1                             Poslovni broj:I Kž-267/2023-5

 

Poslovni broj: I Kž-267/2023-5

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi sa člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15 – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. ožujka 2023. broj K-5/2022-25, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu, optuženi D. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanje, iz članka 153. stavak 1. u svezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude, te je na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, koja mu je na temelju članka 55. stavak 1., 2. i 4. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro na način da će mu se jedan dan zatvora zamijeniti s dva sata rada. Na temelju članka 55. stavak 5., 6. i 7. KZ/11. nakon što osuđenik D. K. nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegov osobne prilike i zaposlenje, izvršiti će rad za opće dobro u roku koji to tijelo odredi, a koji ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, pri čemu sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za probaciju u dogovoru s osuđenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima i stručnosti. Ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji bude pozvan, ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ukoliko osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz stavka 5. ovog članka, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu, a ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz stavka 5. ovog članka. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. ožujka 2016. do 29. ožujka 2016.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 130/20., 84/21. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), oštećena J. B. upućena je u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi D. K. djelomično je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka i to troškova iz članka 145. stavak 2. točka 2. ZKP/08. koji se odnose na provedena vještačenja, dok je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 464,53 eura/3.500,00 kuna koji se odnose na paušalnu svotu i to u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv presude žali se optuženi D. K. po branitelju M. V., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu optuženika, i pobijanu presudu preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

2.1. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

3. Žalba optuženika nije osnovana.

 

4. Iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da pobijana presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, posebno u odnosu na svijest optuženika prema inkriminiranom kaznenom djelu, zatim da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije uvažio dokazne prijedloge optuženika da se saslušaju svjedoci D. V. i N. V.. Nadalje ističe da postoji niz dokaza koje sud nije izveo neposredno, već da se poziva posredno na dokaze koji su izvedeni kod Općinskog suda u Splitu, koji se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom kaznenom predmetu, zbog čega je, po mišljenju žalitelja, došlo do bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (iako ne navodi izričito u žalbi, iz sadržaja proizlazi da se žali na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.), budući sud temelji odluku na posrednim saznanjima, a ne na neposredno izvedenim dokazima na raspravi.

 

4.1. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a niti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

 

4.2. Naime, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne i valjane razloge, koje je detaljno obrazložio, navodeći dokaze na kojima temelji svoju odluku i ocjenjujući, kako svaki dokaz za sebe tako i dokaze međusobno, te navodeći kojim dokazima vjeruje i zašto, a koje dokaze smatra neuvjerljivim, što je sve detaljno obrazložio. Neosnovano žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega smatra da je optuženik bio svjestan svog protupravnog ponašanja i htio nastupanje štetnih posljedica, jer je, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, detaljno obrazložio oblik krivnje kojim je optuženik kazneno djelo počinio (strana 13 presude), a koje razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

4.3. Nadalje, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima obrane, dao uvjerljive i dostatne razloge zbog čega je odbio dokazne prijedloge obrane za saslušanjem predloženih svjedoka, pa nije ostvarena niti daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju ističe optuženik.

 

4.4. Također, sud prvog stupnja je na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08. pročitao zapisnike o ispitivanju svjedoka na raspravama održanim pred Općinskim sudom u Splitu, i to zapisnik o ispitivanju svjedoka V. B. i zapisnik o ispitivanju svjedokinje D. V. (list 4 presude), budući su svjedoci bili ispitani na raspravi uz prisustvo stranaka, tako da nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., odnosno sud nije u tijeku rasprave nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08. niti je na raspravi povrijedio pravo obrane, a da je to utjecalo na presudu.

 

5. Optuženik u uvodu žalbe navodi kako se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koja je proglašen krivim. No takvi žalbeni navodi odnose se na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja i predstavljaju drugu žalbenu osnovu.

 

6. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, optuženik smatra kako iz činjenice da provedenim očevidom i iz specijalističkih nalaza, na tijelu oštećenice i optuženika nisu utvrđene vidljive svježe tjelesne ozljede, kao ni drugi tragovi biološkog materijala na površini kože niti u rodnici-vagini koji bi ukazivali na unutarnje tjelesne ozljede, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo nad oštećenom. No, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, po dinamici događaja kako je u svom iskazu opisuje oštećenica, takove ozljede nisu niti morale nastati, što je pravilno u svojoj presudi zaključio i prvostupanjski sud.

 

6.1 Isto tako, daljnji žalbeni navod da je optuženiku mjesec i pol prije događaja pukao mišić nadlaktice, zbog čega po mišljenju obrane nije niti mogao počiniti kazneno djelo, u potpunosti je neosnovan obzirom na dinamiku događaja kako je to opisala oštećenica.

 

6.2. Vezano za navod iz žalbe, kako se presuda temelji isključivo na iskazu oštećenice, treba navesti da su kod ovakvih kaznenih djela u najvećem broju slučajeva prisutne samo dvije strane, optuženik i oštećenica, te da se u takvoj situaciji, sud mora prikloniti jednom od iskaza, i to onom kojeg ocijeni uvjerljivijim i životnijim. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja iznio je uvjerljive razloge zašto vjeruje oštećenoj, te je iste valjano obrazložio. Također je detaljno analizirao i obranu optuženika i ocijenio je neuvjerljivom i usmjerenom ka otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe, budući je isti nedosljedan u opisu događaja inkriminiranog dana prilikom prvog ispitivanja i na raspravi i to u bitnoj okolnosti, je li do spolnog odnosa došlo ili nije.

 

6.3.Također treba navesti, da je prvostupanjski sud proveo vještačenje oštećenice po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. G. D. i kombinirano psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima psihijatru S. B. i psihologu D. D., i to na okolnost je li oštećenica sklona izmišljanju i sugestibilnosti, može li ista dati objektivan iskaz i na okolnost njenog psihičkog stanja, te su svi vještaci zaključili da ona ima sve potrebne kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza. Dio nalaza i mišljenja koji obrana ističe u žalbi, gdje vještaci navode kako se oštećenica želi prikazati u socijalno poželjnom svjetlu zbog sniženih kognitivnih kapaciteta, čime nastoje umanjiti vjerodostojnost iskaza oštećenice, upravo suprotno stavu obrane, taj dio ukazuje da je ona bila iskrena u opisivanju događaja, jer sam čin silovanja kojem je bila izložena, nije nešto što bi bilo pozitivno za oštećenicu, već upravo ukazuje, a kako je to i prvostupanjski sud ispravno utvrdio, da je oštećenica opisala događaj upravo na način kako se isti odigrao. S druge strane, dio njenog iskaza gdje navodi da nije bila u vezi s optuženikom, upravo govori u prilog zaključcima provedenih vještačenja, da oštećenica želi sebe prikazati u pozitivnom svjetlu, jer je optuženik bio u braku te je ista dolazila ponekad i u njegovu kuću gdje je živio sa suprugom, a optuženik je bio u dobrim odnosima s njenom majkom i povremeno im pomagao.

 

6.4. Nadalje, daljnji navod u žalbi da optuženik nije bio svjestan da bi predmetnog dana silovao oštećenicu, zato što je dugi niz godina s istom bio u ljubavnoj vezi, također nije osnovan. Naime, za postojanje kaznenog djela silovanja, dovoljno je da oštećenica jasno dade do znanja da ne želi seksualni odnos, a što je u konkretnom slučaju i učinila, pri čemu nije bitno nalaze li se oštećena i optuženik u vezi.

 

6.5. Dalje u žalbi optuženik navodi kako izostanak ozljeda na tijelu oštećenice, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka i bioloških tragova, ukazuje da je oštećenica aktivno sudjelovala u spolnom odnosu, što je proizvoljni zaključak obrane, suprotan iskazu oštećenice, svjedoka V. B. i svjedokinje Ž. B.. Točno je da svjedoci saznanja o događaju imaju iz priče oštećenice, no isto tako, a što je prvostupanjski sud u svom obrazloženju naveo, svjedoci su i sami primijetili, iz ponašanja oštećenice da se istoj nešto dogodilo, pogotovo svjedokinja Ž. B., majka oštećenice, koja je svjedočila o epileptičkim napadajima oštećenice nakon predmetnog događaja i njenom čudnom ponašanju. Kao što je već ranije navedeno, na tijelu oštećenice nisu niti trebale biti vidljive ozljede budući je po iskazu oštećene, optuženik istu gurnuo, nakon čega je leđima udarila u zid, pala na tepih pa ju je jednom rukom pritisnuo za lijevo rame, nakon čega ju je silovao. Isto tako, neosnovano žalitelj zaključuje, da bi, ukoliko seksualni odnos nije bio dobrovoljan, oštećenica morala imati vidljive ozljede. Suprotno navodima žalbe, sama penetracija, ukoliko i nije dobrovoljna, ne uključuje nužno vidljive ozljede, a također bol koju opisuje oštećenica, je subjektivan doživljaj osobe koja je silovana, pa niti ti žalbeni navodi nisu osnovani.

 

6.6. Sve dalje navedeno u žalbi, kako je oštećenica trebala zatražiti pomoć psihijatra ako je bila traumatizirana, kako je događaj odmah trebala prijaviti policiji, da je nelogično da se oštećenica pet dana nakon događaja nije otuširala, a što obrani nije logično ukoliko je imala spolni odnos bez pristanka, samo su pretpostavke obrane što bi po njihovom mišljenju oštećenica trebala poduzeti, a koje ni na koji način ne dovode u pitanje utvrđenja suda prvog stupnja.

 

6.7. Daljnji žalbeni navodi u kojima obrana ukazuje na neke razlike u iskazu oštećenice i svjedoka V. B. o tome kada mu je ista ispričala što joj je optuženik napravio, također nisu od značaja da bi dovele u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda, pogotovo što je za oštećenicu taj događaj bio stresan, pa je i logično da se ista prilikom davanja iskaza ne može sjetiti točnog vremena kada je razgovarala sa svjedokom i ispričala mu što joj se dogodilo.

 

6.8. Nadalje u žalbi se navodi, kako je nelogično da se oštećenica odmah nakon takvog „prljavog“ čina ne nalazi sa V. B., odnosno da nije prijavila odmah događaj, pa to objašnjavaju na način da zaključuju da je to zato što je nastojala sačuvati svoju vezu s istim, pa kada je vidjela da je njena neistina došla toliko daleko, želeći sebe prikazati u pozitivnom smislu, da je odlučila ustrajati u svojim lažima. I ovakvi navodi, izneseni u žalbi su samo nizanje pretpostavki obrane, bez ikakvih valjanih argumenata. U daljnjem dijelu žalbe, žalitelj samo ponavlja već iznesene žalbene navode, a na koje je ovaj drugostupanjski sud već odgovorio.

 

6.9. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada navodi da nalaz i mišljenje dr. S. B. i dr. D. D. nije izrađen stručno i da je izrađen s velikom dozom subjektivnosti, te da je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. G. D., pa da je zbog toga prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog vještačenja. Suprotno žalbenim navodima obrane, pravilno je sud prvog stupnja nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka ocijenio stručnim, objektivnim, utemeljenim na raspoloživim podacima u spisu i provedenom intervjuu s oštećenicom, te suglasnim u bitnom pitanju na koje su vještaci trebali odgovoriti, a to je kompetentnost oštećenice za davanje vjerodostojnog iskaza. Stoga je i po ocjeni ovog, prvostupanjski sud osnovano odbio dokazni prijedlog za provođenjem novog vještačenja.

 

7. Budući žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, bez obzira što je optuženik u svojoj žalbi naveo da se nema potrebe očitovati o kaznenopravnoj sankciji jer da nije počinio kazneno djelo, ovaj drugostupanjski sud je ispitao presudu i u odnosu na kaznu na koju je optuženik osuđen, presudom prvog stupnja. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je kazna na koju je optuženik osuđen, a u nedostatku žalbe državnog odvjetnika, primjerena svim okolnostima počinjenja ovog kaznenog djela te da je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika.

 

7.1. Prvostupanjski sud je, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti uzeo u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno i jačinu ugrožavanja ili povrede zakonom zaštićenog dobra, pa je pravilno sud prvog stupnja kao olakotne okolnosti cijenio da optuženik nije dolazio u sukob sa zakonom, uredne obiteljske i osobne prilike, te kao otegotnu okolnost činjenicu da je iskoristio povjerenje i prijateljski odnos s oštećenicom, tako da je ispravno utvrdio sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, a što je sve valjano obrazložio. Stoga će, i po stanovištu drugostupanjskog suda, a u nedostatku žalbe državnog odvjetnika, izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine, koja se zamjenjuje radom za opće dobro, u odnosu na optuženika biti postignuta svrha specijalne prevencije, ali će isto tako biti postignuta i svrha generalne prevencije, pa je žalba optuženika zbog odluke o kazni neosnovana.

 

8. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesene žalbe optuženika, ispitao prvostupanjsku presudu i u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je našao da nije počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 19. prosinca 2023.