Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-152/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika II, zbog kaznenog djela iz članka 312., u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika II, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-529/2016-85, od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenika II odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu je svojim rješenjem poslovnog broja K-529/2016-65, od 24. svibnja 2024., na temelju odredbe članka 11. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12
- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenom II uskratio pravo na podnošenje zahtjeva za izuzeće raspravnog suca Marijana Saše, predsjednika Općinskog suda u Splitu Dražena Maravića i svih sudaca Općinskog suda u Splitu, predsjednika Županijskog suda u Splitu Bruna Kleina i svih sudaca Županijskog suda u Splitu, sudaca Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske IIC, NI i NIC te zahtjeva za prenošenje mjesne nadležnosti u ovom kaznenom postupku, "s obzirom da se tim radnjama očigledno zloupotrebljava pravo na postavljanje zahtjeva za izuzeće i zahtjeva za prenošenje mjesne nadležnosti".
2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio okrivljeni II, ne navodeći žalbene osnove po kojima pobija prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da se "ukine pobijano rješenje, izuzme uredujućeg suca, ukine prvostupanjska presuda te da se svi postavljeni zahtjev za izuzećem provedu, osobito zahtjev za izuzećem nadležnosti Općinskih sudova Županijskog suda u Splitu".
3. Okrivljenik je 29. svibnja 2024. podnio i dopunu žalbe, u kojoj je naveo kako ustrajava na žalbenim zahtjevima postavljenima u žalbi.
4. Okrivljenik II je 6. lipnja 2024. podnio i "drugu dopunu žalbe okrivljenika", u kojoj je također naveo kako ustrajava na žalbenim zahtjevima postavljenima u žalbi.
4.1. Ovaj drugostupanjski sud je žalbu s dopunama tretirao i razmatrao kao jedinstvenu žalbu podnesenu u korist okrivljenika.
5. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je u suglasju sa člankom 495., u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalba okrivljenika II je neosnovana.
7. Okrivljenik u svojoj žalbi u stvari iznosi svoje utiske o tijeku prvostupanjskog postupka te navodi kako je u razgovoru sa svojim odvjetnikom došlo do kategoričkog stava da je uredujući sudac, "prije nego što je dao svoj iskaz i prije završnih govora, donio osuđujuću presudu", nakon čega je podnio zahtjev za izuzećem za koji je siguran da je pravno osnovan i utemeljen, nakon čega prepričava tijek suđenja i postupanje sutkinje Nane Čatipović u predmetima u kojima je on bio stranka. Nakon toga citira VI te iznosi stav kako je "zlostavljan u svakom pogledu od strane pravosudnih tijela" te u konačnici predlaže da se pobijano rješenje ukine, izuzme uredujućeg suca, ukine prvostupanjska presuda te da se svi postavljeni zahtjevi za izuzećem provedu, osobito zahtjev za izuzećem nadležnosti Općinskih sudova Županijskog suda u Splitu.
8. U prvoj dopuni žalbe okrivljenik objašnjava što je državni blagdan Tijelovo, iznosi podatke o povjerenju građana u pravosuđe te ponavlja svoj navod iz žalbe da je zajedno sa svojim odvjetnikom zaključio kako je uredujući sudac unaprijed donio osuđujuću presudu na njegovu štetu, bez da ga je saslušao te u konačnici navodi kako ustrajava na svim žalbenim zahtjevima postavljenim u žalbi.
9. U drugoj dopuni žalbe okrivljenik iznosi razmatranja u pogledu prevencije stresa i traume, iznosi slučaj "suca skupocjenog sata", izražava svoje utiske u pogledu zaključka da postoji ogromna razlika između suca Marijana Saše i "suca skupocjeni sat", pri čemu ponovno iznosi vlastite dojmove o tijeku prvostupanjskog postupka te navodi kako presudu od 24. svibnja 2024. s gnušanjem odbacuje i opetovano iskazuje stav kako je uredujući sudac bio pristran, kako nije prihvatio njegove prijedloge za ponovnim ispitivanjem svjedoka u predmetnom postupku, kako je unaprijed donio osuđujuću presudu, bez da ga je saslušao i dozvolio mu da iznese svoju obranu te izražava svoj stav o tome kako postoje čvrsti materijalni dokazi u sudskim spisima da je sutkinja Nana Čatipović sudila u predmetima u kojima je on bio stranka, premda po zakonu nije mogla suditi, ističući potom kako je sudac Marijan Saša "pogodovao masonima" te u konačnici navodi kako ustrajava na žalbenim zahtjevima postavljenim u žalbi.
10. Iz sadržaja žalbe, kao i iz njezinih dopuna, jasno proizlazi kako okrivljenik izražava svoje nezadovoljstvo tijekom prvostupanjskog postupka, u kojem je on okrivljen zbog kaznenog djela prisile prema pravosudnom dužnosniku iz članka 312., u vezi članka 34. KZ/11, međutim tim žalbenim navodima ni na koji način ne opovrgava činjeničnu ni pravnu utemeljenost rješenja prvostupanjskog suda, od 24. svibnja 2024., kojim mu je uskraćeno pravo na podnošenje zahtjeva za izuzeće sudaca, odnosno za prenošenje mjesne nadležnosti u ovom kaznenom postupku.
10.1. Naime, u podnesenoj žalbi, osim što se izražava neslaganje s donesenim rješenjem koje se pobija žalbom, ni na koji način se ne osporava točnost navoda rješenja prema kojima je okrivljenik, u ovom istom predmetu, u četiri navrata tražio izuzeće uredujućih sudaca, tadašnjeg i sadašnjeg predsjednika Općinskog suda u Splitu, svih sudaca Općinskog suda u Splitu, predsjednika i svih sudaca Županijskog suda u Splitu, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske te zahtjeva za prijenos mjesne nadležnosti na drugi stvarno nadležni sud, koji su svi pravomoćno odbijeni kao neosnovani, odnosno odbačeni. Isto tako, okrivljenik ne osporava da je podneskom od 22. svibnja 2024. ponovno zahtijevao izuzeće svih navedenih sudaca i iznova tražio prenošenje mjesne nadležnosti. Pored toga, ni jednim žalbenim navodom okrivljenik ne pobija pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda kojom mu je, na temelju članka 11. stavka 4. ZKP/08, uskraćeno pravo na podnošenje zahtjeva za izuzeće sudaca i prenošenja mjesne nadležnosti, zbog ocjene suda da se radi o očitoj zlouporabi prava iz tog zakona. Konačno, okrivljenik u žalbi nije dao nikakve razloge kojima bi osporio osnovanost razloga pobijanog rješenja koji su izloženi u točki 6., u kojima je prvostupanjski sud uvjerljivo, jasno i detaljno obrazložio svoj stav zbog čega smatra da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi procesnih prava okrivljenika te zbog čega je odlučio uskratiti mu pravo na tu radnju, sukladno članku 11. stavku 4. ZKP/08.
11. Odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08, propisano je da drugostupanjski sud sudsku odluku ispituje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija, a odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08 određeno je da će, ispitujući žalbu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud paziti je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te je li povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika. S obzirom na činjenicu da okrivljenik u svojoj žalbi nije naveo iz kojih osnova pobija prvostupanjsko rješenje niti se iz sadržaja žalbe to dade razabrati, kao i daljnju činjenicu da se ni jedan žalbeni navod ne odnosi na pobijanje pravilnosti i zakonitosti prvostupanjskog rješenja, to je ovaj drugostupanjski sud osporavano rješenje, sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, ispitao u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti te je utvrdio da isto nije opterećeno nekom od povreda i članka 494. stavka 4. ZKP/08, odnosno da je izreka rješenja razumljiva, da nije proturječna sama sebi ni razlozima rješenja, da rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu potpuno nejasni ni u znatnoj mjeri proturječni, a rješenje je donijelo ovlašteno tijelo te nije povrijeđen ni kazneni zakon na štetu okrivljenika.
12. Što se tiče pak navoda žalbe okrivljenika za ponoviti je kako se njima uopće ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja ni zakonska utemeljenost odluke prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja i svi žalbeni navodi se u stvari odnose na ogorčenost okrivljenika nekim ranijim postupanjem, ne samo u ovom predmetu, nego i u predmetima u kojima je okrivljenik bio stranka, a koje je vodila sutkinja Nana Čatipović. Međutim, u ovom drugostupanjskom postupku, osim onoga što je sud obvezan provjeriti po službenoj dužnosti, moguće je ispitati samo one žalbene navode kojima se pobija osnovanost ovog konkretnog rješenja od 24. svibnja 2024., a sve izvan toga, posebice je li okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti i kakve su bile odluke suda u parničnim postupcima koji se u žalbi spominju, ne može biti predmet razmatranja žalbenog suda u ovom postupku.
13. Slijedom navedenog, kako žalbom okrivljenika uopće i nisu osporena utvrđenja kao ni odluka prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja te kako ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08, to je žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu, u skladu sa člankom 494. stavkom 3. točkom 2. ZKP/08.
Split, 3. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
