Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1909/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika LĆ, zbog prekršaja iz članka 86. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 12. Zakona o zaštiti životinja (NN br.: 102/17, 32/19), odlučujući o žalbi I okrivljenika LĆ podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, od 8. veljače 2023. godine, poslovni broj: 43. Pp- 2412/2021-8, u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LĆ i potvrđuje pobijana presuda.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1.

Pobijanom presudom okrivljenik je proglašeni krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 400,00 eura, zbog prekršaja iz članka 86. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 12. Zakona o zaštiti životinja, opisanog u izreci

1. Istom presudom okrivljenik je obvezan da naknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2.

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu pobijajući istu zbog: pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, a kako to proizlazi iz sadržaja iste. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi sve istovjetno kao u pisanoj obrani dostavljenoj prvostupanjskom sudu smatrajući da nije kriv za počinjeni prekršaj.

3.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

6.

Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7. Međutim, svi navedeni žalbeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjano obrazložene razloge.

8.

Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

9. Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice iz iskaza svjedoka NĆ, o čemu bitnome ne proturječe provedeni materijalni dokazi, utvrdio da je okrivljenik počinio djelo prekršaja iz članka 86. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 12. Zakona o zaštiti životinja, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

10. Činjenice koje terete okrivljenika su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.

11. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, a tim više što je novčana kazna ublažena daleko ispod zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja i ne postoji zakonska mogućnost za izricanjem mjere upozorenja-opomene (čl. 43. Prekršajnog zakona), a kako okrivljenik svoje žalbene navode u tom dijelu nije ničim potkrijepio ovaj sud nije našao uvjeta za daljnje ublažavanje novčane kazne.

12. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

13. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 3. prosinca 2024.

ZAPISNIČAR :

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.