REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1432/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja, i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FED d.o.o., OIB 79081584010, Rugvica, Dugoselska 1e, kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mostarčić & Ogresta, u Zagrebu, Amruševa 13, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „SRNJAK“, OIB 09811516089, Sveti Ivan Zelina, Braće Radića 8, kojeg zastupa punomoćnica Martina Pečenko, odvjetnica u Sv. Ivanu Zelini, D. Domjanića 1a, radi isplate 10.001,66 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1943/2020 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1943/2020 od 23. veljače 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1943/2020 od 23. veljače 2024. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku platiti tužitelju 10.001,66 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 1.812,50 EUR. U točki III. izreke presude odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka od 437,50 EUR.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet spora zahtjev za isplatu 10.001,66 EUR, na ime naknade imovinske štete nastale u prometnoj nezgodi od 4. prosinca 2017. do koje je došlo naletom divljači – divlje svinje na tužiteljevo vozilo.

3. Prvostupanjski sud je utvrdio da nije sporna visina tužbenog zahtjeva, već osnova, odgovornost za nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

4. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) u vezi s čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC) utvrdio da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, a tuženik po načelu objektivne odgovornosti jer divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar, ali da se tuženik može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama iz čl. 1067. ZOO-a. Kako je tuženik u postupku dokazao da je do štetnog događaja (naleta vozila na divlju svinju na autocesti) došlo zbog propusta pravne osobe koja upravlja autocestom u održavanju zaštitne žičane ograde, dakle zbog radnje treće osobe (čl. 1067. st. 2. ZOO-a) i to društva Hrvatske autoceste d.o.o. (jer iz policijskih fotografija i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u blizini štetnog događaja postojalo oštećenje zaštitne ograde), prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Žalbu protiv navedene presude podnio je tužitelj, a u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku uzeto je da se žali na dio presude u kojem nije uspio u sporu (točke I. i II. izreke) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

5.1. U žalbi u bitnom ističe da je pravni pristup prvostupanjskog suda pogrešan jer da za štetu nastalu naletom vozila na divljač na javnoj cesti solidarno odgovaraju lovačkog društvo koje gospodari lovištem po načelu objektivne odgovornosti te pravna osoba koja upravlja javnom cestom po načelu presumirane krivnje. Ističe da se tuženik kao presumirani vlasnik divlje svinje, koja je prouzročila prometnu nesreću, mogao osloboditi odgovornosti jedino u slučaju da je dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom društva Hrvatske autoceste d.o.o., koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti. Navodi da kada se odredba čl. 1067. st. 2. ZOO-a dovede u vezu s čl. 50. st. 2. ZC-a proizlazi da se tuženik mogao osloboditi odgovornosti da je dokazao da društvo Hrvatske autoceste d.o.o. na njegov zahtjev nije spornu dionicu autoceste označio odgovarajućom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima i da je taj propust u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Ističe da tuženik nije dokazao da je uputio zahtjev za postavljanje znaka „divljač na cesti“, odnosno pojačavanjem i ojačavanjem već postavljene zaštitne ograde, a kamoli da bi propust društva Hrvatske autoceste d.o.o. da postupi po takvom zahtjevu bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Zbog navedenog smatra da nije bilo osnove da prvostupanjski sud utvrdi kako je tuženik dokazao egzoneracijski razlog iz odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a. Smatra da objektivna odgovornost nameće vlasniku opasne stvari ozbiljan teret dokazivanja, što je prvostupanjski sud zanemario. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je na predmetnom dijelu autoceste postojala zaštitna žičana ograda, dovoljno visoka i išla je do samog tla te je održavana, a tuženik nije dokazao svoje postupanje sukladno odredbi čl. 50. st. 2. ZC-a. Ističe da je prvostupanjski sud iz fotografija policije na kojim se između ostalog vidi prokopani dio tla utvrdio da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena do samog tla, a što je pogrešno jer sama činjenica da se vidi prokopani dio tla ukazuje na to da je ograda bila postavljena do samog tla, u suprotnom životinje ne bi morale prokopati tlo ispod ograde već bi jednostavno prolazile ispod nje. Smatra da je pogrešan i zaključak prvostupanjskog suda da ograda nije bila učvršćena na pravilan način jer upravo prokopani dio tla ukazuje na to da je bila učvršćena na pravilan način. Navodi da je prvostupanjski sud u odnosu na presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-7694/18 kojom je društvo Hrvatske autoceste d.o.o. oslobođeno odgovornosti prekršajnom postupku istaknuo samo da nije vezan odlukama prekršajnih sudova, ali ta presuda ima dokaznu snagu kao isprava, i dokazuje da nije bilo propusta u primjeni mjera sigurnog odvijanja prometa na autocesti. Smatra da se prokopani dio tla može eventualno smatrati propustom društva Hrvatskih autocesta d.o.o. zbog kojeg je u manjoj mjeri pridonijelo nastanku štetnog događaja, ali tuženik se ne može osloboditi odgovornosti jer je njegova odgovornost solidarna sukladno odredbi čl. 1067. st. 4. ZOO-a.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijana presudu pravilna i zakonita.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu 10.001,66 EUR na ime naknade štete nastale tužitelju na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], zbog prometne nesreće od 4. prosinca 2017. na autocesti A 4, kod mjesta Sv. Ivan Zelina, do koje je došlo naletom predmetnog vozila na divljač (divlje svinje).

11. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja ni visina tužbenog zahtjeva, već je sporna pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i osnova tužbenog zahtjeva.

12. Tužitelj je u tužbi tvrdio da je šteta nastala naletom vozila na divlju svinju koja je istrčala iz lovišta na kojem je tuženik ovlaštenik prava lova, dakle sporna je tuženikova odgovornost za nastalu štetu sukladno odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17; dalje: ZL) i čl. 1064. ZOO-a jer divljač predstavlja opasnu stvar.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje budući da iz isprava u spisu, kao i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je do prometne nesreće došlo na autocesti A 4 na način da je vozilo tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na divljač (divlju svinju) koja je prelazila kolnika autoceste dolazeći tužiteljevom vozilu s desne strane, a da vozač nije imao tehničke mogućnosti izbjeći nalet vozilom na divljač bez obzira na brzinu kretanja, dakle nema krivnje vozača.

14. Autoceste su najviša kategorija javnih cesta namijenjena sigurnom kretanju vozila pri većim brzinama. Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15; dalje: ZSPC) autoceste su definirane kao javne ceste posebno izgrađene i namijenjene isključivo za promet motornih vozila s dvije fizički odvojene kolničke trake, zelenim pojasom i zaštitnom ogradom, čime se omogućava siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h i koja je kao autocesta označena propisanim prometnim znakom. Odredbom čl. 139. st. 1. ZSPC-a propisano je da autocestom, brzom cestom i cestom namijenjenom isključivo za promet motornih vozila ne smiju se kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h.

15. Zakonom o cestama određene su pravne osobe koje upravljaju javnim cestama pa tako i autocestama, s time da pravna osoba upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava sukladno čl. 81. st. 1. ZC-a. Sukladno odredbi čl. 26. st. 1. ZC-a poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona jesu, između ostalih, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta. Upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste, obavlja poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na cesti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama (čl. 26. Pravilnika o održavanju cesta „Narodne novine“ broj 90/14).

16. Nadalje, pravne osobe koje upravljaju autocestom dužne su opremiti autocestu odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom radi zaštite prometa na autocestama od divljači i drugih životinja. Odredbom čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15; dalje: Pravilnik) propisano je da prometnu opremu ceste, između ostalog, čini zaštitna žičana ograda, a prema čl. 93. tog Pravilnika zaštitne žičane ograde su namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja te se prema čl. 94. Pravilnika zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste. Stoga se autocesta niti ne označava signalizacijom koja će sudionike upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Upravo zbog toga je pravna osoba dužna ograditi autocestu, a koja obveza pravne osobe ne ovisi o tome jesu li takav zahtjev postavile osobe koje gospodare lovištem uz autocestu.

17. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz isprava u spisu proizlazi da je postojalo oštećenje zaštitne ograde na autocesti što je razvidno iz fotografija u spisu (139. do 141. spisa) te nalaza i mišljenja vještaka (184. i 185. spisa).

18. Prvostupanjski sud je zaključio da nema odgovornosti tuženika ni primjenom odredbi čl. 1064. i 1067. st. 2. ZOO-a jer iz provedenih dokaza proizlazi da je šteta nastala radnjom treće osobe, koju tuženik nije mogao predvidjeti, ni čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, a radi se o radnji pravne osobe koja upravlja autocestom, i to upravo propustom u održavanju zaštitne ograde postavljene uz kolnik autoceste radi sprečavanja prodora divljači i drugih životinja na autocestu.

19. Lovačka društva koje upravljaju lovištem (uz autocestu) nisu dužne toj pravnoj osobi postaviti zahtjev za postavljanjem prometne signalizacije na autocesti budući da autocesta mora biti opremljena odgovarajućom zaštitnom ogradom cijelom svojom dužinom upravo kako bi zaštitila promet od divljači i drugih životinja. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji odgovornost lovačkog društva za nastalu štetu.

20. Upravo činjenica da se divljač (divlja svinja) našla na kolniku autoceste ukazuje da je postojalo oštećenje u zaštitnoj ogradi, što je prvostupanjski sud iz fotografija u spisu pravilno i utvrdio. Propust pravne osobe u održavanju zaštitne žičane ograde postavljene uz autocestu, a koje održavanje predstavlja zakonsku i podzakonsku obvezu te pravne osobe, je uzrok predmetne nezgode jer se uslijed tog propusta divlja životinja našla na kolniku autoceste. Suprotno žalbenim navodima, lovačko društvo nije ovlašteno, niti dužno kontrolirati je li žičana ograda uz autocestu pravilno postavljena te je li održavana, već je to isključivo zakonska obveza pravne osobe koja upravlja javnom cestom.

21. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pa je presudu valjalo potvrditi.

22. Vezano za odluku o trošku, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac