Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-302/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐĐ, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi sa člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-73/2021 od 12. ožujka 2024., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi ĐĐ zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 i 55/15 – dalje u tekstu: KZ/11-15) za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11-15 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11- 15 izriče mu se uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

II.Na temelju članka 58. stavaka 1. i 2. KZ/11-15 sud će opozvati uvjetnu osudu, ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od 1 (jedne) godine, a može opozvati uvjetnu osudu, ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju do 1 (jedne) godine ili novčane kazne.

III.Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11-15 optuženom ĐĐ određuje se posebna obveza te mu se nalaže da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećenicima popravi štetu pričinjenu kaznenim djelom na način da isplati ŽĐ 6.600,00 kuna/875,97 Eur-a, UĐ 1.000,00/132,72 Eur-a, AB,00 kuna/92,91 Eur i FĐ 1.000,00 kuna/132,72 Eur-a. Ako osuđenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri naloženu mu posebnu obvezu, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne odnosno opozvat će se uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora (članku 58. stavku 5. KZ/11-15).

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zadru pobijanom presudom optuženog ĐĐ proglasio je krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11, a nakon čega ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Potom na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako navedeni u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 58. stavaka 1. i 2. KZ/11 odlučeno je da će sud opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od 1 (jedne) godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu, ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do 1 (jedne) godine ili novčane kazne.

1.2. Na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11 optuženom ĐĐ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja sukladno članku 69. stavku 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje 3 (tri) godine. Ova mjera izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava po uvjetima određenim posebnim propisom (članak 69. stavak 2. KZ/11).

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) prihvaćeni su imovinsko pravni zahtjevi oštećenih ŽĐ u visini od 6.600,00 kuna/875,97 Eur-a, UĐ u visini od 1.000,00 kuna/132,72 Eur-a, NĐ u visini od 700,00 kuna/92,91 Eur i FĐ u visini od 1.000,00 kuna/132,72 Eur-a.

1.4. Na temelju članka 56. stavka 4. i članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženom ĐĐ određena je posebna obveza te mu je naloženo da u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude oštećenicima isplati potraživane iznose i to ŽĐ 6.600,00 kuna/875,97 Eur-a, UĐ 1.000,00/132,72 Eur-a, AB,00 kuna/92,91 Eur i FĐ 1.000,00 kuna/132,72 Eur-a.

1.5. Optuženik je upozoren da sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11, ako u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri naloženu mu posebnu obvezu sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne odnosno opozvat će se uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi ĐĐ oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. -6. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja te je odlučeno da ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog odluke o kazni u kojoj se predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika osudi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, izrekne mu se uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19

, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. Kako državni odvjetnik pobija presudu samo zbog odluke o kazni, to je prvostupanjsku presudu valjalo ispitati prije svega po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08-24 te je ovaj drugostupanjski sud utvrdio kako nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka, ali je povrijeđen kazneni zakon, i to prvo na štetu optuženika, a potom u konačnici u korist optuženika. Naime prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08 jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenio zakon koji se ne može primijeniti i to na štetu optuženika, a potom je nadalje počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08 u pitanju je li odlukom o kazni sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu, u korist optuženika.

7.1. Naime prvostupanjskom presudom optuženik je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. Iako je taj zakon bio na pravnoj snazi u vrijeme počinjenja djela, naknadno je stupio na snagu novi, blaži zakon KZ/11-15 i to 3. lipnja 2015. Prema KZ/11 za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. tog zakona, propisana je kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina, dok je odredbama KZ/11-15 kazna za to isto djelo propisana od 6 mjeseci do 5 godina. Dakle, prema članku 3. stavku 2. KZ/11 prvostupanjski sud bio je dužan na optuženika primijeniti blaži zakon, a to je u konkretnom slučaju KZ/11-15.

7.2. Osuđujući optuženika na kaznu zakona u trajanju od 6 mjeseci, što je ispod granice propisanog zakonskog minimuma prema odredbama KZ/11, bez da je primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. i 49. stavka 1. točke 4. KZ/11, prvostupanjski sud povrijedio je kazneni zakon u korist optuženika, a koju povredu zakona drugostupanjski sud može samo utvrditi.

7.3. Kako je na primjenu blažeg zakona prema članku 3. KZ/11 sud dužan paziti, to je ovaj drugostupanjski sud na optuženika i kazneno djelo za koje se tereti primijenio blaži zakon, a to je KZ/11-15.

8. Nakon toga ovaj drugostupanjski sud pristupio je ocijeni žalbenih navoda državnog odvjetnika. Naime, pobijajući presudu zbog odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, međutim da ih nije cijenio na adekvatan način i da se "izricanje minimuma kao kazne zatvora tako i vremena provjeravanja" ne može ostvariti svrha kažnjavanja. Nadalje u žalbi državni odvjetnik navodi kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio stupanj krivnje niti stupanj povrede zaštićenog dobra, budući da je optuženik ulazio u obiteljske kuće, što svakako predstavlja veću količinu kriminalne volje od one uobičajene potrebne za počinjenje kazneno djela teške krađe, pri čemu je prvostupanjski sud zanemario da je optuženik počinio produljeno kazneno djelo pa se izrečeni minimum kazne zatvora, uz minimalni rok provjeravanja uvjetne osude, ukazuje neprimjerenim tim okolnostima i posljedicama koje je kazneno djelo izazvalo.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio to što je neosuđivan, a inkriminirano djelo je počinio u vremenu kada je imao problema s ovisnošću o drogama te da je od počinjenja kaznenog djela prošlo gotovo osam godina. Isto tako pravilno mu je kao otegotnu okolnost prvostupanjski sud cijenio što je počinjenjem kaznenog djela ostvario nešto veću imovinsku korist, ali je propustio u tom smislu cijeniti visoki stupanj kriminalne volje optuženika koji se ogleda u tome da je u kraćem razdoblju u četiri navrata provalio u obiteljske kuće iz kojih je uzeo i odnio raznih predmeta. Međutim prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio ni pobude iz kojih je optuženik počinio inkriminirano djelo, ni posljedice počinjenog kaznenog djela ni stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra pa se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je prvostupanjskom presudom optuženik osuđen, a što predstavlja zakonom propisani minimum kazne koja se počinitelju za to kazneno djelo može izreći prema odredbama KZ/11-15. Stoga je stav ovog drugostupanjskog suda kako svim konkretnim okolnostima počinjenog kaznenog djela je primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Međutim imajući u vidu da je optuženik ipak do sada neosuđivana osoba, stav je i ovog drugostupanjskog suda kao i suda prvog stupnja da se kazna zatvora može ostvariti i izricanjem uvjetne osude, ali nikako s rokom provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine, kako je to neadekvatno odmjerio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, već za potpuno ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11, rok provjeravanja od 3 (tri) godine primjeren je prije svega osobnosti optuženika, s obzirom da je kaznena djela počinio uslijed poremećaja ponašanja uzrokovanog uslijed ovisnosti o opijatima i politoksikomaniji. Zbog toga je potrebno dulje vrijeme provjeravanja i to upravo u trajanju od 3 (tri) godine, u kojem će se kontrolirati buduće postupanje optuženika i ako u vremenu provjeravanja počini koje kazneno djelo uvjetna osuda se može opozvati.

10. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud optuženiku odredio i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 da u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude isplati oštećenicima štetu pričinjenu kaznenim djelom.

11. Sukladno obrazloženom, odlučeno je kao u izreci, a u suglasju s člankom 486. stavkom 1. ZKP/08.

Split, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj