Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-17/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NH, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-64/2020-28 od 29. rujna 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženoga NH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku optuženi NH proglašen je krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te je na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 56. stavaka 2. i 3. KZ/11 optuženiku je potom izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu je propušteno navesti kako vrijeme provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - dalje: ZKP/08) u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08 optuženi NH dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.540,00 kuna/602,56 Eur-a, od čega je iznos paušala 300,00 kuna/39,82 eura, a koji trošak mora platiti u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik NH, po braniteljici Josipi Milković, odvjetnici u Sisku "iz svih žalbenih razloga, kao i zbog izrečene kazneno pravne sankcije", s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19

, 80/22 114/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba optuženog NH nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi kako presudu pobija "zbog svih žalbenih razloga, kao i zbog izrečene kazneno pravne sankcije". No, iz sadržaja žalbe proizlazi kako se presuda pobija isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Iako optuženik u žalbi paušalno navodi kako je prvostupanjski sud "pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu Zakona o kaznenom postupku", očigledno je kako optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ali niti opisuje niti pravno označava koju bi to povredu kaznenog zakona ili bitnu povredu odredaba kaznenog postupka prvostupanjski sud počinio. Stoga je ovaj drugostupanjski sud u povodu žalbe optuženika ispitao prvostupanjsku presudu, prema članku 476. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19

, 80/22 i 36/24 –

dalje u tekstu: ZKP/08-24) te je utvrdio kako prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika, a niti je počinio bilo koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti prema citiranoj odredbi.

7. Nije u pravu optuženik kada pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze, kao i obranu optuženika, a potom potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, ispravno zaključivši kako je optuženik postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude. Naime, optuženik u žalbi iznosi detaljnu analizu provedenih dokaza, posebice iskaza oštećene žrtve ĆH, smatrajući kako njezin iskaz nije vjerodostojan, dok da je njegova obrana u suglasju s iskazom svjedokinje IH i svjedoka PH pa da je prvostupanjski sud trebao iskaze tih svjedoka i njegovu obranu prihvatiti i na temelju tih dokaza utvrditi odlučne činjenice. Također u žalbi se navodi kako prvostupanjski sud "nije utvrdio motive" postupanja optuženika i da je "ignorirao slijed događaja opisanih u iskazima svjedoka, oštećene i optuženog, kao i činjenicu da je oštećena bila u sukobu s izvanbračnom suprugom optuženog, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće".

7.1. Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima sud je utemeljeno prihvatio iskaz oštećene žrtve ĆH jer je on detaljan, uvjerljiv i potkrijepljen je nalazom i mišljenjem vještaka za sudsku medicinu prof. dr. sc. ABC. Naime, oštećena žrtva je iskazala kako je inkriminirane prigode došla u kuću, da se porječkala sa sinom N, na kojeg se i izderala, a na što se optuženik počeo derati na nju i psovati je, a BH, izvanbračna supruga optuženika je bacila usisivač i također počela psovati. Na to da je reagirao njezin suprug PH, kazavši LH kako ona nije usisivač kupila pa da ga neće ni razbijati, a potom je zajedno sa suprugom krenula prema LH. U tom trenutku da ju je BH uhvatila za kosu, a onda i ona nju i tada ju je optuženik počeo udarati šakama, uslijed čega je pala na krevet, gdje ju je nastavio udarati po glavi i po lijevoj ruci.

7.2. Stalni sudski vještak prof. dr. sc. ABC utvrdio je kako je oštećena zadobila ozljede u vidu oguljotina na lijevom obrazu, oguljotinu iznad gornje usne, otok desne strane lica u području donje čeljusti, otok lijevog slijepoočnog dijela glave, otok tjemenog dijela glave, otok gornjeg dijela lijeve podlaktice na strani lakatne kosti, otok donjeg dijela lijeve podlaktice na strani palčane kosti, a radi se o tjelesnim ozljedama. U pogledu mehanizma nastanka ovih ozljeda vještak je utvrdio kako su ozljede nastale višestrukim djelovanjem tupe mehaničke sile, a ozljede glave i lica da su nastale udarcima tupo tvrdog sredstva, a u okolnostima fizičkog sukoba da se najčešće radi o udarcima stisnutom šakom. Vještak je utvrdio da za ozljede koje su nastale na području glave oštećene žrtve su bila potrebna četiri zasebna djelovanja sile, dok bi za ozljede podlaktice bila potrebna dva zasebna djelovanja sile. U odnosu na ozljedu donjeg dijela podlaktice vještak je utvrdio kako je ista mogla nastati ili udarcem ili prilikom pada uz dočekivanje na dlan ispružene ruke ili pak uvrtanjem ruku u području ručnog zgloba, iako se u pravilu radi o takozvanim obrambenim ozljedama nastale podmetanjem ruke na putanju sredstva ozljeđivanja koje se kreće prema tijelu. Vještak je otklonio mogućnost zadobivanja ozljeda oštećene žrtve na neki drugi način, a posebice je istaknuo kako ozljede koje je oštećena žrtva zadobila nisu mogle nastati radnjom obuhvaćanja rukama oko njezinog tijela i odvlačenja njezinog tijela ili pak povlačenja tijela, a kako je to u svojoj obrani opisao optuženik. 7.3. Dakle, kada je iskaz oštećene žrtve ĆH, u pogledu mehanizma nastanka ozljeda koje je zadobila inkriminirane prigode, potkrijepljen nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, a oštećena žrtva na raspravi je iskazala kako "ne želi da se vodi ovaj kazneni postupak protiv njezinog sina i da to što je on njoj napravio ide njemu na dušu i savjest i da s time živi", dakle nije zainteresirana za kazneni progon optuženika, uz okolnost da je u vrijeme provođenja rasprave oštećena žrtva boravila u sigurnoj kući Ć, iskaz oštećene žrtve je doista vjerodostojan. Nasuprot tome, iskaz svjedokinje IH pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao nevjerodostojan, budući da, kao izvanbračna supruga optuženika, ima razloga svojim svjedočenjem pogodovati procesnoj poziciji optuženika u ovom postupku. Osim toga, taj iskaz, kao i obrana optuženika, sasvim su suprotni iskazu oštećene žrtve i u proturječju su s nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka, pogotovo u dijelu u kojem vještak utvrđuje mehanizam nastanka tjelesnih ozljeda kod žrtve. Što se tiče iskaza svjedoka PH, supruga oštećene žrtve, ispravno ga prvostupanjski sud nije prihvatio jer je i on suprotan iskazu oštećene žrtve, a i zaključcima sudsko medicinskog vještačenja.

7.4. U odnosu na navode žalbe kako prvostupanjski sud nije utvrdio motiv postupanja optuženika ističe se kako motiv postupanja nije zakonsko obilježje kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. KZ/11 pa ih sud nije bio dužan utvrđivati. Nadalje, prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokaza utemeljeno je zaključio kako je optuženik postupio na način opisan u izreci pobijane presude, čime je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 pa se ne mogu prihvatiti ni žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud ignorirao "slijed događaja".

8. U žalbi optuženik navodi kako žalbu podnosi i "na izrečenu kazneno pravnu sankciju", međutim tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže.

8.1.No, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti koje su od značaja da kazna po svojoj vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je pravilno prvostupanjski sud ocijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, kao i posljedice koje je pretrpjela oštećena žrtva te je pravilno vrednovao i stupanj krivnje optuženika, budući da je kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom. Kao olakotne okolnosti optuženiku su ispravno cijenjene okolnost što je neosuđivan i otac maloljetnog djeteta, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio postupanje nakon inkriminiranog događaja, koje se ogledalo u učestalim svađama između njega i oštećene žrtve, zbog čega je navedena zatražila zaštitu u sigurnoj ženskoj kući Ć. Stoga sagledavajući značaj olakotnih i otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Međutim, kako je optuženik do sada neosuđivan, dužan je uzdržavati maloljetno dijete, a i žrtva je iskazala kako ne želi da se kazneni postupak vodi protiv njezinog sina, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine jer je za očekivati da će se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 postići i bez izvršenja kazne zatvora, već samo prijetnjom njezinog izvršenja, ako optuženik u roku provjeravanja počini koje novo kazneno djelo. Stoga je i žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni neutemeljena.

9. Sukladno svemu obrazloženo odlučeno je kao u izreci a u suglasju sa člankom 482. ZKP/08-24.

Split, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj