženju pobijane presude ne navodi da je tužitelj dostavio dokaze o upisu nerazvrstane cesta (zk. stanje, kopije katastarskog plana, prijavni list kojim je izvršen upis itd.) iz čega proizlazi kako dokaze nije izveo, a kamo li da je razmotrio gornje navedeno. Zbog predmetnog upisa ceste, kao zakonske obveze Grada Dubrovnika, prvostupanjsko rješenje nije ni stvarno, ni pravno provedivo. Prema mišljenju tužitelja, predmetna razlika površne od 143 m2 predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište, odnosno, najmanje, zemljište pripremljeno za izgradnju, što je u postupku utvrđeno. U ovom slučaju je ostvarena i iznimka za naturalni povrat u smislu članka 55. Zakona o naknadi, jer se ne može vratiti imovina izvan pravnog prometa odnosno imovina na kojoj nitko ne može steći pravo vlasništva, a svakako bi se vraćanjem okrnjila prostorna cjelovitost. S obzirom na to da je odluka o glavnoj stvari pogrešna to je, prema mišljenju tužitelja, pogrešna i odluka o troškovima. Slijedom navedenog predlaže se naslovljenom sudu usvojiti žalbu te naložiti tuženiku da u cijelosti naknadi troškove upravnog spora tužitelju.

4. Tuženik i zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, iako uredno pozvani, nisu podnijeli odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba KF, u odgovoru na žalbu, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te naložiti tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.244,27 EUR. Navodi da je u postupku provedeno vještačenje putem sudskog vještaka građevinske struke te sudskog vještaka geodetske struke te je utvrđeno da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje se može vratiti u posjed i vlasništvo ovlaštenika naknade. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ni iz jednog u postupku provedenog dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenih navoda kako bi izradom parcelacijskog elaborata bio obuhvaćen zaštitni pojas ceste odnosno parkirališta koji predstavlja dio nerazvrstane ceste, niti da bi dijelove te čestice predstavljali dio nerazvrstane ceste odnosno njezin zaštitni pojas.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Ispitujući osporavanu odluku prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je istom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

8. Prvostupanjskom presudom ocijenjeno je zakonitim rješenje tuženika kojim je potvrđeno djelomično rješenje prvostupanjskog tijela u dijelu kojim je tužitelju dano u vlasništvo u cijelosti neizgrađeno građevinsko zemljište, novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] od 676 m2 k. o. [katastarska općina] (u novoj izmjeri dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), nastala cijepanjem prvobitne čest. zem. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem prijavnog lista ovjerenog od strane Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, KLASA: 932-06/15-02/142, URBROJ: 541-28/2-15-2 od 3. srpnja 2015., ranije uknjiženog prava korištenja ĆF rođ. Ć u cijelosti, oduzeto rješenjem SO Dubrovnik, broj: 05-8033/2-II-1965 od 8. prosinca 1966., u korist Fonda za stambenu izgradnju Općine Dubrovnik odnosno Poduzeća za gospodarenje stambenim zgradama „Standard“ u Dubrovniku radi izgradnje stambenog naselja.

9. Naime, suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda, tuženika i prvostupanjskog tijela, po ocjeni ovog Suda, podaci spisa predmeta daju dostatnu osnovu za zaključak da se radi o zemljištu privedenom namjeni sukladno odredbi članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje: Zakon o naknadi) pa se ne može dati u vlasništvo ovlašteniku naknade, sukladno odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi, kao i da u konkretnom slučaju postoji zapreka za naturalni povrat sukladno odredbi članka 55. stavka 1. točke 3. Zakona o naknadi.

10. Naime, iz rješenja Skupštine Općine Dubrovnik, broj: 05-8033/2-II-1965 od 8. prosinca 1966., proizlazi da se Fondu za stambenu izgradnju općine Dubrovnik, kasnije Poduzeću za gospodarenje stambenim zgradama „Standard“ u Dubrovniku, daje na korištenje za izgradnju stambenog naselja nacionalizirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da se predmetno zemljište nalazi u užem građevinskom području i nacionalizirano je po članku 34. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, broj 52/58., 3/59., 24/59., 24/61.,1/63.), ranijoj vlasnici ĆF (prije upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Iz obrazloženja tog rješenja, također, proizlazi da je, prema urbanističkom rješenju ovog predjela, na zemljištu predviđena izgradnja stambenih zgrada.

11. Sukladno potvrdama Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 20. svibnja 2014., koje prileže spisu predmeta, prema Urbanističkom planu grada Dubrovnika za uže gradsko područje („Službeni glasnik“ Općine Dubrovnik, broj 6/80.), Karta 6. Plan namjene površina mj. 1:5000, predmetna čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se na području rekonstruirane i novo planirane stambene zone srednje gustoće stanovanja, dok se prema Generalnom urbanističkom planu Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj 10/05., 10/07., 8/12. i 3/14.), kartografski prikaz 1 Korištenje i namjena površina, ista nalazi na području mješovite namjene M14 – pretežito stanovanje u zelenilu (povijesni vrtovi). Nadalje, sukladno rješenju o odobrenju za izgradnju Skupštine općine Dubrovnik, Odjela za komunalne poslove, broj 05-16593/1- 63 od 17. ožujka 1964., dopunjenog rješenjem o dopuni broj 05-10170/1-64 od 8. prosinca 1964., investitoru se daje odobrenje za izgradnju daljnjih 15 stambenih objekata sa 60 stambenih jedinica, na gradilištu označenom sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (rješenje 8. prosinca 1964.), te je sukladno točki 6. izreke rješenja od 17. ožujka 1964., između ostalog, investitor dužan izvršiti okolno uređenje terena tako da ozeleni slobodne površine.

12. Iz elaborata vještaka za graditeljstvo Saliha Hrustića od 26. lipnja 2014. proizlazi da je čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 1968. imala površinu od 2050 m2, zatim je 1968. privedena namjeni na način da je 1255 m2 ušlo u sastav čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), dok je otprilike 280 m2 privedeno namjeni poslije 1968. na način da je ušlo u sastav gradske prometnice ulica I.G. Kovačića, dok je otprilike 515 m2, prema mišljenju vještaka, ostalo neprivedeno namjeni. Sam vještak je u svom elaboratu naveo da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] spada u građevinsko područje označeno kao „Cjelina izgrađenog i neizgrađenog dijela naselja“, sukladno GUP-u grada Dubrovnika.

13. Slijedom izloženog, vidljivo je da je na predmetnom zemljištu, koje je deposedirano radi izgradnje stambenih zgrada, izgrađeno naselje u Dubrovniku, te put (cesta Ivana Gorana Kovačića), a da novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 676 m2 (u novoj izmjeri dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u naravi predstavlja manje parkiralište koje se nalazi u funkciji okolnih stambenih objekata te jednim svojim dijelom ozelenjenu površinu.

14. S obzirom na utvrđeno, činjenica da je dio oduzete nekretnine neizgrađen (676 m2 od sveukupno oduzetih 2050 m2), sama po sebi ne može dovesti do zaključka da na deposediranom zemljištu nisu izvedeni radovi radi kojih je zemljište bilo oduzeto, posebice imajući u vidu da je u konkretnom slučaju zemljište oduzeto radi izgradnje većeg stambenog naselja u sklopu kojeg je izgrađen put kroz naselje, te preuzeta obveza ozelenjavanja slobodnih površina. Stoga ovaj Sud nalazi da se u ovom slučaju cijela čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi na izgrađenom građevinskom zemljištu, što samo po sebi predstavlja smetnju za povrat u naturi pa podnositelju zahtjeva pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, jer se izgrađeno građevinsko zemljište ne vraća, već naknađuje.

15. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za naturalni povrat opisanog zemljišta ovlašteniku naknade prema odredbama članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi, jer je isto privedeno namjeni u smislu odredbe članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi i nalazi se u granicama stambenog kompleksa s kojim čini prostornu cjelovitost, a što čini zapreku za povrat istog u naravi i po osnovi odredbe članka 55. točke 3. Zakona o naknadi.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a i članka 58. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), poništiti presudu prvostupanjskog upravnog suda, kao i rješenje tuženika te točke 1., 2. i 3. izreke prvostupanjskog rješenja i vratiti u tom dijelu predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, kako je odlučeno točkama I., II. i III. izreke ovosudne presude.

17. Prvostupanjsko tijelo će u ponovljenom postupku odlučiti o zahtjevu ovlaštenika naknade sukladno odredbi članka 57. stavka 1. Zakona o naknadi, uvažavajući primjedbe i pravna shvaćanja iznesena u ovosudnoj presudi, sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZUS-a.

18. S obzirom da je tužitelj uspio u upravnom sporu, to mu je, sukladno odredbi članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a, točkom IV. izreke ovosudne presude, dosuđeno pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora, koje je zatražio u iznosu od 56,40 EUR.

19. Zainteresirana osoba KF je u predmetnom upravnom sporu sudjelovao na strani tuženika, koji u upravnom sporu nije uspio pa, sukladno odredbama članaka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a, ne može ostvariti pravo na naknadu troškova upravnog spora, iz kojeg razloga je njegov zahtjev odbijen točkom V. izreke ove presude.

U Zagrebu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić