Broj: Ppž- 7438/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I-okr.. pravne osobe NI-KA INSTALACIJE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe Karmelije Adamović, oboje zastupani po branitelju Alanu Čuriku, odvjetniku u Osijeku, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1..točka 1. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) i dr, rješavajući o žalbi I-okr.. pravne osobe NI-KA INSTALACIJE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DM Adamović i žalbe tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba za nadzor radnih odnosa podnijetim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp- 306/2022-12, od dana 14. lipnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe I-okr.. pravne osobe NI-KA INSTALACIJE
j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DM i u povodu žalbe tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda pod točkom a) na način da se na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, protiv I-okr.. pravne osobe NI-KA INSTALACIJE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe Karmelije Adamović, odbija optužba, da bi počinili prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude pod točkom a).
II. U povodu žalbe I-okr. pravne osobe NI-KA INSTALACIJE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe Karmelije Adamović, po službenoj dužnosti i prihvaćanjem žalbe tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba za nadzor radnih odnosa preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se djelo I-okr.. pravne osobe NI-KA INSTALACIJE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DM činjenično opisano u izreci pobijane presude pod točkom b) pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 47. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) te se uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona I-okr. pravnoj osobi NI-KA INSTALACIJE j.d.o.o. za prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 47. Zakona o radu („Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisućučetrdeset) eura koju je I-okr. pravna osoba dužna platiti u roku od 60 dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako I-okr. pravna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.
III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba II-okr. odgovorne osobe DM, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
IV. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 100,00 (sto) eura, u roku od 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 1.200,00 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 400,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i 35. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), činjenično opisanih u izreci.
1.1. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu svaki od po 30,00 eura.
2.Protiv pobijane presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu kojom istu pobijaju zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 197. Prekršajnog zakona. Okrivljenici po žalbi u bitnome navode da je za djelo pod točkom a) iz izreke pobijane presude nastupila zastara prekršajnog progona. U odnosu na prekršaj pod točkom b) izreke pobijane presude poriču počinjenje djela prekršaja navodeći sve istovjetno kao u obrani pred prvostupanjskim sudom, pobijajući počinjenje djela prekršaja navodeći da je u odluci o otkazu ugovora o radu AM navedeno obrazloženje otkaza ugovora o radu. U žalbi navode da su proglašeni krivima zbog djela prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 35. i stavka 2. Zakona o radu koja odredba propisuje da će se za prekršaj kazniti poslodavac pravna osoba ako maloljetniku utvrdi raspored radnog vremena duže od 8 sati tijekom razdoblja od 24 sata. Protiv narečene presude ovlašteni tužitelj Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba za nadzor radnih odnosa također je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni, navodeći u bitnome da su za navedene prekršaje propisane iznimno visoke novčane kazne radi se o najtežim prekršajima iz Zakona o radu te nije bilo mjesta ublažavanju novčane kazne, kao i da prilikom ublažavanja novčane kazne za prvookrivljenika se navedena djela nije mogla biti potvrđena novčana kazna u iznosu manjem od 1.040,00 eura za svaki prekršaj ukazujući da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava u korist ovog okrivljenika.
3.Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.
4.Žalbe okrivljenika i tužitelja su djelomično osnovane i bezpredmetne.
5.Prihvaćanjem pravodobne žalbe I-okr.. pravne osobe NI-KA INSTALACIJE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe Karmelije Adamović i u povodu žalbe tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba za nadzor radnih odnosa ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13 i 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak više ne može voditi za djelo prekršaja pod točkom a), jer je od vremena kad je prema okrivljenju prekršaj počinjen (03. rujna 2020. godine) proteklo više od četiri godine, pa je u smislu članka 13. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.
6.Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika u tom dijelu odbija, zbog čega je žalba tužitelja postala u tom dijelu bespredmetna.
8.Odlučujući dalje o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u odnosu na djelo prekršaja pod točkom b) po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom u tom dijelu nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika i tužitelja, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
9.Suprotno tvrdnji žalitelja Iz prvostupanjske presude razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaj iz točke b) izreke koji im je stavljen na teret. Analizirajući sve provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge, te ne stoji tvrdnja okrivljenika o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka.
10. Jednako tako, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje pod točkom b) iz izreke pobijane presude, , te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja očitom omaškom u pisanju prvostupanjski sud pogrešno pravno označio djelo okrivljenika pod točkom b) izreke pobijane presude primjenjujući stari Zakon o radu iako u izreci naznačio da primjenjuje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu koji je blaži za počinitelje, te je to po službenoj dužnosti ispravio ovaj Sud kao u izrijeku, a što ne utječe na zakonitost pobijane presude.
11. Neosnovano okrivljenici prigovaraju pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice iz iskaza svjedokinje VM – više inspektorice rada koja je detaljna i ja okolnosno svjedočila o tijeku inspekcijskog nadzora, čemu u bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, valjano obrazložio da su okrivljenici počinil djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane presude pod točkom b), radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti u tom dijelu prihvaća i ovaj Sud.
12. Činjenice koje terete okrivljenike u tom dijelu su dokazane u dovoljnoj mjeri po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda u tom dijelu.
13. Ispitujući dalje pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud utvrđivanjem novčane kazne I-okr. pravnoj osobi za djela prekršaja činjenično opisana pod točkom b) od 600,00 eura, I-okrivljeniku, kao pravnoj osobi, prekoračio ovlast koju ima po zakonu te povrijedio materijalno prekršajno pravo u korist okrivljenika, koja je povreda navedena i opisana odredbom članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona.
13.1. Naime, člankom 37. stavkom 3. točka 1. Prekršajnog zakona važećeg u vrijeme donošenja presude (načelo primjene blažeg propisa) propisano je ako je za prekršaj propisana novčana kazna do 5.306,91 eura ili u određenom iznosu do 5.306,91 eura kn ili u minimumu do 1.327,23 eura, kazna se može ublažiti do općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovog Zakona), točkom 2. istog stavka i članka propisano je da ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1.327,23 eura ili točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5.306,91 eura, kazna se može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (čl. 33. ovog Zakona).
14. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem u povodu žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odluci o kazni za djelo pod točkom b), te I-okr. u pravnoj osobi, zbog počinjenog prekršaja, s obzirom na težinu počinjenih prekršaja, stupanj odgovornosti I-okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazne cijenio prvostupanjski sud, utvrdio odnosno izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 1040,00 eura.
15. Tako utvrđena izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra razmjerenim prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da će se istom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije. Pobijajući odluku o prekršajnoj sankciji, podnositelj optužnog prijedloga je samo naznačio da se izricanjem ublažene novčane kazne, neće ostvariti svrha kažnjavanja, te predložio da se izrekne kazna u zapriječenom iznosu, a da pri tome nije naveo niti imovne prilike okrivljenika kojima bi potkrijepio žalbeni prijedlog i doveo u sumnju primjerenost odredbe čl. 37 Prekršajnog zakona, jer pri odmjeravanju novčane kazne između ostalog treba uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja, što žalitelj nije naveo u žalbi.
16. S obzirom da žalba u tom pravcu ne sadrži nikakove relevantne podatke, osim suhoparnog navođenja zakonskih odredbi bez obrazloženja ovaj Sud vezan okvirima žalbe nije ovlašten utvrđivati činjenice koje bi opravdale izricanje zapriječene novčane kazne, nego shodno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispituje samo one povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.
17.Zbog navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja u pobijanom a nepreinačenom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
18. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
19. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
20. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 3. prosinca 2024.
ZAPISNIČAR :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
